Prošla je godina dana od smrti Slobodana Vaskovića, na njegovom blogu objavljena emotivna poruka

Na današnji dan, 29. septembra 2025. godine, preminuo je jedan od najistaknutijih novinara u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini Slobodan Vasković.

Tim povodom na njegovom blogu objavljena je emotivna poruka koju potpisuje njegova supruga Ljiljana Kovačević.

"Na današnji dan prošle godine Slobu su otele večernje magle jeseni. Zauvijek. Te magle nisu, niti će ikada moći, oteti ljubav, uspomene i sjećanja na njega, koja u nama, njegovoj porodici, žive svaki dan. Jer, oni koje smo voljeli i izgubili na ovom svijetu povezani su s nama nitima srca u beskonačnosti, ali isto tako kroz različite oblike bitišu u našoj svakodnevnici.

Trending

Gorivo u FBiH ponovo poskupjelo: Pogledajte koliko košta dizel

S nama su u prvoj jutarnjoj kafi, u vjetru, u sunčanim danima i mrklim noćima, sumornim kišama… S nama su na putovanjima i odmorima, na kojima se Slobo nikada nije odmarao, već iznova istraživao i pisao. S nama su u sitnicama, koje nekada izmame osmjeh, a nekada izazovu neizmjernu tugu. U znakovima pored puta koje nam ostavlja.

Nastaviće Slobo da živi kroz svoju djecu, njegovu najveću svetinju, koja su uz njega i način na koji je živio, kao i porodicu u kojoj su odrastali i sazrijevali, spoznali da je jedna od najvećih ljudskih vrijednosti sloboda i imanje vlastitog stava, za koji se neprestano treba boriti. Nastaviće da živi kroz svoju unučad, one koji su rođeni i koja će tek doći.

Prije 2 dana

Preminuo Mirko Šagolj, doajen bosanskohercegovačkog novinarstva

Ne znam kako je na onozemaljskom svijetu, u tim vječnim lovištima kako ga je Slobo zvao, ali znam da je cijeli život proveo s jasnim stavom da su sopstevni izbori i unutrašnja sloboda i spremnost da, bez obzira na posledice i cijenu, kažeš i uradiš ono što smatraš ispravnim i bitnim, okosnica slobodnog čovjeka.

Zbog toga je na svom blogu neumorno pisao svakog dana, istraživao teme, kojih su se mnogi klonili, nazivajući stvari pravim imenom, često jezikom koji je bio brutalan i nemilosrdan prema onima o kojima je pisao - korumpiranim ljudima iz vlasti, kojima je lični interes bio iznad svega, a navodna briga za narod/narode koje predstavljaju tek krinka da se dokopaju bogatstva, pri čemu su, u pravilu, čvrsto povezani sa osobama iz kriminalnih krugova da bi zadžali svoj moć i uticaj.

Mnogo puta sam ga pitala: 'Da li pretjeruješ? Da li je jezik koji koristiš u svojim tekstovima previše nemilosrdan i izvan standarda onoga što se zove profesionalnim novinarstvom?'

Uvijek sam dobila isti odgovor: 'Njih, takve kakvi jesu - bahati, beskrupolozni i lišeni empatije prema bilo kome, osim prema samima sebi i želji da zgrnu što veće bogatsvo, jedino možeš uzdrmati nazivajući stvari pravim imenom – najobičnijim  kriminalcima, alavcima i neljudima, spremnim da unište sve oko sebe da bi zadržali vlast i poluge moći.'

Slobo će nastaviti da živi kroz svoj blog, koji je, osim direktnih potomaka, njegova najveća zaostavština. Najbolja potvrda za to je da je njegov blog u poslednjih godinu dana, otkako nije među živima, posjetilo 2.39 miliona čitalaca. Njegov blog je riznica dokumenata i informacija, nepobitnih, što potvrđuje i to što istina o mnogima, o čijim je nedjelima pisao godinama, čak i decenijama unazad,
zvanično izlazi na vidjelo.

16.09.26. 21:17

Odlazak iskusnog kamermana: Preminuo Nijaz Bašić, dugogodišnji zaposlenik RTV TK

Prilika je ovo da se u ime porodice zahvalim svim dragim prijateljima i ljudima, koji su u najtežim trenucima bili uz nas i pružili nam podršku. Želim da se zahvalim i kolegama koje su posle Slobove smrti, svako na svoj način, podsjetile na ono ko je i kakav je bio. Želim da se zahvalim i mnogim nepoznatim ljudima, koje sam srela u raznim situacijama u poslednjih godinu dana, a koji su mi listom rekli: 'Nedostaju nam Slobovi tekstovi na blogu, koji smo prvo otvarali i čitali uz jutarnju kafu'.

Smrt je samo stanica u beskonačnom vremenu, 'jer jednom svakom mali nemi slavuj doleti na prag'. Nama, Slobovim najbližima, ostale su uspomene, sjećanja i neizmjerna ljubav prema njemu i onome kakav je bio - sin, suprug, otac, deda, brat, stric, ujak, svak, tetak, rođak, prijatelj...

'Zašto zatvaramo oči kada se molimo, plačemo, ljubimo ili sanjamo? Jer se najljepše stvari u životu ne  vide, nego se osjećaju srcem', rekao je veliki glumac Denzel Vošington.

Do novog susreta u nekoj drugoj dimenziji", stoji u emotivnoj poruci objavljenoj na blogu Slobodana Vaskovića.