Glumica, sportašica... Sjećanje na legendarnu Semku Sokolović-Bertok

Semka Sokolović-Bertok bila je glumica rođena u Sarajevu, ali ju je cijela regija zvala “svojom”. Bila je šahistkinja (i uopće sportašica) i igračica bridža i društveno-politička radnica... jedna od najvećih koju je Balkan poznavao.

Rođena je 22. decembra 1935. u Sarajevu, gdje je otac bio finansijski inspektor. On umire kada joj je bilo svega tri godine i Sokolović-Bertok odrasta uz majku Abidu koju je, prema intervjuu koji je dala 1985. godine, opisala kao “zvijer od žene, a opet je bila žena... borila se kroz život jer je morala, ali nikada nije gubila svoju ženstvenost; nije tvrdila da je muškarac, niti je tražila veća prava nego joj ljudski pripadaju – to je, prema mom mišljenju, velika greška, eto!”.

Majka je imala veliki utjecaj na ovu glumicu, Semka je u istom razgovoru navela kako žali što tadašnja jugoslavenska kinematografija nije posvetila više filmskog vremena ovakvim ženama... a majka joj je bila vesela, darovita švalja koja je voljela oponašati ljude i pjevati sevdalinke. Pritom je bila redovan član pozorišta – bila je pretplaćena na ložu 19 i bila je prijateljica s glumicama Azaelom i Jolandom Đačić.

Upravo u garderobi, gdje je Abida prijateljevala s ovim glumicama rađa se ljubav njenih kćeri, Semke i Bademe prema teatru.

Sestra Badema bila je operska primadona u Zagrebu, kažu da je bila najljepša žena ovih prostora toliko da je njena “ljepota postala mitska”. Umrla je rano, u 39. godini života.

Dok su bile djeca, Semka i Badema smišljale su pozorišne predstave i šivale kostime – Semka bi čak komšijama naplaćivala “ulaznice” za ove predstave pa je tim novcem djecu iz komšiluka vodila u kino. Ta bi djeca, pak, inspirirana filmovima, smišljala nove predstave... inače, Semka će, iako je 50 godina živjela u Zagrebu, uvijek govoriti starim sarajevskim naglaskom, kojim, kako je jednom zabilježeno, “...u Sarajevu više niko nije tako govorio. Njezin se govor konzervirao, jer je živjela u nekom drugom govoru...”.

U djetinjstvu, Semka nije zamišljala da će jednog dana postati jedna od najboljih glumica ovih prostora. Htjela je biti pravnica ili apotekarka, jer one uvijek “fino mirišu”... o njenom upisu na Akademiju priča se kako se dvorana “orila od njene glasne izvedbe”, jer je prvo nisu mogli čuti, na što im je ona poručila “ako gospoda hoće čuti, onda će čuti...”.

Čega se iz karijere uvek rado setite?
"Ima dosta toga. Recimo, snimala sam film Debeli i mršavi, gdje sam igrala suprugu Paje Vujisića. Njen hobi su bili mali roze prasići kojima je vezala crvene mašne i kojima se igrala na travi ispred vile. Dok smo se namještali za tu scenu, jedan mladić je metrom merio udaljenost. Snimatelj mu viče: 'Do Semke, meri do Semke!', a taj mali stao, gleda prasiće, pa kaže: 'A koja je Semka?' Svi su popadali od smijeha." 
(Politika, 2007)

A još u srednjoj školi, u njoj se rađa ljubav prema sportu općenito. Prvo prema mačevanju, od kojeg je morala odustati zbog povrede, pa prema fudbalu, veslanju i na kraju prema šahu – ova će glumica čak osam puta biti prvakinja Hrvatske u šahu. Osvajat će i turnire u bridžu (igra s kartama)...

Punih 40 godina provela je u hrvatskom Dramskom kazalištu Gavella – na proslavu 50 godina ovog teatra nije pozvana: zašto, to nikad nije saznala... Osim pozorišta, glumila je i u brojnim filmovima, među kojima su i Miris Dunja, Variola Vera, U raljama života, Praznik u Sarajevu, Kod Amidže Idriza, Grbavica... zatim u TV serijama Kuda idu divlje svinje, U registraturi, Bolji život, Naša mala klinika, Bitange i princeze...

Divila se Robertu De Niru i, posebno, Greti Garbo (često je govorila kako je "uvijek bila Greta Garbo"), a posebnu ljubav gajila je prema filmovima strave i užasa...

"Za moj ukus, to je čudesan film, film za ljudsku dušu. To su posljedice rata u Bosni, ali ne na kućama, mostovima… nego su to posljedice na ljudskim dušama. Cijeli film se događa u jednom danu i jednoj noći, i to jednim tempom koji meni fantastično odgovara. Nevjerojatno je kako je redatelj uspio napraviti film u kojem nije ni jednog trenutka narušio bosanski mentalitet, taj način razgovora, tu izvjesnu sporost u komunikaciji, a na kraju se svi u čudu pitaju koliko film traje, jer im je tako brzo prošao" (Semka Sokolović-Bertok o filmu Kod Amidže Idriza)

Bila je udana za sportskog novinara Marija Bertoka s kojim je imala sina Maria. Preminula je u Zagrebu, 4. marta 2008, od posljedica moždanog udara.