Dino Mustafić: Pandemija pokazuje da je kultura stub ljudskog roda

V.A.Z.
Dino Mustafić: Pandemija pokazuje da je kultura stub ljudskog roda
Foto: Ivo Čagalj / PIXSELL / Dino Mustafić

Bosanskohercegovački reditelj Dino Mustafić ovih je dana veoma aktivan, uprkos vanrednoj situaciji. Kao umjetnički direktor Internacionalnog teatarskog festivala MESS, završio je s formiranjem programa za 60. izdanje koje će se održati od 1. do 9. oktobra 2020. Poput mnogih drugih intelektualaca širom svijeta, i Dino Mustafić promišlja i pokušava pronaći odgovore na situaciju u kojoj se planeta našla na početku 2020. godine. To je jedna od tema razgovora za Radiosarajevo.ba. 

Radiosarajevo.ba Mnogi kažu da nakon pandemijske krize ništa više neće biti isto? Kako vi doživljavate ovo vrijeme kada je sve stalo?

Mustafić: Mislim da će se mnogo toga promijeniti i da prisustvujemo promjeni epohe. Ova kriza je izbacila naše zablude kratkovidnog života za koji smo mislili da je hiperindividualističko vrijeme, a zapravo je bilo bizarno vrijeme. Mnogi su povjerovali u to da nismo međusobno povezani na planeti, da to što uradimo mi neće uticati na našu budućnost. 

Mislim da će se čovječanstvo morati solidarisati oko suštinskih vrijednosti, a one će značiti više pažnje prema planeti, više brige oko procesa koji mogu ugroziti život i zdravlje ljudi na planeti. Drugim riječima, nadam se da će nam sve ovo "doći upamet" jer smo na ovom primjeru vidjeli kako u jednom trenutku vibracija života, frekvencija života može da stane. 

Radiosarajevo.ba: Mnogi stanovnici Sarajeva koji se sjećaju opsade, vuku paralele između tog vremena i vanredne situacije koja sada vlada. Šta mislite, jesu li te usporedbe na mjestu?

Mustafić: Nisam mogao ni pomisliti da ćemo morati ponovo osvajati slobodu, ovaj put na jedan drugačiji način. Ovaj put moramo ostati mirni, u karantinu, reducirati naše kretnje, biti disciplinirani. U ratu smo imali mogućnost izbora, istina, on je zavisio od nas samih. Čini mi se da sada čak i nemamo izbor.

Ako bismo išta mogli pronači zajedničko, to je vjera u kreativnu inteligenciju,  onu vrstu umijeća kojim se borimo protiv pošasti. Nisam siguran da postoji mnogo drugih analogija, jer u ono vrijeme nismo imali struje, vode, hrane, bili smo sami i nismo imali pomoć, a sada smo svi u istom. Jedino je tu taj osjećaj tjeskobe i strah za naše najmilije. U tom smislu nama koji imamo iskustvo opsade ovo vrijeme će pomoći da se možda i vratimo sebi, podsjetimo koliko su važne one male sreće koje imamo u našim životima. 

Radiosarajevo.ba:  Uprkos zabrani okupljanja i otkazanim događajima, kultura nije na čekanju. Brojni kulturni događaji se odvijaju online. Kako posmatrate ovu pojavu?

Mustafić: Jezik umjetnosti uvijek nađe put do publike, tako je i nakon što su se zatvorila pozorišta, kino dvorane, galerije, i muzeji,. Umjetnici su započeli s online predstavama, virtualnim izložbama, koncertima iz kuće. Naravno, performativne umjetnosti uvijek računaju na feedback komunikacije s pubikom, na socijalni kontakt. Svakako da je i ova zamjena pokazala kako se umjetnički jezik može vrlo brzo transformirati i transponirati u neke druge medije.  

U tom smislu je fascinantno sa koliko pažnje publika prati neke pozorišne predstave, po broju pregleda vidimo da su to čak dvije ili tri pune dvorane. To znači da su kultura i umjetnost naša duhovna hrana. Umjetnost je uvijek  jezik nade, putokaz koji čovječanstvu treba. Ova pandemija pokazala nam je u kolikoj mjeri je kultura stub ljudskog roda. 

Radiosarajevo.ba: Iza kulisa ovog kulturnog entuzijazma odvija se pravi dramski zaplet, jer većina kulturnih radnika je zapravo ostala bez posla i plaćenih angažmana. Period koji slijedi za mnoge je neizvijestan. Sa čime se suočavaju kulturni radnici u ovom trenutku?

Mustafić: Cijela kreativna industrija u svijetu je suočena sa velikim problemima, višemilionskim gubicima. Vidimo kako su velike kreativne industrije u velikim problemima - Hollywood, West End, Broadway, sva ona mjesta odakle se kreiraju najveći svjetski umjetnički tokovi. To se odražava i na siromašnije zemje. Za ovu ekonomsku recesiju mnogi misle da će po obimu biti kao ona 30-tih godina 20. stoljeća, a sigurno da će ostaviti traga na umjetničku produkciju.

Svjedočili smo kako su mnogi ministri kulture čak i u izrazito komercijalnim zemljama sa tržišnom kulturom, interventno reagovali, uljučujući i SAD. Svi su svjesni da će kutlura uz ugostiteljstvo, hotelijerstvo i turizam, biti pogođena ovom pandemijom. Nadam se da će i sa naše strane biti sluha i razumijevanja, uz pažljivo planiranje onoga što će biti u budućnsoti,

S obzirom na veliki broj slobodnjaka u našoj zemlji, mislim da nam predstoji jedno teško vrijeme, ali se nadam da će u kreativnom smislu ono iznjedriti neka dobra rješenja, ali na stepenu produkcije koji je i ranije bio oskudan.

Radiosarajevo.ba: Koliko vaših projekata je zaustavljeno?

Mustafić: Ja sam neposredno pred krizu završio pozorišnu predstavu "Ukulele Jam" i imali smo sreću da je premijera mogla biti održana u normalnim uvjetima, 25 februara u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica, povodom 70 godina ovog teatra. Završio sam u montaži dugometražni dokumentarni film Transforming Tomorrows za koji se nadam da će premijeru imati na jesen. Naravno da imam neke planove koji su pomjereni, čekaju izlazak iz krize, jedan od njih je najava zanimljive predstave u nezavisnoj produkciji grupe Kontakt, kao i neki pozivi van BiH. Kao i svi u kulturnoj djelatnosti, i ja sam na neki način na čekanju i čekam kraj ovih restriktivnih mjera. 

Radiosarajevo.ba: Nedavno smo dobili informaciju da je u Njemačkoj odobreno 50 milijardi pomoći kreativnoj industriji. Šta nam to govori o važnosti ove djelatnosti za jedno društvo, ali i ekonomiju? Šta bi, po vama, trebale uraditi naše vlade i s kojim ciljem? 

Mustafić: Mene ne iznenađuju mjere njemačkig ministarstva kulture. Podsjetit ću da je čak i u vrijeme ekonomske krize 2008. godine Njemačka bila  jedina zemlja koja nije reducirala budžet za kulturu. To govori prije svega o svijesti značaja kulture i kontinuiteta. Zatim govori o odnosu prema evropskom historijskom naslijeđu, o odnosu prema kulturnoj infrastrukturi. Prije svega zato što kultura nije samo potrošač, već je u velikoj mjeri povezana s kulturnim turizmom.

To jako dobro znaju i građani Sarajeva zato što je turizam važan segment prihoda Kantona Sarajevo. turisti prepoznaju Sarajevo kao jedan izrazito zanimljiv i dinamičan festivalski grad. Veliki broj prestižnih i uglednih festivala postoje u našem gradu i dogbro su raspoređeni - od klasične muzike, filmske umjetnosti, jazz muzike, multimedije, pozorišni festivali. Mislim da će naša vlada morati imati referentne tačke i u regionu i u Evropi kako se odnositi prema kulturi u ovoj krizi. 

Vrlo je dobro reagirala nama susjedna Hrvatska formiranjem fonda solidarnosti, čime su podržali nezavisnu i institucionalnu scenu i tražili sistemska rješenja da u paketu s očuvanjem ekonomije i radnih mjesta ne ostave na cjedilu ljude koji su vezani za kreativnu industriju.

Radi se i o ozbiljnim brojkama - strukovna udruženja su pisala da čak oko 10.000 ljudi u BiH radi i stvara u kulturi. Najveći dio njih je skoncentrisan u Sarajevu kao najmnogoljudnijem gradu i tu je najveća odgovornost na Ministarstvu Kulture i sporta Kantona Sarajevo i Vladi da ne dozvole na bilo koji način socijalno marginaliziranje kulturnih djelatnosti. O kulturi se mora jednako mislilti i kao o privrednoj grani. Kultura jeste prozivođač, atmosfera i identitet jednog grada koji će najbrže preko kulture vratiti dah slobode i života za kojim čeznemo. 

Radiosarajevo.ba Šta je to što vama daje snagu da istrajete, što vam pomaže da pregurate krizu?

Mustafić: Ja se trudim da ovo vrijeme provodim koliko je moguće odgovorno, da strukturiram sebi dan, uradim ono što mogu od kuće. Radim online, čitam i pišem tekstove, recenzije, sve ono što je bilo na čekanju. U kontaktu sam sa kolegama kao dio tima Festivala Mess. Najavili smo veći dio programa 60 festivala, pratimo Modul Memorije. Radimo intenzivno, ali ipak bih se volio vratiti na postavke koje su karakteristika moje profesije reditelja, a to je neposredni kontakt, dinamika, odlazak na teren, susret s ljudima. Jedno od najvećih bogatstava te profesije je komunikacija, susret s mnogo različitih ljudi iz kojih izvlačite iskustvo i inspiraciju. Redatelj je poput antropologa koji studirajući i gledajući druge otvara ne samo svoje lične percepcije i horizonte, nego to dijeli sa svojom pulikom.

Nadam se da će to vrijeme što prije da se vrati u naše živote. 

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije