Enis Muslimović: Probuditi se u 'gradu mladosti'

[Portal Radiosarajevo.ba objavljuje seriju intervjua s mladim aktivistima, koji mimo medijske (ne)pažnje, rade u svojim lokalnim sredinama i zajednicama.]

Enis Muslimović (18) je aktivist Inicijative mladih za ljudska prava u Bosni i Hercegovini već dvije godine. Dolazi iz Novog Travnika, gdje danas uspješno organizira mlade na radu protiv predrasuda i povezivanju ljudi u podijeljenom gradu. Ovog vikenda imali smo priliku razgovarati sa njim o problemima na koje nailazi u Novom Travniku, o svom radu, ambicijama za budućnost, perspektivama mladih u podijeljenim zajednicama.

Razgovarao: Nedim Jahić

Radiosarajevo.ba: Kakav je danas život u Novom Travniku?
Enis Muslimović: Ako me pitate kakav je život u gradu kojem ja živim odgovoriti ću vam na veoma jednostavan način. Jednostavno se radujem svakom mailu koji dolazi iz Sarajeva, radujem se svakom narednom druženju gdje imam priliku upoznati sa sa ljudima iz drugih gradova. Ponekad mi se javi želja da ga zauvijek napustim. Ipak, volim ovaj grad. Grad koji je od rata do danas podijeljen, kako ga popularno dijele na „gornji“ i „donji“ dio grada. Podijeljen po etničkoj, političkoj, religijskoj i svakoj drugoj pripadnosti. U ratu je izgubio velikog proizvodnog diva – veliku tvornicu „Bratstvo“, svakim danom se povećava nezaposlenost, a stopa kriminala raste. Sve manje mladih ljudi, sve više želje za odlaskom iz ovog grada.

Iz dana u dan slušam priče o „gradu mladosti“, kako su nekada nazivali moj grad. Govore o prošlom sistemu i perspektivi koju je nekada pružao Novi Travnik. Moj odgovor na sve to bude: „Meni je fenomenalno, ja za bolje ne znam“. Ako me nekada ponovo budu pitali kakav je život danas, ja ću sigurno samo kratko odgovoriti upravo tako.

Grad u potpunosti podijeljen

Radiosarajevo.ba: Kako ste se povezali sa Inicijativom mladih za ljudska prava?
Muslimović: Prije dvije godine sam učestvovao na jednom radionici fotografije koja je imala za temu borbu za ljudska prava. Kao mladi fotograf iz provincije našao sam se prvi put u velikom gradu na okupljanju „Zoom Rights / Zumiraj prava“. Tu su svoj rad predstavile organizacije Inicijative mladih za ljudska prava i udruženja „Kult“. Najviše me dojmilo to što je direktorica Inicijative saslušala moju priču, budući da je taj dan fokus razgovora bila tema podijeljenih gradova. Volim ovu organizaciju, vjerovatno zato što dijelimo iste vrijednosti, stavove i želje, želeći Bosnu i Hercegovini po mjeri svih građana. U tom smislu želim biti njihov aktivista, partner i u konačnici, ono najvažnije, prijatelj.

Radiosarajevo.ba: Prisutan je i dalje problem dvije škole pod jednim krovom. No, postoji li šansa da se i na koji način se mladi ljudi druže u Novom Travniku bez obzira na ovu institucionalnu podjelu na Bošnjake i Hrvate?
Muslimović: Postoji još veći problem, kod nas je grad u potpunosti podijeljen. Mladi su pod jakom dozom nacionalizma koja vuče huliganstvo, još uvijek postoje klubovi i kafane koji siju mržnju i podjele među mlade ljude. Nije mi jasno da neko ko je rođen u ratu i poslije rata može mrziti mene i moje vršnjake. Jedina poražavajuća, a ujedno i ohrabrujuća činjenica jeste da se starije kolege dolaskom u Sarajevo međusobno upoznaju i postaju prijatelji. Ljudi koji su 19-20 godina bili „neprijatelji“ ili se nisu ni sreli u malom Novom Travniku, trebali su doći u Sarajevo da bi se upoznali. Da li je potrebno promijeniti grad da bi Darko, Dražen, Gloria ili Nikola bili moji najbolji prijatelji kao Selena, Semin, Ermin, Belma, Selma, Džemila? Zbog toga moramo otvoriti vrata i pružiti priliku jedni drugima.

Zbog toga sam sa par svojih istomišljenika pokuašo da utječem na mlade, kroz kulturu, muziku, fotografije i filmove. To je jedan mali korak u ostvarenju rušenja barijera. Naš glavni cilj je jednog dana se probuditi opet u „gradu mladosti“ o kojem su nam pričali.

Radiosarajevo.ba: Učestvovali ste na akcijama koje su se vezivale za pitanje diskriminacije u Bosni i Hercegovini? Gdje je u vašoj sredini ima najviše i kako se boriti protiv nje?
Muslimović: I prije sam bio diskriminiran, ali se čini da nekih stvari nisam bio ni svjestan. Sada se borim svakog dana, nailazim stalno na slučajeve diskriminacije, ljudi ili ne primjećuju, ne znaju ili jednostavno odustaju. Potrebno je građanima ponuditi rješenje, mehanizme i olakšati im puta u borbi protiv kršenja ljudskih prava i diskriminacije.

Ostati ovdje i izboriti se

Radiosarajevo.ba: Kako vidite svoj aktivizam u budućnosti? Da li ostajete djelovati u Novom Travniku ili zbgo studija planirate otići?
Muslimović: Sada sam maturant. Sigurno nastavljam školovanje u Sarajevu, na nekom od javnih fakulteta. Nakon toga, želim se ponovo vratiti u Novi Travnik i zalagati se za sve ono o čemu sam vam govorio. Da se ne lažemo, pomišljao sam o odlasku u inostranstvo. Na kraju sam odlučio sam sebi stvoriti perspektivu ovdje i izboriti se.

Radiosarajevo.ba: Na koji način povezati starije generacije sa mladima? Kako povezati ljudska prava sa ključnim ekonomskim i socijalnim problemima, radničkim pravima i štrajkovima? Gdje tu vidite ulogu Inicijative?
Muslimović: Smatram da su mladi stub budućih promjena. Pitanje, kako povezati ljudska prava sa ključnim ekonomskim i socijalnim problemima, radničkim pravima i štrajkovima? Vraćam se na odgovor u pitanju vezano za diskriminaciju, ljudi nisu svjesni, oni ne znaju koja su njihova prava i kada im to bude jasno, tek onda ćemo moći da djelujemo i pravimo promjene. Tada neće biti problema. Inicijativa može da educira, ukaže na prava radnika i uopće ljudska prava. Novi Travnik jedva čeka nekog dobrog edukatora kao što su oni koji dolaze iz Inicijative.

Radiosarajevo.ba: Na koji način privući nove aktiviste? Kako to vi radite u svojoj sredini? Svoju kreativnost izražavate kroz fotografiju? Da li ste je pokušali povezati sa borbom za ljudska prava?
Muslimović: Moja velika ljubav je umjetnička fotografija. Moje dvije fotografije koje su osvojile drugo mjesto u Kazahstanu, imale su baš za cilj upoznati sa kršenjem ljudski prava. Pravi aktivisti se sami otkriju. Pokušavaju nešto da urade, mi to prepoznamo i pokušamo im pomoći, pozovemo ih da se druže sa nama, te smisle idealan plan rješavanja problema u kojem živimo. I zato se želim iskoristi pozvati sve Novotravničane, da se pridruže, hajdemo zajedno prevazići predrasude, barijere koje nas dijele u našem gradu. Srušimo nevidljivu granicu u našem gradu. Živimo skupa, radimo skupa i gradimo bolju budućnost skupa za nas i našu djecu. Hvala Vam od srca, vaš Enis Muslimović iz Novog Travnika.