Žene Srebrenice: Od njih 40, jedna se osmjehnula

U njemačkom gradu Duisburgu, u ''Cubus Kunsthalle'' je ovih dana otvorena nova izložba "Žene Srebrenice". Riječ je o 40 crno-bijelih fotografija autora Seada Husića od kojih svaka priča svoju ličnu priču.

''To je bilo posebno teško pojmiti. Pokušajte zamisliti da odjednom ostanete bez svih muških članova porodice. Jedna je žena zaista izgubila 70 osoba. Ne znam šta je bilo teže za čuti; činjenicu da su neke izgubile djecu, sinove od 9 ili 12 godina ili pak supruge i braću. No, ja sam to morao 'samo' saslušati, proživjeti su to morale one same. Svaka zasebno, godinama…'' , kaže Sead Husić, autor serije, piše dw.de.

''Samo se jedna osmjehnula''

Riječ je o 40 portreta, crno bijelih fotografija velikih dimenzija, snimljenih u klasičnoj, analognoj fotografskoj tehnici. Portreti, tijesno nanizani jedan pored drugog, nalaze se na drugom spratu izložbenog prostora ''Cubus Kunsthalle'' u Duisburgu. 

''Samo je jedna žena sjela na stolicu i namjestila osmjeh. Kada smo joj rekli da to nije potrebno, da se ne mora osmjehivati ako joj do toga nije, opustila se i dozvolila da je se fotografiše onakvom kakva je.'', kaže Kai Toss, režiser i novinar koji je u Tuzli i Potočarima pratio autora, istodobno snimajući film koji se ovih dana također dana može vidjeti na izložbi.

I on svjedoči o trenucima susreta sa ženama koje su ga potresle.

''Sve su priče strašne, svaka na svoj način. Dimenziju patnje zapravo ne možemo ni zamisliti. Ja npr. nikada neću zaboraviti trenutak u tvorničkoj hali u Potočarima, gdje su u julu 1995. godine žene bile odvojene od muškaraca, i gdje su djelimično i nastale ove fotografije, kada je u prostoriju ušla jedna starija žena oslanjajući se na svoj štap. Kuckanje štapa o pod odzvanjalo je po cijeloj hali…Tada sam zapravo shvatio koliki napor njima predstavlja dolazak na ovo mjesto.'', kaže Toss.

Analogna tehnika kao spona s prošlošću

Utoliko više iznenađuje njihova hrabrost; ne samo da se ponovno suoče s tragedijom koja ih je zadesila, već da se svijetu doista prikažu onakve kakve jesu.

Iako je bilo vrijeme Ramazana, kada tradicionalne muslimanke glavu prekrivaju maramom, neke su ih svjesno skinule upravo zbog toga da budu što otvorenije, autentične.

''To je bila i moja namjera i želja; da ih prikažem bez ikakvih suvišnih detalja. Zato sam i odabrao crno- bijelu tehniku koja još više naglašava izraz lica, a potiskuje šarenilo njihovih haljina. Iz toga razloga nisam koristio digitalnu već analognu tehniku fotografiranja. Ona je po mnogo čemu 'ozbiljnija', ne pruža mogućnost brisanja, ispravljanja i dok fotografije nisu razvijene, nitko ne može niti vidjeti kakve su i jesu li uopće uspjele. S druge strane, imao sam osjećaj da je ova tehnika ženama bliža. I fotografije njihovih supruga i sinova koje su im preostale, snimljene su u ovoj, a ne u digitalnoj tehnici.'', objašnjava autor Husić.

"Žene iz Srebrenice su obične Europljanke"

Husić je žene iz Srebrenice po prvi put susreo 2002./ 2003. godine kada je za jedne njemačke novine o njima pisao članak. Budući da se i inače bavio temom ratova na Balkanu (završio je studij političkih nauka na fakultetu u Duisburgu), ideja za seriju fotografija nekako se, kako kaže, nametnula sama od sebe.

''Kada sam ih prije nekoliko godina po prvi put susreo, uočio sam velike razlike među njima; neke su 'obične žene sa sela', neke su radile u kancelarijama, neke su manje, druge pak više ili dobro obrazovane. Slike koje s njima povezujemo uvijek su bile jedno te iste: žene na grobovima koje oplakuju svoje mrtve. Imao sam dojam da se na njih uvijek nekako gleda s distance, velike udaljenosti, kao da je riječ o nekome ko živi na desetom kraju svijeta, iako je zapravo riječ o ženama iz Europe. Zapravo su žene iz Srebrenice, obične Europljanke.'', kaže fotograf Husić.

Nova izložba u Holandiji?

''To je bio i jedan od razloga zašto smo se uopće upustili u stvaranje ove izložbe. S jedne strane oduševila me visoka kvaliteta fotografija kao i činjenica da je autoru doista uspjelo prenijeti ono što je važno, što je sama srž. No, s druge strane, ove godine se obilježava 20-ta godišnjica od početka rata u Bosni i Hercegovini, odgovorni poput Ratka Mladića nalaze se u Haagu i mislim da bi konačno bilo vrijeme da se ozbiljnije pozabavimo i suočimo s ovom temom, a ne da ona polako počne padati u zaborav.'', kazala je voditeljica izložbenog prostora Cubus Kunsthalle, Claudia Schaefer.