Genije kojeg smo se odrekli: Sjećanje na Derviša Sušića - danas bi napunio 100 godina

Na današnji dan, 3. juna 1925. godine, u Vlasenici je rođen Derviš Sušić – bošnjački i bosanskohercegovački pripovjedač, romanopisac, dramski pisac, scenarista i istaknuti predstavnik socijalističkog realizma u našoj književnosti.

Rođen u porodici vlaseničkog imama Mustafa-efendije Sušića i Aiše Sušić (rođ. Čohadarević), Derviš je rano upoznao značaj knjige i usmene tradicije. Sam je u autobiografiji zapisao:

"Otac mi bijaše islamski sveštenik koji je svaku umnu knjigu smatrao svetinjom... Majka – domaćica, znala je pričati ljepše nego što ja danas umijem pisati.“

Trending

Jezive prijetnje ratnog zločinca: Poslušajte šta je Šešelj rekao o studentima. Postavio kratak rok

Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, potom gimnaziju u Tuzli i Učiteljsku školu u Sarajevu. Kao mladić, učestvovao je u Narodnooslobodilačkoj borbi, što je ostavilo dubok trag na njegov književni i ideološki rad. Radio je kao učitelj, novinar, bibliotekar i društveno-politički radnik. Bio je i član Akademije nauka i umjetnosti BiH.

Njegov književni opus obuhvata djela poput: Uhode, Tale, Ja, Danilo, Veliki vezir, ali i niz drama i eseja u kojima se Sušić duboko bavio bosanskim identitetom, mentalitetom i političkom sudbinom malog čovjeka.

Portal Historija.ba je povodom ove godišnjice podsjetio na neke od njegovih najdubljih i najdojmljivijih citata o Bosni:

"Bosna nije ono što čula odmah prime s njenih boja i oblika. Bosna je najdublji kazan pakla. Ona je lošim putem, tvrdom navikom i neizlječivom sumnjom zatvorena za rijeke ljepota koje su drugi ljudi stvorili, a svojim položajem otvorena je najezdama sa sve četiri strane. Svuda opasnost od drugog obično reži sa granicom. U Bosni ona se vidi u znaku suprotne vjere, čuje u pjesmi, sluti u pogledu prolaznika. Svuda se ljudi bore za sličnosti da bi bar oponašali jedinstvo koje je podloga snošljivosti. U Bosni se sve upelo da podvuče razliku. Ja znam da to njeni žitelji nisu donijeli sa sobom na ovaj svijet. Gdje su uzročne tajne opredjeljenja slojeva, žestine, isključivosti i upornosti trajanja tih opredjeljenja, ja ne znam... Svaku zemlju sile rastočnice razvlače najviše na dvije strane, a Bosnu na sve strane. U takvoj zemlji ne može biti sreće i obilja. Nigdje siromah nije jadniji , ni zima teža, ni glad ljuća, ni razlika uočljivija , ni mržnja poganija ni tamnija nego u Bosni."

"Starost i jeste prokletstvo što umije postavljati pitanja ne nudeći odgovore."

"(...)pamet da ti stane koliko ova Bosna ima slavnih koje drugi hrane."

"Molba čovjeka iz vlasti za obična smrtnika je samo lijepo rečeno naređenje."

"Nisam jadan znao: čim Bošnjaka zovu, mora da je negdje u carkom računu prigustilo. Njih ne mame na svetkovine. Za svoju korist oni moraju ili da otmu ili da nametnu ili će ostati ono što su - budale koje daju da bi izgubili."

"Seljak je valjda i stvoren da ore zemlju, znojem da je zalijeva, a povremeno da truplom svojim natovi oranice carskih pobjeda."

Pisac i novinar Jasmin Agić napisao je tekst pod naslovom "Genij kojeg se Bosna olako odrekla", u kojem konstatuje da je Sušić nakon smrti gotovo zaboravljen, premda je stvorio djelo od monumentalnog značaja:

"Da je živio u Francuskoj, Sušić bi bio nacionalna kulturna ikona... Samo u Bosni moguće je da se promoviše mržnja prema istinskom geniju pisane riječi kao da takvih pisaca imamo napretek."

Derviš Sušić preminuo je 1990. godine, a iza sebe je ostavio djelo koje i danas, sto godina od njegovog rođenja, poziva na ponovno čitanje, dublje razumijevanje i iskreno kulturno poštovanje.

Jer Sušić je, kako reče Agić – genije kojeg smo se olako odrekli.