Damir Nemir Janeček: Kinofil (VIDEO)

Damir Janeček je mladi režiser, scenarist i producent iz Sarajeva. Uskoro treba diplomirati TV, radio, filmsku i pozorišnu režiju na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Napravio je desetak kratkih filmova i nekoliko dokumentarnih te režirao nekoliko predstava. Njegov dokumentarni film Halid Bunić Vječni prikazivan je na mnogim međunarodnim festivalima te je osvojio nekoliko nagrada za najbolji dokumentarni film. Kratki film Dogodilo se na groblju nagrađen je Nagradom publike na priznatoj filmskoj stranici filmmaka. Redovno piše filmske kritike za sedmičnik Slobodna Bosna iz Sarajeva. Dobitnik je i nagrada za filmske kritike, a radi i kao filmski selektor na festivalu u Srebrenici. Bio je prvi selektor prvog art kina u Sarajevu. Kinofil, čija će se svjetska premijera održati u okviru SFF-a u multiplexu Cinema City (25. jula u 11:30h), mu je prvi dugometražni dokumentarni film. Za sebe kaže da preživljava u Sarajevu i misli svojom glavom.

RadioSarajevo: Odakle ideja za film Kinofil i šta je tema filma?
Damir Janeček: Drugarica Andrea, Sarajka koja je tada živjela u Londonu me prije dvije godine zamolila da napravim kratki film za udruženje SOS iz Sarajeva. Taj film je trebao pomoći misiji SOS-a u njihovoj borbi protiv "gadova", tj. onih koji nanose bol životinjama. Kada sam upoznao Velimira Ivaniševića, Velju Psa, pristao sam da napravim nešto što će im pomoći u radu. Paralelno sam sve više i više otkrivao kako stvari zapravo stoje i šta se zapravo zbiva. Tada sam odlučio da jednostavno moram napraviti film o svim segmentima i opasnostima kojima su nedužne životinje izložene. Osjetio sam bijes i tugu. Istovremeno sam nastojao pronaći temu i priču koja će se intimno doticati mene. Psi su bili najbolji mogući odabir. Odlučio sam to napraviti za diplomski. I tako smo krenuli praviti film. Unatoč svim problemima s kojima sam se susreo u ovom procesu, uspio sam napraviti film. Ponosan sam i što je to na kraju zbog obima tema i materijala, postao dugometražni film.

Osnovni motiv je to što se ja, živeći u današnjem Sarajevu, osjećam poput napuštenog psa. Zeznuto je ne biti na nečijem lancu te nemati tražen pedigre. Sarajevski mahalski psi su nešto najljepše što sam upoznao u zivotu. Hvala Željku, Pituši, Ari, Biri, Luanu, Mladenki… Svim tim divnim napuštenim psima, mjeđancima, koji su mi toliko nade i snage podarili. Da nije njih vjerovatno bih odustao od filma zbog raznih poteškoća u njegovom stvaranju.

Isto to vrijedi i za Velimira Ivaniševića koji me u svim neprilikama, poput nekog časnog starca, upućivao na pravi put, put nesavijanja kičme, put suosjećanja i pravednosti. Divim se njemu i njegovoj supruzi koja ne smije živjeti u Sarajevu zbog prijetnji smrću te njemu koji ne može zbog maltretiranja policije i novopridošle susjede živjeti u vlastitom stanu. Zašto ne cijenimo njihov doprinos općem dobru ove zemlje i društva? Zašto ne cijenimo one plemenite, dobre… Kao da je u modi biti šupak, što bi rekao vrli Elvis J. Kurtovich.

RadioSarajevo: Zašto baš Kinofil, zvuči prilično dvosmisleno?
Janeček: Obožavam kino, bioskop, naročito Kinoteku. Kino je riječ koja meni mnogo znači. Prije ovoga, moj dokumentarni film se bavio kinooperaterom i kinom. Kada sam shvatio da kino znači pas, a fil zapravo ljubitelj i sakupljač, jednostavno sam te sve značenjske benefite koji su me ohrabrivali, odlučio staviti u naslov filma. Druga mogućnost, na koju sam bio spreman, bila je da se film zove Preživari i krupna stoka. To je, naime, dio izjave dekanese jednog fakulteta, u ovom slučaju Veterinarskog fakulteta u Sarajevu, kada govori čime se oni ponajviše bave i čemu uče buduće veterinare.

RadioSarajevo: Koliko dugo ste radili na filmu, ko je sve učestvovao u snimanju i na kojim lokacijama je film sniman?
Janeček: Film sam radio oko dvije godine, uključujući istraživanja, putovanja po terenu, prikupljanje arhivskog materijala, suživot sa akterima, spašavanje pasa. Snimanje je trajalo jako kratko, manje od 10 dana, a montaža oko mjesec i po. Sve su to jako loši uslovi, no cilj je bio ispričati i vizualizirati ovu priču i u tome sam uspio. Snimali smo u Sarajevu i ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine. Velimir Ivanišević je sporedna uloga u ovom filmu u kojem su psi glavni. On je tu kao primjer čovjeka koji nema svojih prava. Filmu je doprinjela nekolicina divnih ljudi. Svima im se divim i zahvaljujem do neba.

RadioSarajevo: Na kakve ste sve probleme nailazili tokom snimanja?
Janeček: Mogao bi se napisati roman o tome… Trudim se potisnuti te stvari i ne osjećati se loše zbog toga. Očekivao sam probleme ali ne u toj mjeri i na taj način. Ipak, hvala onima koji su pomogli. Moj je stav da se dokumentarni film ovog tipa ne može snimati na način na koji se snima igrani film. Vrijeme je tu bitan faktor, no u ovakvim uslovima si prisiljen da što prije stigneš snimiti sve što ti treba. Ovaj film je nastao u montaži. Sastoji se od raznih formata, jer je kolažnog tipa, sastavljen od raznog materijala i od raznih ljudi koji su uspjeli snimiti grozne stvari.

RadioSarajevo: Kinofil će se premijerno prikazati u okviru SFF-a, kakvi su dalji planovi, hoće li učestvovati na još nekim festivalima?
Janeček: Nakon SFF-a, film će imati hrvatsku premijeru u Motovunu, 30. jula.

RadioSarajevo: Kakve reakcije očekujete da će izazvati?
Janeček: Nadam se da će mnogi neodgovorni biti kažnjeni te biti zamijenjeni drugim. Neprihvatljivo je tolerirati zlodjela koja su bespotrebno činjena godinama. Ubijalo se na najbrutalnije načine. Želim da ovim filmom to bude kraj svih problema nedužnih pasa. Ne razumijem kako ljudi to ne shvataju. Da tim psima nije lako, da oni nisu zli... Ovaj narod je toliko napatio i uvjeren sam da će me razumjeti. Dosta je bilo šutnje. Svi smo se učahurili. Samo šutimo i dopuštamo svašta. Apeliram na sve pametne da progovore, jer situacija postaje nepodnošljiva.