Večer poezije sa Mikijem Trifunovim

Sarajevski glumac Miki Trifunov, 22. decembra u 21:00h, u galeriji Boris Smoje govorit će poeziju najpoznatijih domaćih i svjetskih pjesnika: Tina Ujevića, Maka Dizdara, Mike Antića, F.G. Lorce, H. L.Borhesa, Bertolda Brechta…

O Mikiju Trifunovu

Miodrag Miki Trifunov već više od 40 godina egzistira na teatarskim scenama, a o sebi piše:

''Dragi moji, pisati biografiju je prokletstvo. Šta napisati, šta izostaviti?
U trenucima kad pišete, osjećanje da je 'to jako bitno' često vas zavara. Elem da ne bi duljio, ovako to na priliku izgleda.

Rođen sam (Bogu hvala) jednog aprilskog dana 1947. U jednom malom selu u Banatu, Nova Crnja. Nakon završene onovne škole, sticajem nekih nemilih događaja odlazim od kuće.

Destinacija u kojoj pristadoh da se život poigrava sa mnom bješe Kikinda. Upisah Srednju građevinsku, koju na njenu sreću, poslije šest godina završih, postadoh bubnjar lokalnog benda Svađalice, te član amaterskog pozorišta i to više zahvaljujući sticaju okolnosti nego mojim 'unutarnjim' razumjevanjem. Odlazim u Zrenjanin, s namjerom da postanem profi fudbaler u Proleteru. U ovoj namjeri spriječi me teatar Toša Jovanović svojom potragom za tri mlada pripravnika. Prijavih se i poslije audicije – primiše me. Tako započe moja putešesvija po svijetu iracionalnog. Poslije dvije sezone (1968./69.) odlazim u Zenicu, teatar laboratoriju. Tih godina radeći sa najboljim rediteljima počelo je moje 'odrastanje'. Kad radite u sredini kao što je Zenica (koja je bila laboratorija sama po sebi) nužno stvaralački nemir postaje životni kredo. Poslije jednogodišnje epizode (Titograd) dolazim u šeher Sarajevo (Kamerni teatar 55) gdje i danas dotrajavam. Mnogo uloga, mnogo besanih noći, uspjeha, neuspjeha, ali sve u svemu izuzetno ispunjen život. Raskoljnjikov, Robespjer, Kralj... Oko 130 premijera, natrpanih u moju malu životnu seharu.

Nijemi svjedok svih dogodovština bješe pisana riječ (poezija), koja mi je u osami mojoj neprestano postavljala pitanje 'Kuda ideš čovječe'... Život i nije ništa drugo no neprestano pronalaženje odgovora. Sumnja i znak pitanja moja su potvrda vlastitog postojanja. Sve drugo je pristajanje i očaj.

Oprostite na ovoj 'mudrosti', ali jedno je sigurno – mudri ste, živi ste, onoliko koliko mudrosti spoznate i prepoznate oko vas i u sebi samima".