Aida Čorbadžić Valka: Travijata je divna!

Sarajevska sopranistica zaraznog entuzijazma svaki put se veseli izlasku na scenu. Tako je i u slučaju Travijate, u kojoj Aida Čorbadžić Valka pjeva glavnu ulogu Violete. U subotu 6. juna Travijatom se zatvara operna sezona u Sarajevu. Aidinih pola sata za intervju dobili smo između probe za subotnju predstavu i dugo čekane sunčane šetnje sa sedamnaestomjesečnim sinčićem.

RadioSarajevo: Nedavno si briljirala na sceni kao solistica u Hajdnovom oratoriju Stvaranje svijeta. Publika nakon izvođenja, naprosto je brujala pohvalama na tvoj račun. Bio je to nastup koji se razlikovao od tvojih opernih uloga.
Čorbadžić Valka: Svakom projektu pristupam na isti način – maksimalno se dam i to je jedina tajna u svemu. Ipak, oratorij je specifičan s obzirom da je to bilo koncertno izvođenje. Na koncertnom izvođenju pjevač je na neki način sam sa svojim glasom. Nema pokreta, nema glume – stojiš i pjevaš. Znači, tehnika je u prvom planu i baš si pod lupom. Ipak, svaka mi je uloga jednako bitna i draga.

RadioSarajevo: Nakon sarajevskog izvođenja pjevali ste u Osjeku. Kako su vas primili?
Čorbadžić Valka: Bilo je fantastično. Nastupili smo u Katedrali i sam taj ambijent dao je jednu posebnu dimenziju. Bilo je savršeno.

RadioSarajevo: Imala si malu nezgodu uoči tog nastupa, naime uhvatila te jaka viroza. Ipak si pjevala. Kako školovanim pjevačima uspjeva da sačuvaju glas u takvim situacijama, kada mi, ostali smrtnici, nismo u stanju ni govoriti?
Čorbadžić Valka: Odavno nisam imala ovako dugotrajnu virozu. Još uvijek me drži, ali glasnice su OK, što je najbitnije. Pomažu mi i narodni lijekovi, malo bijelog luka, puno meda… ali sve je u glavi. Mislim da je to najvažniji momenat. Evo i prije Travijate, svi me pitaju kako ću pjevati, pošto čuju kako puno kašljem. Kažem, pjevat ću najbolje do sada, a taj kašalj možda i dobro dođe pred kraj trećeg čina da pojača ulogu “umiruće Violete”.

RadioSarajevo: Violeta je ogromna uloga, a ti, na neki način, još uvijek sloviš za “mladu pjevačicu” iako iza sebe imaš dugi pjevački staž. Da li te je iznenadilo kada su ti ponudili da pjevaš naslovnu ulogu u Travijati?
Čorbadžić Valka: Nije me iznenadilo, to dođe kao normalan slijed događaja. Kod mene je u životu i karijeri sve do sada išlo svojim tokom i opušteno. Travijata je divna! Volim je svakim danom sve više i svaka predstava mi je sve draža i draža. To je savršena muzika i krasna priča. Kada su mi ponudili ulogu pročitala sam i roman na osnovu kojeg je nastala opera – Damu s kamelijama. Onda sam je pročitala još jednom – jednostavno, tražila sam svaki detalj koji me može inspirisati i pomoći mi da što bolje uđem u dubinu lika. Violeta je vulkan koja ti svaki put sve više traži. Što joj više daješ, ona više traži. Zato volim tu ulogu. Svaki put imam nešto novo da dodam, nešto što nisam pročitala u notama. Pošto sam trenutno bolesna, više se pripremam u tehničkom smislu, pa ponovo listam partiture, iako ulogu znam odavno napamet. Pokušavam se posvetiti detaljima, nekim sitnicama koje možda na početku nisam primijetila.

Mi, pjevači imamo živi instrument. Studij je jedna stvar, ali tek aktivno nastupanje i pjevanje u nama stvara prave izvođače. Kad zagrizeš, kad staneš na te daske, tek tada dobiješ istinski polet. Taj adrenalin je nešto što se ne može opisati. Aplauz, publika, kada vidiš koliko te vole, a volim i ja njih, to se ne može ni platiti ni naučiti, tada počneš da živiš pjevanje.

RadioSarajevo: Da li te Travijata fizički iscrpi? Budeš li gladna
Čorbadžić Valka: Violeta traži da prije nastupa večeram. Neki kažu da nije dobro jesti prije pjevanja, ali u mom slučaju to pravilo ne važi – tek nakon dobre večere mogu da pjevam. I jedem puno banana, one najbolje drže koncentraciju. To je moja kombinacija, uz litre vode.

RadioSarajevo: Redatelj ove opere je suradnik sa kojim posebno voliš da radiš.
Ognjen Draganov – on je divan. Već smo zajedno radili Rigoletto i Ljubavni napitak. Čovjek koji poznaje muziku koji insistira da, kada smo na sceni, svake sekunde budemo svjesni gdje se nalazimo. Nema praznog pogleda. Insistira da kroz ton osjeti emociju.

Takav je bio i pokoji profesor Gojko Bijelac. On je bio jedan od mojih najvažnijih mentora, predavao mi je glumu na Muzičkoj akademiji – obožavala sam ga i od njega jako puno naučila. I danas se držim smjernica koje mi je on dao.

RadioSarajevo: Tvoja karijera se razvijala zanimljivim tokom. U ključnom momentu školovanja izbio je rat i ti si otišla u Sloveniju.
Čorbadžić Valka: Srednja muzička škola je bila moja želja i upisala sam najprije teoretski smijer, no profesorica Emilija Barath me je usmjerila u solo pjevanje. Tada je izbio rat i našla sam se među izbjeglicama u Sloveniji. U Ljubljani sam pohađala gimnaziju, ali sam aktivno pjevala. Okupljali smo se u jednom kulturnom centru u Ljubljani – Vodnikova Domačija. Uskoro sam počela pjevati i u grupi Dertum, bile su to obrade bosanskih i makedonskih tradicionalnih pjesama. Nakon rata sam morala ponovo u Srednju Muzičku školu, a potom sam upisala Akademiju i moram priznati da sam jednu godinu čak i ponavljala - treću. Međutim i to je dio iskustva, i to mi je dalo snagu da ustrajem. Sada krećem sa postdiplomskim studijama kod moje dosadašnje profesorice Paše Gackić.

RadioSarajevo: Zanimljivo je to sa ponavljanjem godine...
Čorbadžić Valka: Ha,ha,ha… Sjećam se scene, silazim uplakana, a na stepenicama profesorica Fatima Lačević, pita me što plačem. Kažem – ponavljam godinu, a ona me pogleda i utješi: “Ma sve je to za studente”. Meni upitnik iznad glave, ali onda shvatim da je i ponavljanje za studente. I vjeruj da mi je ta godina najviše značila, tada sam najviše naučila i stekla veliko iskustvo. Nije sve u ocjenama. Na kraju krajeva, glas je nešto lično, nešto što se razvija zajedno sa mojom ličnošću. Nakon što sam „heknula“ tu godinu, pojavio se profesor Bijelac i on je bio taj koji je rekao „Aida, odrasti!“.

I tada je Aida istinski počela pjevati. U svemu tome najbitnije je stalno pjevati, stalno biti u kontaktu sa muzikom. To su savjeti koje dobijam od iskusnih kolega, jednom mi je i Ivica Šarić rekao nešto slično – nemoj prestati da pjevaš!

RadioSarajevo: Toliko lijepo pričaš o profesoru Bijelcu. Pjevala si u operi za koju je on napisao libreto – u Srebreničankama Ivana Čavlovića. Meni je veoma žao što se ta opera više ne izvodi jer smatram da je to vrhunsko umjetničko djelo, kakvih baš nemamo puno. Kakve tebe uspomene vežu za taj projekat?
Čorbadžić Valka: To je bilo savršeno. Takve smo intenzivne vježbe imali za tu operu, takvi kondicioni treninzi. Bijelac je radio po Stanislavskom, glumili smo i sebe, svaki je pokret morao imati opravdanje. Koliko smo samo dali energije, koliko smo suza prolili... Sanela Redžepagić tada je bila sa nama. Meni je žao što su Srebreničanke tako neshvaćene. Jednostavno, neki kvaziautoriteti nisu shvatili umjetnost. Ljudi koji uopšte nisu kompetentni. Srebreničanke su metafora, opera je savremena, izuzetno je snažna. Politika se umiješala, kao i svugdje. Umjetnost treba da bude zaštićena zona, ali kod nas više ništa nije zaštićeno, ni vrtići nisu zaštićeni od politike. Na žalost, to je realnost na koju ne možemo uticati. Džaba demonstracije, džaba svi napori. Na ovakvim primjerima vidimo koliko smo ranjivi.

RadioSarajevo: Šta spremaš za narednu sezonu?
Čorbadžić Valka: To će biti Don Pasquale Gaetana Donizettija. Premijera bi, po planovima, trebala biti u novembru. Ono što je zanimljivo je da će se, najvjerovatnije, izvoditi na našem jeziku. Odavno nismo izvodili strane opere u prepjevu.

RadioSarajevo: Tvoja najvažnija uloga je uloga majke. S obzirom da si, trenutno, najangažiranija solistica Opere, da li ti je teško uskladiti obaveze?
Čorbadžić Valka: Na kraju se vodim onim pravilom da najkvalitetnije iskoristim vrijeme kada sam sa sinom. Zato se veselim odmoru, pa ćemo više vremena biti zajedno. I on sam je već navikao da mama puno radi. On je okružen pažnjom i ljubavlju, tako da mislim da njemu nije toliko teško, koliko ja to teško podnosim.

RadioSarajevo: Zato ćemo i završiti ovaj intervju, jer vrijeme je za šetnju. Hvala ti i uživajte!
Čorbadžić Valka: Da znaš da hoćemo...

vaz, radiosarajevo.ba