Adela Jušić, mlada nagrađivana umjetnica

Razgovarala: Aida Salketić

Večeras će u galeriji Duplex/10m2 biti otvorena samostalna izložba Adele Jušić ‘Kad ja umrem, radite šta hoćete’. Ovo je izložba povodom godišnje nagrade Zvono za mlade umjetnike i umjetnice, koju je Adela dobila 2010. godine.

Rad koji će Adela izložiti na ovoj izložbi je video instalacija koja kroz izrazito intiman odnos prema odabiru i prikazivanju teme tretira prije svega pitanje sjećanja i ličnog gubitka, zatim pitanje prisutnosti odnosno odsutnosti i pitanje prostora, a sve to putem prikazanih gesti i zvuka koji je izrazito bitan za ovaj Adelin rad.

Otvorenje izložbe je u 20:30 sati, a rad će se u Duplexu moći pogledati do 13. oktobra svakim danom osim nedjelje od 14:00 do 19:00 sati.

Povodom izložbe i značajnih uspjeha koje je Adela ostvarila u posljednje vrijeme, postavili smo joj par pitanja o njenom radu, saradnjama i nagradama koje je dobila.

Radiosarajevo.ba: Na našem portalu je nedavno objavljeno da si dobila Henkel nagradu za umjetnost. Možeš li nam reći nešto malo više o tome?
Adela Jušić: Zapravo sam aplicirala za rezidencijalni program u Beču, zaboravivši da postoji i nagrada. Tako sam bila prilično iznenađena kad sam dobila obavijest. Početkom iduće godine provest ću 3 mjeseca u Beču, čemu se radujem, jer ću biti u prilici da provedem to vrijeme potpuno posvećena svom radu i pri tom u novom okruženju, koje uvijek pozitivno utiče na kreativni proces.

Bedtime Stories

Radiosarajevo.ba: Dobitnica si i nagrade Zvono za 2010 godinu sa radom Artist Statement koji je predstavljen i na Manifesti 8 u Španiji. Šta nam možeš reći o tim iskustvima?
Jušić: Manifesta je bila prvo bijenale na kojem sam učestvovala i zbog toga mi je to važno iskustvo. Kustoski tim Tranzit.org koji je selektirao moj rad je napravio nevjerovatne stvari, tako što su omogućili svojoj grupi umjetnika i umjetnica da se upozna i razmjenjuje iskustva  u nekoliko navrata. Na kraju smo se osjećali kao neka velika porodica, što je dosta neobično za jedno bijenale umjetnosti. Tokom produkcije rada Artist Statement uporedo sam aplicirala i za nagradu Zvono. S obzirom da je to jedina nagrada u Bosni i Hercegovini za mlade umjetnike i umjetnice, smatram da je jako bitna, kao i boravak u New Yorku, gdje sam otišla na šestosedmičnu rezidenciju , koji je slijedio nakon toga.

Radiosarajevo.ba: Trenutno su dva rada koja si radila sa Lanom Čmajčanin izložena u Stockholmu i Berlinu. Odakle ta saradnja sa Lanom?
Jušić: Saradnja sa Lanom je posljedica dugogodišnjeg prijateljstva, te svakako prilično sličnih preokupacija, interesa i načina rada. Surađujemo dvije godine, za vrijeme kojih smo mnogo naučile jedna od druge. Zajedno smo producirale četiri umjetnička projekta. Trenutno su u Stockholmu izložena naša dva rada: I will never talk about the war again, video rad po kojem je nazvana i izložba i sound instalacija Bedtime Stories. Na izložbi Spaceship Yugoslavia, koju je jedan časopis za umjetnost ocijenio kao jednu od pet najboljih izložbi u mjesecu, izložena je multikanalna video instalacija sa arhivom - Subdocumentary.

Radiosarajevo.ba: S obzirom da je iza tebe niz uspjeha, pogotovo u posljednje vrijeme, na koji način to utječe na tvoj kreativni i profesionalni razvoj i kakvi su ti planovi?
Jušić: I najmanji uspjeh mi omogućava da se sve više bavim svojim radom i svakako doprinosi povećanju profesionalnog samopouzdanja. Obzirom na prilike u Bosni i Hercegovini i odnos spram umjetnosti, svaki pomak je od velike važnosti. Što se tiče planova, između 10. i 16. oktobra ću u Zagrebu zajedno sa članicama Crvene i nekim drugim saradnicama učestvovati na projektu koji se zove Bring In Take Out/Living Archive. 

Radiosarajevo.ba: U Duplexu je 4.10.2011. izložba povodom nagrade Zvono?
Jušić: Jako sam sretna što izlažem u Duplexu. To će biti posljednja prilika da u ovim okolnostima radim sa Pierre Courtinom, koji požrtvovano vodi ovu galeriju već 7 godina. Naime, galerija se, zbog finansijskih teškoća i nedostatka bilo kakve institucionalne podrške, nažalost, zatvara u decembru ove godine.