Anur Hadžiomerspahić o projektu S.N.O.B. (INTERVJU)

Anur Hadžiomerspahić je sarajevski umjetnik i dizajner. Osim što je poznat i priznat po vizualnim rješenjima koje stvara u tandemu sa Ajnom Zlatar kroz dizajnerski tim "Ideologija", Anura u posljednje vrijeme često i "slušamo". Njegova grupa S.N.O.B. za sada postoji samo na internetu i nekim radiostanicama, no britka ironija njihovih pjesama razlog je da ovaj bend postaje sve popularniji. Situacija neodoljivo podsjeća na devedesetu i vrijeme kada su Nadrealisti ukazivali na sunovrat Jugoslavije. S.N.O.B. nas danas upozorava na sunovrat društvenih i etičkih vrrijednosti, ali i poručuje: vi koji drugačije mislite - niste sami!

Hadžiomerspahić: Ma ja lično nisam nikad bio fan Sarajeva, a pogotovo sad sa ovim tektonskim (malo)građanskim poremećajem. Ja sam bio u konfliktu sa Sarajevom oduvijek. Ali je činjenica da je Sarajevo dalo sve najkreativnije u bivšoj Jugoslaviji. I ne mislim, nego znam, da će se to nastaviti. Zapravo to se i nastavilo poslje rata. Štuke su napravile najbolji album na području ex Yu, Danis je dobio Oskara, a Jasmila, nije šala, Berlinskog Medvjeda. Nemam namjeru da im se šlepam, ali je i Ideologija dobila nagradu Epica Winner na najvećem festivalu advertisinga na svijetu i mnoga druga naša i internacionalna priznanja i nagrade za dizajn. Mislim da je kreativnost najjači bosanski proizvod i nadam se da će jednog dana i vlasti u BiH to shvatiti. Između Bosne i Sarajeva ne pravim nikakvu razliku. A S.N.O.B. se zove S.N.O.B. jer ta borba dolazi geografski iz Sarajeva.

RadioSarajevo: Sa posebnom pažnjom mezite "profesionalne nacionaliste" - nekompetentne političare koji su na svojim pozicijama isključivo zahvaljujući nacionalnoj pripadnosti. Kada će ovoj pojavi, po vama, doći kraj?
Hadžiomerspahić: Ja jednostavno živim u ubjeđenju da je profesionalnom nacionalizmu došao kraj. Iako živim u tom ubjeđenju već dosta dugo, a stvari se ne mijenjaju, ipak jednako mislim da će narod shvatiti da je nacionalizam samo oruđe kako brzo i lako doći do vlasti i novca, a da pri tom ne preuzmeš odgovornost ni za šta, jer je uvijek kriv onaj drugi i drugačiji. Najlakše se sakriti iza nacionalizma, jer ako si lojalan nacionalista možes komotno biti glup i nekompetentan i vrsiti važne državničke i druge funkcije, i uz to, naravno, mlatiti lovu. Nacionalizam je nalakša linija najmanjeg otpora. Ne bi ih mi mezili da nam profesionalni nacionalisti nisu živote pretvorili u vremensku nepogodu. A što se tiče kraja nacionalisticke šuplje priče, nju će okončati glad, a narod postaje gladan.

http://www.youtube.com/watch?v=EDA_BvoZuNI

RadioSarajevo: Kako je nastao SNOB i ko ga čini? ?
Hadžiomerspahić: S.N.O.B. je skraćenica od Sarajevska NarodnoOslobodilačka Borba. To ime sam zapravo dao blogu koji sam otvorio 2007. i na kojem sam zajedno sa Ajnom (Zlatar,op.ur) počeo da objavljujem plakate koji su se bavili društveno političkom situacijom u BiH. Naglasak u vizuelnim porukama je bio (i ostao) na kritici primitivizma u kapitalističkom kontekstu koji kao oruđe za opstanak na vlasti ili pozicijama koristi nacionalizam. Tada, poslije prošlih izbora, nama je već bilo sasvim jasno da dolazi do totalnog bosanskohercegovačkog sunovrata, a pošto ni Ajna ni ja nismo neki govornici, već se izražavamo vizuelno, bilo je sasvim prirodno da se rode plakati sa sadržajem jake provokacije, revolta, otpora i kritike društvene situacije u kojoj smo se mi, kao i ostali gradjani BiH našli.



U to vrijeme pocinjem da pisem i prve tekstove i muziku sa istim porivom.

Inače, ja sam se cijeli život, pored vizuelnih umjetnosti, bavio i muzikom. Završio sam srednju muzičku paralelno sa umjetničkom školom i u tom tinejdžerskom periodu počeo da sviram u prvim bendovima, sve do Sing Sing-a benda koji je punio CDA, što je tada bilo mnogo. Zapravo, za Sing Sing počinjem da pišem prve pjesme (muziku i tekst) od kojih smo neke izveli. Plan je bio da snimamo ploču, ali nas je rat zaustavio. Nakon toga nastavljam da pišem pjesme za sebe koje sam svirao po dernecima kad se napijem. Za vrijeme boravka u Italiji preživljavao sam jedno vrijeme od muzike, svirajući po kafanama i svadbama. Svirao sam čak i u metrou, a u Milanu je to tada bilo zabranjeno. To je bilo super iskustvo. Stalno te neka uniforma ganja, bježiš sa stanice na stanicu da bi svirao. Tako da sam se sa pjesmama S.N.O.B.-a zapravo vratio muzici nakon jednog perioda pauze. Znao sam tačno šta hoću, šta mislim i šta osjećam, tako da su tekstovi počeli sami od sebe da naviru.

Nebojša Šeric - Shoba je došao iz New Yorka u Sarajevo. Našli smo se kod mene, pustio sam mu demo snimke i nekako spontano, kao što smo to radili uvijek, počela je svirka. Nas smo se dvojica, inače, cijeli život družili kroz muziku, bilo da smo je slušali, skidali, snimali kasete, svirali na dernecima ili u Sing Singu. On je jednostavno genije. Njegova kreatvnost, kojom je malo ko koga sam upoznao u životu obdaren, očituje se i u muzici. Odmah je zakucao bas dionice na nekoliko pjesama, na Apokalipsi uletio sa “uvodnim političkim govorom” sa kojim je ta pjesma dobila potpunu snagu i zapravo tada, sa njegovim dolaskom i našim kreativnim druženjem, nastaje bend S.N.O.B.

http://www.youtube.com/watch?v=ueUobyv_jhM

Malo zatim u grupu dolazi prvi profesionalni muzicar Dženan Selmanagić koji je zaista velemajstor na gitari. Međutim njegova uloga je bila presudna, jer je on pored gitara koje je odsvirao, počeo raditi editing i miks SNOBovih pjesma. Naravno, sve u kućnoj produkciji u našem studiju u “primaćoj”. Ko zna, da nije bilo maestra Selmanagića, kada bi i da li bi uopšte bez njega dobacili do produkcijskog kvaliteta koji nam je omogucio da se pjesme zavrte na Vašem radiju a kasnije i na drugim. Maestro Selmanagić jedini od nas sve čuje, čuje i malo previše, pa mu para mozak svaka naša fula, ali je izuzetno tolerantan i za sad nas trpi. Mnogo sam naučio od maestra Selmanagića radeći na pjesmama, tako da sad neke smiksam sam. To su one loše smiksane:)

A potom se pridruzio grupi Aleksandar Brezar kao ritam gitarista. Prvi put kada smo sjeli da sviramo, napravili smo muziku za Kapitalistu. On je zadao temu na gitari, ja sam pjevušio melodiju i već istu noć smo snimili demo. Par dana poslje sam napisao tekst za Kapitalistu, pjesmu koju smo sada snimili sa pjevačem Darkom Jelisićem.

http://www.youtube.com/watch?v=om_Av_SgP0A

Za Darka se nadam da će preuzeti mikrofonsku palicu. Već radimo na drugim pjesmama i plan nam je da podesimo intonacije za Dareta i da neke pjesme otpjeva umjesto mene pa da zazvuče kako treba.

A za kraj ovog “predizbornog” ciklusa SNOBa imamo još jednog gostujućeg člana benda. To je Almir Kurt – Kugla. Snimili smo već demo i uskoro bi trebao da otpjeva final. S tom pjesmom bi zavrsili materijal za ovu godinu.

RadioSarajevo: Šta su vaši ciljevi?
Hadžiomerspahić: Prvi cilj je bio završiti ovih dvanaest pjesama u ovoj izbornoj godini. Nažalost, ne mogu reći 'snimiti cd' jer smo ograničeni na kućnu produkciju, al' recimo, snimiti ovaj materijal da se moze puštati na radiju i objaviti na internetu, a da ne para mozak. A cilj je prevashodno poslati u eter poruke pjesama. Jer nije važno da li će naše poruke promijeniti nečije misljenje, najvažnije je da ljudi koji misle da su sami i da nemaju više istomišljenika, čuju da istomišljenika ima, da se bore i da postoje.

RadioSarajevo: Na koji način promovirate svoje pjesme - da li samo preko društvenih mreža ili imate neki širi plan?
Čim završimo sa pjesmama, uradili bismo spotove, odnosno stvorili mogucnost da oni koji žele da nas puste na tv-u, to i mogu. Profesionalnog nacionalistu bi žarko želio vidjeti na tv-u pred izbore :)

RadioSarajevo: Kako doprijeti do onih drugih - što ne koriste internet i ne slušaju rock'n'rol?
Hadžiomerspahić: Nikako. Njih samo glad može natjerati da se pomjere. A kada se pomjere i naprave demonstracije, negdje u pozadini, sa nekog megafona će svirati: 'Svi u demonstracije, jer Bog nema nacije'. Ovo što mi radimo je lična i moralna potreba za djelovanjem protiv nacio- fasizma, ratnih profitera, segregacije, nekompetencije, nekulture, pada kriterija, renesanse primitivizma, svih tih proizvoda tranzicije – koja je samo druga riječ za neokolonijalizam kapitalističke imperije.

RadioSarajevo: U svojim pjesmama ste okarakterizirali novopečene bogataše? Oni se, u suštini, ne razlikuju puno od sličnih u drugim zemljama u tranziciji? Koje su se to vrijednosti izgubile u toj tranziciji?
Hadžiomerspahić: Naš je najveći gubitak u mozgovima koji su otišli na sve strane svijeta. Intelektualni potencijal je uvijek kontra teg ljudima koji teže da obaraju kriterije kako bi se obogatili. Nažalost i na njihovu sreću, već u Hrvatsku možemo gledati sa zavišću, baš zbog toga što njihov intelektualni potencijal, koji nije emigirirao, ne dozvoljava da se kriteriji srozavaju do neukusa što je kod nas slučaj - i u zdravstvu, i u školstvu, i u medijima, i tako redom, da ne nabrajam. Ovde vlada kriterij bez kriterija, koji nameću svi oni kojima to ide na ruku i na džep, a nema dovoljno ljudi koji bi mogli da javno oštro kritikuju njihovu nekompetenciju, neznanje, loš ukus… U poslijeratnoj Bosni imamo problem neravnopravne konkurancije. Nema više dovoljno pameti.

RadioSarajevo: Kako se spremate za izbore?
Hadžiomerspahić: S pjesmom

Double penetration