Deen: Bio sam snob, priznajem

Fuada Backovića Deena nije potrebno posebno predstavljati. Mnogi ga se sjećaju još iz dana kada je još kao tinejdžer nastupao kao član benda Seven Up, da bi kasnije krenuo sa solo karijerom i muzičkim projektima pod umjetničkim imenom Deen. Uvijek kontroverzan i bez dlake na jeziku, Deen je predstavljao i našu zemlju na pjesmi Eurovizije sa pjesmom ''In the disco'' 2004. godine. Zadnje tri godine povukao se iz medija, posvetivši se studiju mode u Milanu, a njegov povratak u BiH smo iskoristili da popričamo o njegovom milanskom iskustvu.

Čitajte šta za naš portal Deen kaže o životu u Milanu, shvatanju mode, trasha, šta misli o domaćoj modnoj sceni, te koga poredi sa jeftinim transeksualcima.

Razgovarala: Lejla Čolak, Radiosarajevo.ba

Radiosarajevo.ba: Koliko je danas moda važna i kojima slojevima društva ona pripada?
Fuad Backović Deen: Svi sociolozi i teoretičari koji su se bavili pojmom mode slažu se u jednom, a to je da moda zapravo pripada višim slojevima društva, odnosno aristokraciji. Onog momenta kada ostatak društva počne da kopira stil aristokracije i višeg staleža, ona prestaje da bude moda kao takva. Viša klasa je zapravo primorana da izmisli i kreira nešto novo da bi se na taj način isticala od, takoreći, običnih ljudi. 

Ako ćemo se voditi po onome što smatraju teoretičari, sociolozi koji su se bavili tim pitanjima, moda direktno pripada isključivo višim slojevima društva, a ovo što se na ulici nosi se ne može nazvati modom, već u tom slučaju govorimo o street styleu. 

Radiosarajevo.ba: Koja je razlika između mode i stila?
Fuad Backović Deen: Stil je nešto sa čim se rodiš. Stil je nešto što ne možeš da naučiš i slijediš - s tim si ili rođen ili nisi. Stil nije otići u butik, skinuti sve sa lutke i to pronosati na ulici. Stil je igra i kombinacija od najskupljih do najjeftinijih stvari na tebi, a da pritom sve to skupa izgleda lijepo i primamljivo oku posmatrača kao jedna cjelina. 

Foto: Facebook

Radiosarajevo.ba: Kada govorimo o terminu modne osviještenosti, da li se ona u ovom kontekstu veže za modu li za stil?
Fuad Backović Deen: Ja bih to više vezao za stil. Šta znači biti modno osviješten? Modna osvještenost je nešto što određena osoba nosi u sebi, a vremenom izgrađuje i nadograđuje. Stil nekad možeš ''imati'' jedino ako si u mogućnosti da unajmiš privatnog stilista, s tim da jako malo ljudi ima mogućnosti da sebi priušti takvo nešto. Na Zapadu je unajmiti privatnog personal shoppera sasvim normalna stvar i to rade ljudi koji od silnih obaveza i posla kojim se bave nemaju vremena da idu u shopping.

Radiosarajevo.ba: Da li količina novca određene osobe nužno diktira njezin stil?
Fuad Backović Deen: Apsolutno ne. Evo, ja danas na sebi imamo odjeću u vrijednosti sveukupno možda 50 eura, a usudio bih se reći da izgledam lijepo i da sam stiliziran u nekoj dnevnoj varijanti. Novac apsolutno ne igra ulogu u kreiranju stila.  

Radiosarajevo.ba: Kakvo je vaše mišljenje o second handu?
Fuad Backović Deen: Ja ih volim, zapravo, zavolio sam ih kroz priču Vanje Lisac, a onda sam tokom boravka u Italiji vidio da se to tamo ne zove second hand, nego vintage. Jako su popularni, dosta ljudi odlazi u te shopove i tamo se mogu naći zaista sjajni komadi garderobe po mnogo povoljnijoj cijeni. Ko ima stila, nakon shoppinga u takvom jednom butiku, može se obući tako da izgleda kao da na sebi ima 2 miliona eura. Second hand stil, odnosno oblačenje u vintage radnjama je, stoga, da se izrazim žargonski – mnogo više cool. Mnogo je bolje na sebi imati nešto kvalitetno i vintage, nego kupiti neku novu kolekciju poznatog dizajnera. Postoje također vintage stvari npr. Giannija Versacea koje su rađene ručno i koje danas imaju jako visoku cijenu i koštaju više nego nove kolekcije. 

Vanja Lisac i Fuad Backović Deen, foto: Facebook

Radiosarajevo.ba: Znamo da je granica između ukusa i vulgarnosti jako tanka. Ko je ustvari postavlja, da li su to mediji, dizajneri ili modni blogovi, te kako se postaviti i šta učiniti da bi se kriteriji u tom smislu podigli na jedan viši nivo?
Fuad Backović Deen: Ja smatram da je to individualno. Ono što je u ovom slučaju najvažnije jeste poznavati sebe jako dobro da znaš šta na sebe staviti, a da to ne izgleda vulgarno i ružno. Treba sebe pogledati u ogledalo i reći: Ja sam takav i takav, izgledam tako i tako i neke stvari koje propagiraju današnji modni trendovi meni jednostavno, nažalost, ne stoje. Koliko god se ja trudio da to bude drugačije i koliko god se to meni lično dopada, to jednostavno nije lijepo. Dakle, ovdje je isključivo bitno to koliko ti sam sebe poznaješ i koliko si realan sam prema sebi. Ja o sebi mogu da mislim da sam najljepši čovjek na svijetu, ali jedno je moje mišljenje, a realnost nešto posve drugo. 

Radiosarajevo.ba: Šta za vas predstavlja trash?
Fuad Backović Deen: To je opet vrlo individualna stvar i zavisi od osobe do osobe. Ono što je trash jednoj osobi, drugoj ne mora biti i obrnuto. Meni je potpuni trash vidjeti osobu koja je od glave do pete brendirana i to je tako naočigled pokazano logotipima i monogramima brendova koje nosi. LV, LV, LV, Gucci, Gucci, Gucci, Dior... itd. Ne vidim razlog potrebi da čovjek na taj način pokazuje i dokazuje sebe.

Radiosarajevo.ba: Nedostatak kreativnosti, možda?
Fuad Backović Deen: Ne samo nedostatak kreativnosti koliko ustvari nedostatak samopouzdanja i silna želja da pripadaš određenoj klasi društva i društvenom sistemu. To je za mene čisti trash.

Moda je igra. Modom se treba igrati. Treba se otići obući i u Zari, i u H&M i u second handu, a ako nekad imaš dovoljno novca da sebi priuštiš jednu Chanel torbu – zašto da ne? Ali nemati šta jesti kod kuće i nemati para da platiš grijanje ili struju, ali da si kupiš Dolce&Gabbana majicu - to je potpuni neukus i trash u smislu lifestylea.

Foto: Facebook

Radiosarajevo.ba: Primjeri ljudi o kojima govorite?
Fuad Backović Deen: Znam ih jako mnogo, ali ne bih da se gađamo imenima. Na svom primjeru, primjeru svog trogodišnjeg boravka u Milanu, mogu reći da su naši ljudi u BiH mnogo više opterećeni brendovima nego što su to talijani. U Milanu možeš vidjeti jako puno djevojaka koje imaju novca, a koje nose starke, neki skinny jeans, običnu T-shirt majicu, Raybanke, torbicu, ali vidi se da one imaju lijepu, njegovanu kožu, ruke, njegovanu kosu i sve to skupa izgleda jako lijepo; tu su također i vrlo dotjerani i stilizirani muškarci. Nećeš vidjeti nikog sa perjem, štiklama od 15 cm, sa tri kile teškog make-upa, pa čak ni navečer.

S druge strane, kod nas su masovno popularni plastični nokti, kvarcanje, te tetoviranje obrva koje je neukus bez presedana. Sve ono što je bilo aktuelno u Zapadnoj Europi i svijetu prije 20, 30 godina danas se reklamira na našim malim ekranima kao neki mainstream, ako nešto što je ''wow'' – must have ovog ljeta. Horor je vidjeti nekog istetoviranog make-upa, plastičnih noktiju, plastične kose i vještačkog tena.

Uzmimo za primjer jednu Versace ženu. Svaka žena koja nosi Versace ima prekrasnu njegovanu kožu, prekrasnu prirodnu kosu, na njoj nema nimalo plastike, istetovirane šminke, dugih noktiju. To je za mene čista ženstvenost. 

Foto: Facebook

Radiosarajevo.ba: Koliko su važne modne policije, i u kolikoj su mjeri relevantne; usmjeravaju li javno mnijenje ili pak služe isključivo u komercijalne svrhe samih magazina u kojima se objavljuju?
Fuad Backović Deen: Ovisi od toga kome su te modne policije namijenjene. Modne policije podržavam u onom smislu kada se kritikuju javne ličnosti, odnosno ličnosti iz svijeta show businessa. Naravno da je bitno da osoba koja se bavi show businessom treba da zna na koji način da se obuče skladno prilici u kojoj se nalazi. Samo u tom slučaju podržavam modne policije, ali ne i u slučaju kada se kritikuju obični ljudi sa ulice.

Mislim da su danas ljudi zaista opterećeni modom i postaju modne žrtve. Imamo primjer djevojaka koje nasilu mršaju, od sebe prave anoreksične kosture jer gledaju djevojke na naslovnim stranicama časopisa – to je klasični primjer onoga što nam je donijela opterećenost modom. Te djevojke nisu svjesne činjenice da svi modeli koji izađu na naslovnim stranicama časopisa i editorijala prolaze kroz Photoshop - fotografi na taj način nisu samo fotografi, već i plastični hirurzi.

Mi se ne možemo voditi slikama koje vidimo u časopisima, a velika većina ljudi sebi ne može priuštiti komade garderobe (mislim posebno na Bosnu i Hercegovinu) koje nose Kylie Minogue, Madonna, Giselle itd. Odmah da se razumijemo – ni one ih ne kupuju. To su posuđene stvari od dizajnera koje se koriste za slikanje i potom vrate. One sigurno danas ne bi imale toliko novca na računu da su se ponašale rastrošno i kupovale sve što im se nudi od strane modnih dizajnera. 

Foto: Facebook

Balkanski ideal ljepote: Turbofolk pjevačice i jeftini transeksualci

Radiosarajevo.ba: Kakvo je vaše mišljenje o plastičnim operacijama?
Fuad Backović Deen: Ja sam apsolutni zagovornik estetske hirurgije u slučaju kada će to određenoj osobi vratiti samopouzdanje. Postoji jako puno ljudi koji su na sebi korigirali sasvim male detalje i sada izgledaju savršeno. Pretjerivanje je vulgarno i tu bih naveo cijelu plejadu turbofolk pjevačica koje izgledaju kao bugarske prostitutke. I ne samo kao bugarske prostitutke, nego izgledaju kao jeftini transeksualci. Kada kažem ''jeftini transeksualci'', onda mislim na one koji nemaju nikakve fizičke predispozicije da izgledaju kao žene, ali žene nasilu da budu žene.Tako izgledaju današnje turbofolk pjevačice.

Slike nekih od njih sam pokazao nekolicini mojih univerzitetskih kolega, dizajnera i stilista u Italiji i oni su ubijeđeni da su to muškarci. Toliko se protivimo gay paradama, zabranjujemo Pride, a zapravo - naši muškarci se pale na transeksualni izgled! To je ideal naše ljepote – grudi XXL, usta XXXL, vještačke trepavice, vještačka kosa, vještački ten, ogromna silikonska pozadina... to je to, to je taj transeksualni izgled. To je ono što njih pali, to je ono što naši muškarci vole – transeksualce. 

Radiosarajevo.ba: Šta je sa trendsetterima u našoj zemlji i ima li takvih uopšte?
Fuad Backović Deen: Ima. Postoji nekoliko osoba koje nisu žrtve mode, a koji su jako lijepo obučeni ljudi. Izdvojio bih Eminu Ganić, djevojku koja je iznimno njegovana, ženstvena i vrlo lijepo obučena skladno prilici. Ne zbog toga što je poznajem lično i što se privatno družimo, vrlo sam realan – ona je zaista za sve standarde bilo gdje da se pojavi u svijetu. Izdvojio bih i djevojku koja nije eskponirana javno, moja draga prijateljica Džemila Gavrankapetanović, a tu je i Martina Keškić, supruga Dine Konakovića. Iz javnog života muškaraca, izdvojio bih Dinu Merlina, koji je za mene jedan od najbolje obučenih muškaraca na Balkanu. To su ljudi koji nisu modne žrtve, već naprosto imaju stila i vidi se da uživaju u tome da lijepo izgledaju - oni jednostavno žive svoj stil i uživaju u modi. I apsolutno ne mora značiti da je ono što vidite na tim osobama nužno skupo; iako imaju mogućnost da sebi i priušte i skupe stvari, čak i onda kad su obučeni jako skromno, to na njima izgleda jako lijepo zato što imaju stil sa kojim su se rodili.

Foto: Facebook

Radiosarajevo.ba: Šta ste sve naučili u Milanu, kakvo je to iskustvo bilo? Šta vam vaša diploma omogućava, te kakvi su planovi za ubuduće? 
Fuad Backović Deen: Mene je fakultet u potpunosti promijenio u smislu da nisam ni bio svjestan toga koliko sam se zaglupio na estradi. Svih ovih godina dok sam bio u BiH nisam znao koliki su moji intelektualni kapaciteti sve dok se nisam upustio u milansku avanturu. Ja sam sebi zapravo napravio veliki problem jer sam otišao da studiram najteži odsjek na akademiji na talijanskom jeziku, koji nisam znao ni ''beknuti'', bukvalno.  Prošao sam kroz horor, ali sam naučio zaista mnoge stvari.  Otišao sam kao snob. Otišao sam kao osoba iz javnog života koja se od svoje 14 godine bavi show businessom i kao takav sam navikao na neke povlastice koje imam. U životu nisam pretjerano razmišljao ni o čemu, jer sam uvijek imao neke ljude sa stane koji su sve rješavali za mene i bio sam snob, zaista jesam.

Vratio sam se iz Milana kao neko sa fakultetskom diplomom, sa savršenim poznavanjem još jednog svjetskog jezika i kao neko ko mnogo više cijeni stvari koje ima ovdje i koje sam oduvijek imao.
Vratio sam se kao neko ko je sam živio, sam čistio, prao, kuhao, plaćao, štedio, išao u samoposlugu i na digitron zbrajao koliko treba da ovaj mjesec potroši na hranu... nisam kupovao nikakve luksuzne komade garderobe, ali se jesam puno nakupovao u Zari i H&M-u ili sam si na nekim velikim sniženjima priuštio tu i tamo neki komad odjeće, ali sam živio i više nego skromno.

Moje kolege su bili sinovi i kćerke roditelja koji imaju odvratno puno novca, to su ljudi koji imaju privatne avione, vile... imao sam prijatelja u klasi kojem otac pošalje privatni avion da otputuje u Pariz zato što određenu jaknu ne može naći u Milanu, tako da on ode za vikend u Pariz i potroši na jaknu 20 000 eura putujući svojim privatnim avionom. Ali on, recimo nije završio fakultet, izbačen je.

Bilo je jako teško, do te mjere da sam dobio panične napade i još uvijek se borim  s njima. Fakultet nije toliko težak, koliko je intenzivan i traži od tebe jednu disciplinu, odlazak na predavanja svako jutro u 7, te ostajanje na fakultetu do 8 navečer. Izostajanja nema i limitiran si time da u bimestru možeš napraviti maksimalno dvanaest izostanaka – nakon toga te obavijeste pismom da više nisi dobrodošao na fakultet i da nisi u mogućnosti da izađeš na finalne ispite, što znači da si izgubio godinu. Ja sebi nisam smio da priuštim taj luksuz da padnem godinu, morao sam da završim ovaj fakultet u roku. Za njihove standarde ja sam neko ko nema novac, ko nije nikava aristokracija i nikakva viša klasa. Ja sam najobičniji prosječni građanin i kao takav sam vjerovatno više cijenio tu priliku koja mi se pružila nego recimo taj moj prijatelj čiji otac ima privatni avion i koji je sebi možda mogao da priušti taj luksuz da jednu godinu obnavlja, recimo 10 godina.

Foto: Facebook

Radiosarajevo.ba: Koje je sada vaše zvanje?
Fuad Backović Deen: Diplomirani menadžer modnog biznisa, s tim da sam se odlučio na produžetak studiranja – master u oblasti komunikacija i brend menadžmenta i nakon toga ću konačno da odlučim u kom smjeru će da ide moj život i moja profesionalna karijera. Za to vrijeme ću napraviti jednu malu pauzu i idem u posjetu u SAD, turistički, a nakon toga se vraćam u Sarajevu odakle ponovo putujem za Milano na dalje školovanje. Onda ću konačno da sjednem i da odlučim šta i kako dalje.

Sa diplomom ovog fakulteta meni su otvorena apsolutno sva vrata najvećih modnih kompanija na svijetu i nisam limitiran samo za Milano - mogu da dobijem posao i u Parizu i u Londonu, u New Yorku i u svim ostalim velikim modnim centrima. Istituto Marangoni posjeduje ugovore i partnership sa svim mogućim modnim kompanijama na svijetu, a sve osobe koje diplomiraju na Istituto Marangoni u Milanu, Parizu i Londonu zahvaljujući univerzitetu dobivaju osiguran internship, odnosno stažiranje u bilo kojoj od modnih kompanija u trajanju od godine do dvije godine i koji pruža mogućnost stalnog ugovora. Naravno, potencijalni uspjeh zavisi od pojednica i toga hoće li se on pokazati kao vrijedan i kao neko ko može doprinijeti prosperitetu kompanije. Obično osobe koje su dobile internship ostaju u tim kompanijama zauvijek i imaju mogućnost napredovanja u poslu.

Foto: Facebook

Radiosarajevo.ba: Kakvo je vaše mišljenje o bh. modnoj sceni?
Fuad Backović Deen: Ne želim da kritikujem nikog konkretno, ali naša realnost je da ovdje moda ne postoji. Ovo što se ovdje dešava je parodija na modu - karikiranje i klasični amaterizam.

Postoje ljudi koje mogu izvdojiti, kao npr. Selma Starfinger koja svoju karijeru gradi u New Yorku, zatim Aleksandra Lovrić sa svojim brendom Love Rich, Ljiljana Majkić koja je sjajna i žena u godinama, a koja modernije i inovativnije doživljava modu i radi je nego mnoge svoje mlađe kolege i sram ih bilo što su takvi – potpuno nekreativni, neinventivni, dosadni. Opet kažem, ne kritikujem nikoga konkretno, ali je zaista sramota da nam mladi ljudi kreairaju takvo nešto. To nije nikava moda, to su krpe. 

Moda je ozbiljan biznis u kojem se vrti jako mnogo novca. U Italiji je to druga grana privrede – maltene čitava Italija živi od modnog biznisa i tu nema vremena za kockanje i za netalentirane ljude. Pogotovo nema mjesta za one koji ne znaju šta će drugo u životu raditi, nego se probude ujutro i odluče da žele biti modni stilisti, šminkeri, frizeri itd. Kod nas se tim poslom bave ljudi koji su dokoni, ispijaju kafe po čitav dan i ne znaju šta bi drugo radili u životu, pa se proglase modnim dizajnerom, frizerom, stilistom, šminkerom itd. Za sve to postoji škola, gdje se ljudi školuju po 3, 4 godine kako bi dobili diplomu. Postoji talenat, ali za dizajnera se moraš školovati. Neškolovani dizajneri nigdje nisu dobrodošli. 

Moda je jedan vrlo ozbiljan posao i jedna vrlo surova industrija koja ne priznaje netalenat, ljenčarenje i amaterizam, a to je sve ono što mi imamo ovdje i zbog toga nemamo ništa. Potpuno pogrešni ljudi su se involvirali u modu i industriju koja zapravo ne postoji, ali oni je tako zovu i bave se modom. Od izbora za miss, raznoraznih licenci, fashion weekova... potpuni horor. 

Foto: Facebook

Ovo nije intervju u kojem pričamo o političkoj situaciji u našoj zemlji, ali moram reći da mi nemamo državu. Mi mislimo da imamo državu, ali država ne postoji. Mi smo ljudi zadojeni mržnjom, nacionalizmom, netrepeljivošću, živimo u zemlji u kojoj su ljudi oholi i zli, u kojoj su ugrožena osnovna ljudska prava, veličamo prosjek i ljude koji su ispod prosjeka ukivamo u zvijezde.

Mi ovdje ne živimo, već preživljavamo društveno i političko dno dna. U takvom stanju, apsolutno je besmisleno pričati o modi, jer mi moramo da riješimo mnogo bitnije stvari za jednu zemlju, a onda da se pozabavimo modom, stilom, muzikom i svim ostalim. Što je tužno ustvari, jer i moda i muzika potpadaju pod umjetnost i kulturu jednog naroda.

Mentalitet ljudi se ne može tek tako promijeniti, a vidim i da mladi ljudi ne žele to da mijenjaju jer su se jednostavno odali stihiji, letargiji, postali su jedna turbofolk generacija, generacija neukusa i primitivizma.