Dragana Šajinović: Nadam se da će biti više žena za volanom autobusa

Uprkos stereotipima uspjela je postati vozačica autobusa i jedna je od rijetkih žena koje se ovim zanimanjem bave u Bosni i Hercegovini.

"Od djetinjstva samo me zanimao volan i sve vezano za vožnju i onda sam odlučila da položim za autobus da krenem sa tim se baviti", navela je Dragana Šajinović.

Zaposlena u jednom od preduzeća koje u Banjoj Luci vrši uslugu prevoza putnika i to na gradskoj liniji koja nosi broj 6.

U ostvarenju ove želje mnogo joj je značila podrška porodice, a pretpostavlja da bez toga čovjek ne može ni uspjeti ništa. Prema njenim riječima nije joj bilo lako jer joj je bilo potrebno mnogo svega, i novca i "živaca" i učenja.

Prvo je u Mašinskoj školi u Prijedoru stekla zvanje "vozač motornih vozila", a nakon toga polagala je sve potrebne kategorije da bi dobila vozačku dozvolu za vožnju autobusa.

Na pitanje da li je imala poteškoće u pronalasku posla kaže da jeste jer su joj mnogi govorili - Kako će žensko voziti autobus.

"Ispočetka u Prijedoru me nisu htjeli primiti. Išla sam u firmu koja se bavi prevozom putnika, smatrali su da ne mogu adekvatno obavljati taj posao. U Banjaluci sam tražila posao u još jednoj firmi - ni tu me nisu primili. Otišla sam u 'Bočac' tu su me prihvatili, tu sam i ostajem tu", kaže Dragana.

Pretpostavlja da je jedina žena koja vozi autobus u Republici Srpskoj, a žao joj je što u BiH žene za volanom autobusa nisu "normalna pojava, kao u Srbiji".

"Nadam se da će ih biti još", kaže ona i dodaje da ne poznaje ni jednu ženu koja je ispunila potrebne uslove za obavljanje ovog posla, jer je i u srednjoj školi bila jedina zainteresirana za ovo zanimanje.

Sada, kada je ostvarila svoje snove, nije joj problem ni svakodnevno putovati na posao od Prijedora do Banje Luke.

"Ako imaš volju onda ništa nije problem", kaže Dragana.

Priča kako je bilo raznih reakcija putnika na liniji na kojoj uglavnom radi, od onih koji su oduševljeni, do onih koji su se u početku plašili kako će ih žena voziti.

"Oduševljena sam s njima, nemam problema s putnicima i svi su me prihvatili normalno", kaže Dragana i dodaje da je stekla povjerenje i onih koji su se u početku plašili.

Jedna od njih je i Nada Purić koja već 17 godina putuje na liniji na kojoj Dragana sada radi. Ova putnica nam je ispričala da na početku "nije bilo jednostavno, ali navikla je".

"Vozim se s gospođom Draganom, šofer ko svaki šofer, a možda i vozi bolje nego muškarac", rekla je Nada Purić.

Dragana Šajinović zadovoljna je i jer su je radne kolege lijepo prihvatile od prvog dana. Pošto ju je od djetinjstva zanimala i mehanika mnoge kvarove može sama da riješi, a mijenjanje gume za nju je "mačiji kašalj" obzirom da je može sama zamijeniti i na kamionu.

Komentirajući predrasude da su žene slabiji vozači od muškaraca, Dragana kaže da to ipak, sve zavisi od toga kakav je ko.

"Ima i muškaraca slabih vozača, sve zavisi ko šta voli, ko želi nečim da se bavi", navela je Dragana.

Iza nje je desetak godina vozačkog staža, nikada joj nije bio problem voziti druga vozila, pa tako ni sa autobusom nema problema. Nije joj se desila ni jedna saobraćajna nesreća, a bilo je situacija u kojima ih je uspjela izbjeći.

Na pitanje šta je najvažnije da bi neko bio dobar vozač, odgovorila je opreznost.

"Opreznost najviše, puno je loših vozača u saobraćaju koji ulijeću, izlijeću, pješaka, baš je nezgodno. Treba najviše opreznosti i biti psihički spreman za to", kaže Dragana.