Almin Zrno: O aktu, vulgarnosti i umjetnosti

Prikazivanje ogoljenog ljudskog tijela u različitim položajima i pokretima, prisutno je kroz cjelokupnu historiju umjetnosti. Ljudski akt se kao motiv javlja u svim likovnim disciplinama, pa tako i u fotografiji. Ipak, u poslijerantnoj kulturnoj stvarnosti u našoj zemlji rijetko nailazimo na javne manifestacije koje u centru pažnje imaju umjetničku interpretaciju nagosti.

Je li došlo vrijeme novog puritanizma koji licemjerno obitava paralelno sa trafikama na kojima je pogledima izložena i najtvrđa pornografija? Da li je golotinja kroz turbo folk kulturu postala društveno prihvaćena kao produkt vremena, dok se u golotinji viđenoj kroz oko umjetnika i dalje pronalaze elementi sablažbnjivog. 

O ovim temama razgovarali smo sa umjetničkim i modnim fotografom Alminom Zrnom, čiji će ženski aktovi biti izloženi u galeriji na glavnoj ulici u centru Sarajeva (Galerija JAVA, Titova 21) od utorka 26. juna 2012.

Almin Zrno ima srce

Razgovarala: Vesna Andree Zaimović, radiosarajevo.ba

RadioSarajevo.ba: Na temperaturi od četrdeset stepeni na gradskom asfaltu - kako sačuvati iole 'pristojan' izgled. Skidajući sa sebe sloj po sloj garderobe, gdje je granica između ležernog odijevanja i vulgarnosti?
Zrno: Kao i sve druge granice i ova je u našim glavama. Treba znati sa ukusom rješavati probleme koji se nameću, a ne biti copy-paste nekulturnih primjera koje susrećemo na TV-u ili u žutoj štampi. U posljednjoj deceniji, u ovoj slobodi svega i svačega, preplavljeni smo vulgarnošću. Očito je da smo pokupili sve što je loše, a u onome što je lijepo, što je u okviru civilizacijskih normi - bojim se da u tome baš i nismo uspješni.  Vulgarnost je svuda oko nas, vulgarne živote živimo, vulgarno se odgajamo.

Svako od nas trebalo bi da ima neki svoj dress-code u kojem se dobro osjeća, ali taj mora biti estetiziran. Najmanja krpica ne mora nužno biti vulgarna - ona može biti estetski lijepa i u skladu sa društvenim normama za mjesto i trenutak, bilo da se radi o nekoj instituciji ili kafani. Uvijek govorim da nešto što je zakopčano do grla može biti itekako vulgarno, a isto tako nešto što je potpuno razgolićeno može biti estetski prefinjeno, da ni jednog trenutka ne izaziva onaj primarni, životinjski poriv.  

RadioSarajevo: Kao modni fotograf, da li ste bili u situaciji da korigirate nečiju vulgarnost?
Zrno: Apsolutno. Vulgarnost izlazi iz tijela, iz poze, iz facijalne ekspresije, iz onoga što čovjek nosi u sebi i kako promišlja o sebi i o poslu koji radi. Kao što sam već rekao - i ono što je 'zakopčano do grla' može biti vulgarno. 

RadioSarajevo: Ko su žene koje su pristale da ih razgolitite u svrhu umjetnosti?
Zrno: To su, prije svega, moje prijateljice. Među njima ni jedna nije profesionalni model. Moja intencija je bila da sve radove koje napravim moraju iznijeti bh. građanke. Mnogo ranije bih završio ovu priču da sam otišao u Zagreb ili Beograd, platio profesionalne manekenke i završio seriju. Naumio sam i želio da to budu žene iz naše zemlje.  

RadioSarajevo: Da li i jedna fotografija otkriva identitet neke od njih?
Zrno: Većina ne. Čitava serija fotografija nema nikakve veze sa likovima osoba koje se slikaju, to je više priča o ljepoti ženskog tijela. Išlo se na potpunu zaštitu. Neke nisu imale problema s tim da im se vidi lice, a neke su opet izričito tražile da se na fotografiji ne prepoznaju.

RadioSarajevo: Spomenuli ste termin 'ljepota ženskog tijela'. Na šta se to konkretno odnosi? Koji su to vaši kriteriji?
Zrno: Ne robujem omjerima 90-60-90 i svjetskoj modnoj sceni. Moje je mišljenje da je svako tijelo lijepo i svako je Božja kreacija. Bog da je htio da budemo odjeveni - vjerovatno bismo se i rađali odjeveni a ne goli. Odjeća je često nadomjestak naših frustracija, kompleksa i strahova, ali i da bi se lakše vladalo ljudima. Modna industrija nameće lažne ideale. Kada govorim o ljepoti na mojim fotografijama - govorim o prirodnim ženskim tijelima. Ona možda na fotografijama izgledaju kao da su u 'idealnim' proporcijama. U stvarnom životu je malo drugačije. 

RadioSarajevo: Da li ste im u tome pomagali photo-shopom?
Zrno: Ne, nisam u photo-shopu radio na način da sam sužavao strukove, podizao grudi, produžavao noge i slično... One su onakve kakve jesu, ali igra svjetla i odabir kuta pod kojim snimam to tijelo predstavlja na takav način.

RadioSarajevo: Kako su vaši modeli bili sami zadovoljni fotografijama? Da li su imale utjecaja na to koju ćete odabrati?
Zrno: Ne, tu se radi o potpunom povjerenju između modela i mene. Zadnji odabir je uvijek na meni i uvijek se dešava da su one prezadovoljne onim što sam odabrao i načinom na koji sam ih prikazao. 

RadioSarajevo:  Od koliko fotografija obično odaberete jednu?
Zrno: Nema tu pravila. Nekad možeš s jednim okidanjem završiti priču, nekada sa sto. To je magični trenutak hemije koja se događa između modela i fotografa i traganjem za idealnim svjetlom pod kojim ćeš da to tijelo prikažeš. 

RadioSarajevo: Pop kultura nam često nameće stereotipe modnih fotografa - nakon obavljenog snimanja slijedi klišeizirani scenarij, odlazak u krevet i sl. 
Zrno: Moj stav je - da bi izgradio sebe kao nekoga ko se bavi umjetnošću, treba ti jako puno vremena, a da se strovališ i navučeš na sebe negativni predznak - treba ti jedan loš potez. Prema tome - nikada tu liniju nisam prešao. 

RadioSarajevo: O čemu razgovarate na foto-sessionu?
Zrno: Nema tu neke tajne. Trudim se da ih što više opustim i relaksiram jer nije baš uobičajeno biti gol pred nekim. Međutim, valjda ovaj moj 'baby face' i sve ono što ja jesam i nosim sa sobom ih ni jednog trenutka ne dovodi u nezgodnu situaciju. Nakon određenog vremena model se počinje ponašati kao da je odjeven i radi najnormalniji foto-session.

RadioSarajevo: Kako danas ljudi gledaju na akt, u odnosu na prijeratni period? Imali smo, npr. magazin 'Start' koji je predstavljao vrhunac žurnalizma, a na naslovnoj strani i na duplerici bili su aktovi. Ozbiljni magazini su glorificirali golo žensko tijelo. Danas nema tako nečega? Zrno: Taj novi puritanizam, to licemjerje - to je strašno. U vremenu u kojem trenutno živimo izmiješano je sve i svašta. Mislim da ovo vrijeme zbunjujuće djeluje na generacije koje dolaze. Akt kao forma je poznat od nastanka svijeta. Ljudi su uživali u nagosti tijela - bilo muškog ili ženskog. Krenite tokom historije umjetnosti i pogledajte koji su radovi obilježili stoljeća. Međutim, ovi novouspotavljeni puritanci bi sve to da zabrade i zabrane, da niko ne vidi... a s druge strane rade stvari zbog kojih se ide u zatvor.  Nameću nove standarde i nova pravila igre koja baš nemaju veze sa zdravom logikom. Onaj ko je bolestan - on će i u onoj zakopčanoj koja u podne prođe Ferhadijom vidjeti objekat svoje požude. A onaj ko je civilizacijski dosagao određeni nivo - naravno da ne reaguje na taj način.

Refleksija i na 'Start' i na 'Playboy' -  To je vid nagosti ženskog tijela koji ja ne radim i nije mi primaran, jer je suviše 'pokazivački'.  Kod mene su u pitanju fotografije kod kojih se najčešće 'malo toga vidi, a sve se vidi'. 

Na mojim fotografijama ima samozatajnih elemenata, modeli su u kontaktu sa nečim. Po prvi put na ovoj izložbi prikazujem i neke svoje misli, ne znam da li to mogu nazvati pjesmama, prozom... Gledaoca guram da on lakše shvati šta sam ja htio da kažem sa tom svojom fotografijom.

Tu je i diptih koji mi otvara mogućnost jedne nove forme. Ne znam da li sam igdje  ranije vidio nešto tako, to je jednostavno izašlo iz mene i tu se radi o sukobu ljudskog bića i prirode, jer mislim da smo i mi i priroda jedan zajednički organizam, gdje je čovjek najlošiji dio toga. Svjedočanstvo prolaznosti. Možda su tu presudile i moje godine i svjest da i 'pijetlu vrijeme ide', ali u zadnje vrijeme uživam da sklapam takve priče.

RadioSarajevo: Kakva je razlika između akta u drugim disciplinama likovne umjetnosti i u fotografiji?
Zrno: Mislim da je likovnjaku nešto jednostavnije nego fotografu, jer likovnjak može da koristi maštu kako bi stvorio atmosferu, položaj i odnose onako kako on vidi, dok fotograf ipak treba sve to da ima uživo pred sobom i da iz toga izvuče poetiku i sliku koju želi da podijeli sa drugima. U tematskom smislu, polazište je isto, a to je motiv.

Moram reći da je akt jako teška disciplina. Ma koliko to na prvi momenat izgledalo jednostavno "skineš, upali svjetlo i slikaš", nije... a to se tek vidi kasnije.  Jako je teško ukrasti momenat i prikazati ga, a da ostaneš sa ove strane dobrog ukusa i ljepote.

RadioSarajevo: Ima li u aktu egzibicionizma? Znamo slučajeve kada su aktovi fotografirani u javnosti, pred prolaznicima - kako gledate na to? Zrno: Ima tu egzibicionizma. To je performans na otvorenom i vjerovatno autor želi da izazove sukob, da prikaže grimase, izraze iznenađenja prolaznika. Meni je to OK, mada to nije izraz koji ja želim. Moja fotografija je moja duboka intima koju nosim sa sobom, pa je proživaljavam, pa je postavljam, rastavljam, sklapam, rasklapam... dok ne dođe do trenutka da je završim. Maltene, više uživam u ovom dijelu dok je promišljam, dok je nosim u sebi. Ne umijem drugačije.

Ako ti radiš egzibiciju samo radi egzibicije, da bi neko rekao 'jao vidi njega', onda to nije poenta. Ali ako radiš promišljeno i sa vizijom šta želiš da dobiješ - to otvara puteve prema umjetnosti. Ono odakle krećeš u realizaciju projekta te jako puno definiše.  

Druga stvar u koju apsolutno vjerujem je da ako posao koji radiš, radiš sa ljubavlju, iskreno, to ostaje utkano u taj rad, pa makar pravio šarafe. Ta ljubav i ta energije koju uneseš u taj rad je ono što te kupa iz tog rada, a gledaoca tjera da zastane, da pogleda i promisli, ili da prođe pored toga kao pored nečega što je potpuno nebitno. Ja apsolutno, duboko vjerujem u to.

RadioSarajevo: Na kraju - servisna informacija: Da li je izložba je prodajnog karktera?
Zrno: Radi se o velikim printovima koji su na prodaju. Nisu jeftini, o cijeni se dogovara sa autorom. Ljudi smo - dogovorit ćemo se (smijeh). Dobrodošli 26. juna u 20,00 u Galeriju Java!