Boro Kontic priprema

Dokumentarni film pod nazivom “Godine koje su pojeli lavovi” autora Bore Kontića i kuće Produkcija iz Sarajeva je priča o novinarskoj profesiji u vremenu rata.

Od juna 2009. autor je sa kamerom počeo pratiti sudbinu najavljene krivične prijave Nezavisnog udruženja novinara Srbije Tužilaštvu za ratne zločine Srbije protiv NN lica – novinara odgovornih za ratnohuškačku propagandu. Radi se o prvom konkretnom pokušaju da se javno postavi pitanje o odgovornosti novinara ratnih huškača. Istovremeno, od juna 2009. do maja 2010. autor je u cijeloj regiji obilazio ljude koji su na bilo koji način bili uključeni u ratnu propagandu tražeći odgovor na pitanja „Gdje su danas i šta rade ratni novinari propagandisti“ odnosno „Da li ovo pitanje više išta znači u ovim sredinama“?



RadioSarajevo: Film "Godine koje su pojeli lavovi" bavi se novinarskom profesijom, njenom upotrebom i zloupotrebom u vrijeme ratova u regionu. Otkud potreba da se o tome govori i dalje?

Kontić: Ta potreba je, barem u mom slučaju, jer mislim da se o tome nije dovoljno govorilo. Da ovdašnja javnost ne zna dubinu i razmjere ponora u koji je ova profesija upala početkom 90-tih. I da je dio sadašnjih problema novinarstva zapravo činjenica da je novinarsko ratno naslijedje stavljeno pod tepih. Ono što je bilo do danas manje/više su bili usamljeni pokušaji da se otvori ta tema i dijalog o njoj. Prema
dokumentaciji koju sam sakupljao i imao uvid - pitanje novinarske odgovornosti za izvještavanje u ratu više puta su pokretali sarajevski Dani, crnogorski Monitor, Radio Slobodna Evropa, Feral Tribune, e-novine zatim tu su istraživanja Nidžare Ahmetašević, knjiga Kemala Kurspahića (Zločin u 19,30) i na tome se i ostalo. Skoro da nije bilo odgovora na ta pitanja.

Jula prošle godine Nuns (Nezavisno udruženje novinara Srbije) podnijelo je krivičnu prijavu i evo godinu dana nakon još se ništa nije desilo. Kako kažu u tužilaštvu nema još dovoljno elemenata za pokretanje postupka a izostaje i saradnja kljucnih medija. U najkraćem moja je želja bila da ponovo otvorim to pitanje.

Nisam siguran da će ikada doći do sudskih postupaka ali prihvatljivo bi bilo da se pokrene javna rasprava koja bi pokazala da postoji moralni aspekt ove profesije koji većina shvata. Moguće da će i ovaj film ostati samo kao usamljeni poziv na razgovor koji će većina zanemariti.

RadioSarajevo: Kakve su šanse da novinari i novinarke koji su poticali mržnju i rat nekada za to i odgovaraju?

Kontić: Mislim da su male ali ostavimo to pravnicima. Ali, evo da već sada zaključimo da se u pravnom smislu neće ništa desiti. Može li se desiti na profesionalnom planu? Kad su jednog od velikih urednika francuskog Monda pitali šta je novinarstvo (a bio je na kraju karijere) rekao je "Mogu vam to reći u jednoj riječi. Odgovornost".

RadioSarajevo: Čini se da je kamen spoticanja tužilaštava i ključ za pozivanje na krivičnu odgovornost novinara i novinarki ustvari - povezivanje uzroka (nečijeg novinarskog angažmana) i posljedice (zločina počinjenih na terenu). Je li to moguće?

Kontić: To se uvijek navodi da će se teško uspostaviti uzročno posljedična veza izmedju konkretnog novinarskog teksta i počinjenog zločina. To je stvar za pravo mene je zanimala šira perspektiva - recimo, zašto su savjeti koje je sebi dao jedan čovjek prije 2500 hiljade godina danas skoro nemogući u našoj profesiji. Naime, u uvodu za historiju Peloponeskog rata Tukidid je, u 5 vijeku prije naše ere, zapisao "Što se tiče činjeničnog izvještavanja usvojio sam princip da ne napišem prvu priču na koju naidjem, pa čak i da ne dopustim da me vode moji sopstveni opšti utisci. Ili sam lično prisustvovao dogadjaju ili sam ga saznao od očevidaca čije sam izvještaje provjerio sveobuhvatno, koliko je god to bilo moguće". Za Tukidida se i danas kaže da mu je najvažnija osobina - pouzdanost. Da li biste to mogli reći za današnje medije?

RadioSarajevo: Ono što pokazuje film je naša sumorna realnost - ratni huškači danas dobro stoje, imaju sve privilegije i po tipičnom bh. paradoksu - sada oni primaju nagrade. Šta to govori o nama i našim društvima?

Kontić: Pa govori ono što i sami znamo a izgleda da smo nemoćni da to promijenimo. Da su ovo društva temeljno zasnovana na etničkoj osnovi iz čega proizilazi da "vrana vrani oči ne kopa". Ovo nažalost nisu zajednice odgovornih gradjana. Moram dodati jednu stvar. Svi mi imamo pravo na "popravni" tako da vjerovatno nije sporna nijedna nagrada koju su danas osvojili. Sporno je da postoji ogromni prazni prostor izmedju novinarskog djelovanja tih ljudi u ratu i njihovih današnjih postignuća.

RadioSarajevo: SFF je Vašim filmom otvorio ovogodišnji takmičarski dokumentarni program. Kakvi su Vam daljnji planovi za prikazivanje i imate li namjeru otvarati širu društvenu debatu na tu temu?

Kontić: Nadam se da će film imati neki "život" na festivalima u svijetu narednih mjeseci. Krajnji cilj je da se prikaže na televizijama u regiji i šire. Da li će neko otvarati debatu? Ja bih volio da ljudi ne budu ravnodušni prema sadržaju filma. Prije neki dan sam se dogovarao sa ljudima iz Nuns-a da prikažemo film u njihovom Media centru u Beogradu ove jeseni i da nakon toga bude i razgovor. Možda to bude
novi početak za temu odgovornost novinara i medija.

Vezano: Boro Kontić: Godine koje su pojeli lavovi (VIDEO)

radiosarajevo.ba