Ako razumijemo strance, nije teško razumjeti ni nas

Alma Mujanović učenica je drugog razreda Srednje škole Centra za slušnu i govornu rehabilitaciju u Sarajevu.  I uprkos poteškoćama sa sluhom, Alma uporedo sa školskim obavezama, uspješno učestvuje u brojnim sekcijama, bavi se sportom, nikada ne zapostavlja svoje brojne hobije i sve to radi sa osmijehom na licu.

Tekst prenosimo sa portala Manjine.ba.

Odlična je učenica još od prvog razreda osnovne škole, te je i proglašene za Učenika generacije. Sa marljivim radom nastavila je i u srednjoj školi, u okviru koje učestvuje u muzičkoj i literarnoj sekciji. Mnogi se pitaju kako se neko ko ima slušnih problema može uspješno baviti muzikom, a s obzirom da smo svi čuli za proslavljenog  Ludwig van Bethovena, i odgovor je suvišan. A evo šta nam Alma kaže o svom muzičkom iskustvu:

"Muziku volim jer me opušta i uz nju se odmaram, a shvatila sam to još u prvom razredu osnovne škole kada sam i počela da sviram klavir. Najprije sam savladala note, a onda nastavila da učim svirati uz pomoć  Alme Tuzi, profesorice koja nam je ranije predavala ritmičke stimulacije. Planiramo nastaviti sa muzičkom sekcijom, jer želimo pokazati ljudima šta možemo. Iako nama treba malo više vremena od ostalih da naučimo svirati, kada nešto volite od toga ne odustajete… sve se postiže vježbom pa čak i sviranje."

Ipak, na prvo mjesto ona stavlja literarnu sekciju, jer kako kaže jedan od hobija joj je čitanje knjiga iz kojeg se i rodila ljubav za literarnu umjetnost,  a pisanje pjesama i priča je ispunjava na poseban način.  Jedna od Alminih pjesama pod nazivom Sunce se rađa za sve nas, objavljena je u Zborniku proznih i poetskih radova sarajevskih srednjoškolaca – Dani matice hrvatske u Sarajevu 2011. godina.

Iako pjesma govori sama za sebe, Almu smo pitali šta ona misli o predrasudama koje su prisutne u našem društvi i da li je ona imala neka negativna iskustva.

"Ljudi ponekad imaju velike predrasude prema nama i mislim da bi se okruženje hitno trebalo promijeniti. Svi smo mi ljudi, ali ipak različiti. Ali, ako se ja mogu potruditi da razumijem stranog turistu, onda nije teško razumjeti ni nas. Ljudi trebaju samo da imaju malo više strpljenja.  Ja se do sada nisam osjećala izolovanom s obzirom da sam vježbala slušanje i čitanje sa usana sagovornika, ali sam svjedok situacijama poput one da nas putnici u tramvaju poprijeko gledaju, kao da smo sa Marsa pali. S tim se uspijevamo nositi, ali nije ugodno doživjeti tako nešto. Srećom nisu svi ljudi isti."

Alma je jedna od rijetkih učenika Centar za slušnu i govornu rehabilitaciju, koji se odlučuju nakon srednje škole upisati fakultet. U kontaktu je sa dva studenta oštećenog sluha koji joj pričaju o svojim ikustvima i tako pomažu da se pripremi za nastavak školovanja.

"Još uvijek nisam odlučila šta želim studirati. Želim da to bude nešto što ćeme uvijek interesovati i što ću voljeti. Trenutno je to arhitektura, ali postoji tu još nekoliko zanimanja koja su mi interesantna, pa ću ipak morati dobro promisliti", kaže Alma.

Do upisa na fakultet Alma ima još nešto više od dvije godine, a ono što joj u posljednje vrijeme okupira pažnju, pored stolnog tenisa i obuke za ronjenje, jeste novi hobi – fotografija.

"Uvijek sa sobom nosim fotoaparat, jer nikad se ne zna kada ćete uočiti zanimljiv detalj i napraviti dobru fotografiju. Veoma mi je zanimljiv ovaj moj novi hobi i namjeravam upisati kurs fotografije kako bi usavršila neke nove tehnike", rekla nam je Alma.

Iako njene fotografije nastaju sa običnim digitalnim aparatom, za neke od svojih radova dobila je i nagrade. Pored nagrađivanih, sve ostale fotografije možete pogledati na web stranici  Fotografija.ba. i uvjeriti se u Alminu predanost svom hobiju.

Naša  sagovornica odličan je primjer marljive djevojke koja tačno zna šta želi u životu i koja uspješno radi na ispunjavanju svojih ciljeva, stoga smo je zamolili da svojim vršnjacima u BiH pošalje poruku i ohrabri ih u ispunjenju njihovih snova:

"Svim mladim ljudima poručujem da predano uče i da učestvuju u raznim aktivnostima i sekcijama, te da pronađu sebe među njima. U svemu tome najvažnija je upornost, jer  se njome sve postiže, a za uspjeh nikad nije kasno. Još im poručujem da rade ono što vole, jer će se jedino tako osjećati ljepše."

S obzirom da će uskoro Dan grada Sarajeva, za kraj smo ostavili još jednu od Alminih pjesama posvećenu upravo ovom datumu- 6. aprilu, objavljenu u zborniku Praznik u dječijim srcima 2009. godine:

6.  april – to je dan
mog Grada.
Tad je on postao slobodan.
I zbog toga je sretan.

Rijeka Miljacka tad veselije žubori,
misli su sve ljepše i bistrije.
Dani dolaze puniji osmijeha,
moje Sarajevo onda ljepše sanja.

Taj praznik je vječan,
pun starih uspomena
koje su bolne.
A moj grad opet je sretan.

Sretan, jer je
zauvijek ostao
slobodan u našoj
voljenoj Bosni.

I sada, taj Grad
ranjene duše,
ali mehkog srca
slavi svoju slobodu.

Slave je i zvijezde
koje sjaje iznad njega.
I Sunce koje
sve nas grije

Slavi i gleda
moje Sarajevo kako se
radosno i nevidljivo
u sebi smije.

Podsjetimo i na Almin prvi novinarski tekst nastao u sklopu  radionice za novinare iz manjinskih zajednica, u organizaciji portala Manjine.ba, koji možete pročitati ovdje.