Aleksandar Trifunović: Ova država je opasna po život svojih građana

Glavni urednik portala 6yka, jedinog posve opozicionog medija u Republici Srpskoj, Aleksandar Trifunović za Dane govori o predstojećim oktobarskim izborima, o tome zašto opozicija u ovom bh. entitetu nije stvarna opozicija, zašto još uvijek nema uslova za istinsku političku alternativu kod nas, te zašto je BiH opasna zemlja za svoje građane

Tekst preuzimamo iz magazina BH Dani

Dani: Minula su obilježavanja značajnih godišnjica i svega onoga za što se ove godine dosta pripremalo, i sada smo već uveliko na terenu predstojećih izbora. Kako ocjenjujete stanje na političkoj sceni u RS-u i po čemu se ona razlikuje u odnosu na isto razdoblje od prije četiri godine?

Trifunović: Prije svega, datumi koje spominjete su bili jedan vrlo važan dio predizborne kampanje, koje je naravno svako koristio na svoj način i kako mu odgovara. Tokom tih obilježavanja, ljudi koji su najviše propatili i zbog kojih ti datumi i postoje, opet su bili na marginama. I ostat će na marginama kako su i do sada bili. Bez obzira koliko lično smatrali da su u jednom trenutku bili neki centar, pa i samim političarima koji su ih napadali ili branili. Ovisno od strane u BiH na kojoj su se nalazili.

Situacija u Republici Srpskoj pred izbore s te strane nikada nije bila nezanimljivija, jer vi u stvari imate jednu fikciju postojanja opozicije i pozicije. Mi u RS-u praktično nemamo priliku da vidimo ni apsolutnu poziciju, ni apsolutnu opoziciju. Iz jednog prostog razloga što smo od lokalnih izbora, ako bismo njih uzimali kao mjerodavne, imali situaciju da je opozicija brojem glasova pobijedila sadašnju vlast SNSD-a.

Činjenica da se ničim nije primijetilo da su na lokalnom nivou, na vrlo važnim izborima, opozicione partije uzele više glasova od SNSD-a, govori u stvari da je sadašnja opozicija više nego raspoložena za pregovore. Da je sadašnja pozicija isto na to spremna. I da mi imamo već sad, dvije godine nakon lokalnih izbora, jednu prešutnu kohabitaciju. Gdje su lideri vodećih partija odobravali svaku onu vrstu koalicije koja bi njihovu partiju smjestila u lokalnu vlast. To je pokazatelj da će te partije, zavisno od broja glasova, biti otvorene za sve moguće koalicije poslije izbora. S tim u vezi ja mogu da konstatujem samo da situacija, kao što je pred ove izbore, nikada nije bila nezanimljivija.

Dani: Mislite da su svi ovi sukobi između stranaka o kojima se sada priča samo producirani sukobi, koji će se nakon izbora iznivelisati?

Trifunović: Ako uzmete programe političkih stranaka u RS-u, vidjećete da su oni potpuno identični. Nemate ni jednu političku stranku koja nudi radikalno nov pristup politici u RS-u i BiH. To su defanzivni programi, koji su zamišljeni kao odbrambeni za srpski narod u BiH od neprijatelja iz Federacije. Slobodno, iako karikiram ovu situaciju, možemo to tako nazvati. Odbrana Republike Srpske je ključna.

Ekonomija i njen oporavak su tek negdje na trećem-četvrtom mjestu. U situaciji kada je ova zemlja pogođena jednom od najtežih katastrofa u istoriji ovog prostora, vi imate situacije da ekonomski programi i programi oporavka već sad nisu relevantni. A ako je gledati prema vodećoj partiji, oni se svode na fond solidarnosti koji je iznuđen. Jer poslodavci i zaposleni moraju da budu dio tog solidranog fonda i to je jedini plan oporavka.

Sa druge strane, imamo opoziciju koja kritikuje isključivo ekonomske programe i ono što je do sada radila vladajuća partija. Ali ni jedni ni drugi nas ne vode mimo novih zaduživanja u budućnosti. U konačnici, mislim da će do dogovora između tih partija, bez obzira na ta okrivljavanja, sigurno doći nakon izbora. Ja ne bih išao u neke konspirativne teorije, ali čini se da već sada postoji neka vrsta namigivanja i osluškivanja onoga šta to oni iz drugih stranaka kažu. Pa postoje partije koje su sad u tom opozicionom bloku, a koje su prije par godina sarađivale sa aktuelnom vlašću.

Dani: S obzirom da političke alternative, drugačije, očito nema, koliko građani mogu i na koji način kazniti ovaj nemar i bahatost kada su u pitanju katastrofalne poplave, te koliko su političke partije na kraju tu katastrofu opet iskoristile za sebe?

Trifunović: Mislim da je ova katastrofa kao nikad došla dobro prije svega vladajućoj partiji. Pomoć, koja podrazumijeva uglavnom kredite sa velikim grace periodima, oni će predstavljati kao nešto što su oni obezbijedili, a ne međunarodna zajednica. S tim u vezi me zaista raduju tonovi pojedinih međunarodnih funkcionera i ambasadora koji primjećuju bahatost ovdašnje politike u odnosu na pomoć koju stalno traže i na kojoj insistiraju, a kojom apsolutno netransparentno raspolažu.

No, činjenica je ipak da je nezadovoljstvo ljudi veliko i da je to prije svega zbog mnogo nepromišljenih poteza vlasti, zbog svih autogolova koje sebi daje SNSD, ide u prilog opoziciji, ali ne i zbog nekog njihovog kvalitetnog opozicionog rada. Činjenica je da će vlast zbog svojih loših poteza u prošlosti, sigurno, ispaštati.

Međutim, ono što plaši i što je sada više nego jasno jeste da će doći do zaista velike izborne apstinencije. Jer mi smo manje-više imali priliku da vidimo kako izgledaju svi ovi ljudi i iz pozicije i iz opozicije. Tako da će apstinencija povećati šansu i sadašnjih politika, prije svega vladajućih, da zadrže jedan dobar paket akcija kojima će moći da trguje poslije izbora. Ne zaboravite da je veliki broj ljudi zaposlen samo zbog bliskosti sa političkim partijama. Veliki broj kompanija je uspješan samo zato što je blizak političkoj partiji. To je sasvim dovoljan broj glasova u budućnosti koji će obezbijediti taj solidan paket akcija kojima će se moći trgovati.

Dani: To je zapravo jedno vrzino kolo na nivou cijele BiH, ta baza glasača koja je na taj način ovisna o političkim partijama na vlasti. No, da li se nazire bilo kakva mogućnost da se ovdje može formirati neka zaista drukčija politička opcija?

Trifunović: Ne zaboravite jednu stvar kod pitanja novih partija. Partije koje će biti najuspješnije na izborima koji dolaze su one partije koje imaju najviše sredstava za kampanju. Dakle, novac koji sada kontrolišu i novac koji će u budućnosti moći da kontrolišu će biti mjerodavan. Dakle, sve zavisi od procjene onih koji drže kapital kao privatnici, šta oni odluče koga će finansirati, a oni će sigurno procijeniti da je to neka od partija koja je već ustaljena, a ne neka alternativa.

To jeste to vrzino kolo o kojem govorite. S te strane ja ne vidim šansu da neka stvarna alternativa sama sebe isfinansira. Te fame o nekim velikim fondovima kojima se finansira nevladin sektor u BiH su zaista promašena priča. Nevladin sektor, odgovorno tvrdim, već godinama dobija samo mrvice. Takođe, imamo medije koji su pod potpunom kontrolom političkih partija. Tako da ja u ovom trenutku nemam ni jedan pokazatelj neke političke alternative.

Ja bih lično volio da me stvarnost potpuno iznenadi. Nisam uopšte defetista. Želim novu političku opciju i nove političke ideje u BiH. Nažalost, jašemo na istim već dvadeset godina. U ovom trenutku ne vidim ni jedan razlog zašto bi te političke ideje, i ako ih ima, bile relevantne u odnosu na postojeće. To znači, ne vidim da imaju finansijere koji bi rizikovali i rekli da misle da to treba podržati zato što će oni donijeti dobro njihovim firmama, radnicima i slično. Ne, mi imamo sada jednu potpunu snishodljivost i privrede i medija spram aktuelnih političkih partija.

Dani: Koliko Srbija utiče na političke prilike u RS-u?

Trifunović: Imali smo situaciju da je Milorad Dodik bio apsolutno ignorisan od aktuelnog političkog vrha Srbije. Da je Vučić na svakom koraku govorio, gdje god je to mogao, da on nema nikakve prijateljske odnose sa Dodikom, ali da ga podržava zbog Republike Srpske. Sa druge strane, imali smo situaciju da je opozicija otvoreno likovala kako ima bolje odnose sa vlašću u Srbiji.
Međutim, dosta se stvari tu promijenilo. Mi sad vidimo da se Vučić pojavio u Andrićgradu gdje je predstavio Dodika kao svog prijatelja. Da je zaboravio potpuno da je mahao Dodikovom vilom na Dedinju, da je postavljao pitanje otkuda ovom čovjeku ovo. Sad je potpuno zaboravio na to. Pa čak sad govori i da dijeli političke ideje Milorada Dodika, a istovremeno je uhapsio glavne ekonomske partnere koje predsjednik RS-a ima u Srbiji. A onda je nedavno primio Mladena Bosića.

Hoću da kažem da politika u Srbiji ponovo igra svoju standardnu igru što se tiče Srba u BiH. Oni se koriste prije svega kao sredstvo za političku trgovinu Beograda, kako bi se kontrolisalo ovim dijelom regije. A u suštini ih pretjerano ne zanima sudbina naroda koji živi ovdje.

Dani: Pred izbore se ponovo počinje opako zveckati nacionalizmom, ugroženosti ovih i onih. Koliko zaista te fame o nacionalizmu imaju uticaja među građanima i koliko je to sve jedna dimna zavjesa koja se koristi u predizborne svrhe

Trifunović: Imate situaciju da je nacionalizam zaista jedna fantastična alatka. Rad oružjem u BiH je stao, a sve druge vrste borbe su nastavljene bez oružja. Mi ovdje još uvijek imamo neku vrstu rata. Kroz sve segmente gdje nam je dopuštena mogućnost da pokažemo koliko smo podijeljeni, mi to pokazujemo jedni prema drugima.

Činjenica je da se svaka vrsta kompromisa i kompromisnih poruka kod nas naziva izdajom i izdajništvom. Tako da ovdje nema poruka pomirenja među aktuelnim političkim partijama. Tek tu i tamo se nađe poneka poruka nekih alternativnih tipova. Jednostavno, živimo u jednoj situaciji gdje je suočavanje sa prošlošću u monološkoj formi. To producira da mi imamo mlade ljude koji mrze više od svojih roditelja. To je situacija u kojoj nacionalizam može savršeno da pliva i da se koristi kao jedna od najjeftinijih alatki za osvajanje svake vrste političkog prostora ovdje. Ne mislim da će se ta strategija mijenjati.

Političke partije će, kao i pred svake izbore, dodatno dijeliti ljude. Pa mi se u stvari oporavljamo svaki put od predizbornih kampanja više nego od samih rezultata izbora. Te predizborne kampanje posiju toliko mržnje i toliko materijala za podjelu da se u prvim mjesecima nakon izbora ljudi zaista teško oporavljaju. Jer na pojedinačnom nivou ljudi poprilično dobro funkcionišu. I tu je negdje i odgovor na to vaše pitanje.

Na pojedinačnom nivou mi nemamo problem da prihvatimo druge kao dobre komšije, ljude s kojima možemo dobro da sarađujemo, trgujemo, putujemo, družimo se..., ali na nivou kolektiviteta isti ti ljudi postaju prije svega dio svojih kolektiva i to je razlog zašto mi nemamo mnogo disonantnih tonova. To jednostavno mora prestati. Moramo da shvatimo da smo svi jednako i u svakom trenutku gladni. A ne samo kad nas neko upita kako se zovemo. Nesrećni smo podjednako i živimo u državi koja je opasna po život. A to su poplave koje su nas zadesile jasno pokazale, ali i svaka druga prirodna katastrofa protiv koje se borimo ne organizovanim sistemom, nego molitvama.