Bosanac - hamburški taksista i pisac

Sudbina je vezala Mirsada Ičagića za hamburški kvart Eppendorf, ustvari, za jedno veliko raskršće na kome se ukršta nekoliko širokih gradskih bulevara sa pokrajnim ulicama. U jednoj od njih nalazi se taksi-štand gdje Mirsad u svom taksiju čeka na mušterije i slijedeću vožnju, piše Deutsche Welle.

Na tom raskršću se prije dvije godine desila saobraćajna nesreća koja je promijenila njegov život.

„Jedan vozač pod uticajem droge izgubio je kontrolu na svom automobilu, prošao kroz crveno i usmrtio četiri pješaka na pješačkom prelazu", priča Mirsad ili Mirso kako ga kolege zovu i kaže da je među četiri poginule osobe bila i Angela-Maria Kurrer, žena koju je on često vozio u svom taksiju.

Započeti studij prava

Mirsad Ičagić je do 1989. živio u Banja Luci, kako kaže u starom dijelu grada. Bio je započeo studij prava. Te godine je došao u Hamburg, kod sestre da zaradi nešto novca, i da se zatim vrati u svoj rodni grad i nastavi započeti studij prava.

Onda se desio rat, povratka nije bilo. Polagao je ispit iz poznavanja grada i dobio dozvolu da u Hamburgu vozi taksi.

„Jednu stariju ženu koja je bila inžinjer i slikarka sam često vozio u taksiju“, priča Mirso i kaže da je u to vrijeme bio često neraspoložen pa ga je ta žena pitala šta je uzrok tome.

„Objasnio sam joj da imam problema sa spavanjem, da ponekad imam košmare. Na to je ona rekla da su ljudi koji imaju problema sa spavanjem vrlo kreativni. Pitala me je da li imam ideju da napišem jednu knjigu, to može pomoći. Rekao sam joj da nisam siguran da ja to mogu da uradim na šta je ona odgovorila, možete, ja to znam"!

Jednog petka, 12. marta prije dvije godine ponovo ga je pitala ovaj put vrlo odlučnim glasom: “Hoćete li početi najzad da pišete knjigu?“ Rekao sam da hoću. „Obećajte?!“Obećao sam! Slijedeći dan je ona poginula.

Život je kao bumerang...

Winterhude je otmjeni dio Hamburga u kojem se odigrava radnja romana Mirsada Ičagića Bumerang one.

„Tu gdje stanuju bogati ljudi desilo se silovanje 14-godišnje djevojčice,“ govori Mirso o sadržaju svog romana i objašnjava da mu je u glavi bio rat u BiH i silovane djevojčice.

On kaže da je u romanu koji je pisan na njemačkom jeziku htio da počinioca simbolično kazni.

„Moj roman se zove Bumerang zbog toga što smatram da je život kao bumerang, da nam vraća sve ono što smo dobro ili loše uradili. U mom romanu svi znaju ko je počinilac ali policija nema nikakvih dokaza protiv njega. Na tom mjestu sam priču sam potpuno okrenuo“ objašnjava Mirso.

On ne želi da oda sadržaj romana i kaže da je onu narodnu mudrost „Zlo raditi a dobrom se nadati....!“ pretvorio u moto svog spisateljskog rada: „Kada se neko ne može kazniti za učinjeno djelo, on se može kazniti za nešto što nije učinio!“

Prodaja u taksiju

„Jedan primjerak na kome sam napisao da sam ja autor, stoji uvijek naprijed na konzoli. Na poleđini prednjih sjedišta sam zalijepio isječak iz novina na kome piše: 'Hamburški taksista napisao krimi-roman'! tako da ljudi koji sjede na zadnjem sjedištu mogu to da vide. Tu knjigu sam posvetio Angeli-Mariji Kurrer, ženi koja me je pokrenula da pišem. Bez te žene ne bih napisao knjigu.“

Angela-Maria Kurrer je bila u pravu - Mirso zna pisati. Kritike su vrlo pozitivne i pohvale stižu sa svih strana. To mu je podstrek da dalje radi.

„Trenutno pišem roman‚ Bumerang Two(dva)'. U drugoj knjizi se radi o pokušaju ubistva, kažem pokušaju zato što ja nisam u stanju da nekog ubijem - ni u životu, a ni u knjizi!“, kaže na kraju razgovora Mirsad Ičagić.