Damir Imamović solo (INTERVJU)

U subotu, 8.maja, sa koncertom u sarajevskom BKC-u, započinje zvanična promocija novog, solo materijala Damira Imamovića. O njegovu novom radu, te vlastitoj i široj percepciji sevdaha i tradicije, razgovarali smo sa ovim mladim i vrijednim umjetnikom i interpretatorom.

RadioSarajevo: Upravo si izdao svoj prvi solo materijal, nakon dva ranija izdanja sa svojim triom. Ovo je nešto drugačije u odnosu na prethodni rad, u smislu koncepta, načina interpetacije i izbora materijala na albumu...
Imamović: Ovo je neko vraćanje na početak, gdje sam ja još i prije tria nastupao solo uz gitaru. Trio je zapravo i nastao kao proširenje toga što sam radio sam sa gitarom, a naravno, kada je u pitanju više muzičara onda su i aranžmani drugačiji, često fiksniji od onih u solo izvedbi. Sada se pokazala potreba, kako sam u posljednje vrijeme svirao nekoliko uspješnih solo koncerata, da se i to zabilježi, što nisam nikad ranije uradio. Danas mi je drago da je ipak proteklo malo vremena i da je čitava ta stvar sazrela, da sam kroz dosta koncerata, sa triom i solo, te sa internacionalnim kvartetom - Bojanom Zulfikarpašićem, Ericom Vloeimansom i Bachar Khalifeom, nekako izbistrio i ovaj solo izraz.

RadioSarajevo: Nakon svega toga što si ranije radio, kako si sam kazao, ovaj novi materijal je vraćanje nekom početku i prošlosti. Čemu konkretnije je to povratak?
Imamović: Ovo je povratak sevdahu onakvom kakvom ga ja vidim u solo izvedbi, dakle sevdahu koji je uglavnom muzika u free time, rubato maniru, bez nekog fiksnog ritma. To je muzika više bazirana na izvjesnom maqamatskom, orijentalnom pjevanju i sviranju, te melodijskim linijama koje prate jedna drugu, a manje na ovom nekom zapadnjačkom harmonijskom, progresivnijem sviranju i aranžmanima po kojima je danas sevdah uglavnom poznat. To otprilike znači da je to povratak više sazlijskom sevdahu i starijem načinu izvođenja, i zapravo je intimnija stvar. Mnogo je više bazirana na individualnoj priči koju svaka pjesma ima. Bilo mi je značajno da se na takav način u tom izvođenju ponovo ožive možda neke zaboravljene pjesme.
Ja se jako puno bavim istraživanjem sevdaha i imam čak i jedan veći projekt koji zovem u posljednje vrijeme Sevdah Lab, ili sevdah laboratorija na neki način. To je širi projekt koji obuhvata dosta stvari, čitavo moje istraživanje toga šta sevdah jeste. Vrlo često posjećujem stare majstore sevdaha, sjedim sa njima, učim od njih napjeve, tekstove, načine interpretacije, skupljam jako puno građe, stvari koje su zabilježene unazad stotinu godina, svjedočanstva ljudi o tom vremenu...Na neki način je to, možemo reći, etnomuzikološki rad, s tim da ja nisam etnomuzikolog tako da nemam te naučne ambicije. Više je to način građenja nekog mog izraza kroz tu cijelu priču. Naravno, dio toga je i emisija Sevdah Changes na Radiju Sarajevo u kojoj vrlo često puštam neke od rezultata tih mojih potraga, a kroz cijelu se stvar upravo provlače i ove zaboravljene pjesme. Tako da je ovaj solo zapravo vrsta omaža cijelom tom susretanju s ljudima.

RadioSarajevo: Obzirom da si ti gitarista, da li je teško pronaći vezu sa sazom, odnosno pozvati se na sazlijske interpretacije sa gitarom?
Imamović: Pa nije, čak je i lakše jer mnoge od tih pjesama traže žicu. Ima nešto posebno u maniru sviranja sa trzalicom na instrumentu sa pragovima i to je nešto što kod nas ima vrlo jaku tradiciju, dakle tambura, saz, šargija...Harmonika kao instrument koji je izuzetno značajan i dominantan za sevdah, takav je tek zadnjih šezdesetak godina. No činjenica je da je najveći broj snimaka napravljen u orkestarskom maniru sa harmonikom i temperiranim instrumentima, pa ljudi uglavnom poznaju sevdah na taj način. Meni nije teško pronaći tu vezu, individualno i u smislu aranžmana, jer mi gitara s jedne strane pruža puno više mogućnosti nego saz, a s druge strane ima i ono što posjeduje saz, može se preštimati drugačije i slično. Ljudi u zadnje vrijeme primjećuju da se dosta štimam na koncertima, jer između pjesama valja preštimati gitaru...

Radio Sarajevo: Možeš li nam kazati nešto više o pjesmama koje si odabrao za ovaj album?
Imamović: Ja sam zapravo i na albumu po prvi put o svakoj pjesmi napisao i koju rečenicu. Ne mogu se sjetiti da li je to bilo na nagovor producenta albuma, Edina Zubčevića, čija je izdavačka kuća Gramofon i izdala CD, ili sam to bio ja, ali znam da smo razmišljali o tome da pjesmama damo i neke liner notes. O svim tim pjesmama postoje određene priče, pa se neke od njih tiču događanja unutar pjesama, a neke su priče o pjesmama, kako su nastale, otkud u mojim rukama...Tako da su te moje male crtice o pjesmama na CD-u neka vrsta making of-a, a to ljudi često vole znati. Jednu mi je pjesmu poklonila Emina Zečaj, za koju je ona na tekst Derviša Kurtovića sama napisala melodiju, što pokazuje koliko je ona značajna kao pjevačica sevdaha, koliko je doprinijela čitavom jednom izrazu u toj vrsti sazlijskog sevdaha i koliki je pečat zapravo dala pjesmama koje je pjevala. Druga izuzetno bitna ličnost za ovaj CD je Hašim Muharemović, čije dvije pjesme pjevam, koje sam od njega i čuo po prvi put. Treća važna ličnost je naravno Muhamed Mešanović Hamić od kojeg vrlo često i rado preuzimam u repertoar neke pjesme.

Radio Sarajevo: Pomenuo si Eminu Zečaj, koja je svih godina koliko djeluje uvijek bila nekako izvan konteksta popularnog u okviru žanra kojim se bavi. Obzirom na način na koji ti doživljavaš i promišljaš sevdalinku i u skladu s tim je i interpretiraš, sa mnogo emocije i izrazito individualnog pristupa tome, koliko je teško ostati takav i svoj u našem kulturnom miljeu u kojem se sve teži popularizirati na izvjestan način?
Imamović: Prilično je teško jer čovjek mora imati vrlo jasno zacrtanu putanju i nastojati sačuvati osnovu svega, a to je ljubav prema onome što radi. Ja vrlo često napravim pauzu od mjesec dana kada uopšte ne slušam sevdah nego nešto sasvim drugo, zato da bih sam odmorio. Onda u momentu kada sasvim slučajno pustim neki snimak, Zaima Imamovića, Nade Mamule, Emine Zečaj, iznova me to oduševi. Shvatim onda da bez obzira na sva istraživanja i znanje koje o tome čovjek vremenom skupi, osnovna je stvar da u nečemu uživaš i da istinski voliš to što radiš. Što se tiče našeg kulturnog miljea, to je mač sa dvije oštrice. S jedne strane svima je ok to što se time bavite, svi to žele čuti, a s druge strane dosta ljudi ne razumije koliko je sevdah ustvari muzički žanr a ne samo repertoar. Velika je odluka za mene i bila ta da ću svirati samo sevdah, i mnogi to prihvataju. No često imam nesporazume s ljudima koji ne razumiju koliko ja u to zalazim zapravo. To je ono: izgubiš na mostu, dobiješ na ćupriji. S jedne strane svi hoće to da slušaju, a s druge je strane malo ljudi koji razumiju veliki broj referenci koje posijem u taj rad, aranžmane, tekstove, način izvođenja.

Radio Sarajevo: Tradicija na neki način umire ako se ne mijenja. Da li misliš da je teško i koliko je teško baviti se zaista ozbiljno tradicijom?
Imamović: Mislim da se tradiciji najveća usluga čini kada se njome bave progresivniji ljudi. Pri tome ne mislim na mlađe ili starije, jer to nema veze. Potpuno se slažem s tim da tradicija jeste stvar koja se mijenja, i u suprotnom umire, ako ne raste i ne prilagođava se. Ja tradiciju naprosto gledam kao dobru školu u kojoj je dobro imati nekoga prije tebe na koga se možeš ugledati u svakom smislu, u smislu identiteta ili zanatskom...Zašto bih ja učio iznova naprimjer neke vokalne stvari, i zašto bi to neko radio poslije mene, ako se može taj put skratiti? Tradicija meni u tom smislu ima izuzetnu vrijednost, u smislu repertoara koji se vremenom izgradio i na kojem su i neki ljudi prije mene izučili zanat, i koji su meni pokazatelj kako ja mogu taj zanat takođe izučiti. No, sevdah više nije stvar samo starijih ljudi i onih koji misle da je sa Zaimom Imamovićem umrlo sevdah pjevanje i da više niko ne može tako pjevati, ako ne imitira Zaima, Safeta ili Himzu. Sevdah je danas definitvno sve više muzika mlađih i progresivnijih ljudi. Meni je drago da je sevdah uspio da ukrade nešto od ong duha jazza, da se od svake nove generacije traži da stari repertoar na novi način izvodi. To je veoma vrijedna stvar.

Radio Sarajevo: Da se vratimo tvojoj interpretaciji sevdaha i tradicije na tvome novom i prvom solo izdanju. Premijerno i zvanično javno slušanje albuma je u subotu, 8. Maja u BKC-u...
Imamović: U subotu 8. Maja u BKC-u, u organizaciji Gramofon-a počinje promotivna turneja na kojoj ću svirati repertoar sa ovog posljednjeg CD-a. Poslije Sarajeva slijedi Cirih 16.maja, zatim beogradski Kolarac 20.maja i tuzlanski BKC 5.juna. To je neki prvi dio turneje prije ljeta, a tokom ljeta ću sigurno raditi i neke otvorene prostore. Izuzetno mi je drago da ta turneja kreće, da je interes, bar za sada, veliki. Nadam se da će u subotu BKC biti ispunjen...