Unutarnje prevođenje postjugoslavenske književnosti

Uprkos raspadu Jugoslavije, njenog kulturnog i društvenog sistema, te ratnom i poratnom stvaranju nacionalnih književnih kanona i selekciji pisaca po imenima i prezimenima, književnost van nacionalnih kanona ipak postoji.

Nekoliko pisaca koji se zbog svoje nepripadnosti, višejezičnosti ali i puke geografske izmještenosti ne mogu strpati u nacionalne kanone, našli su svoje mjesto u antologiji postjugoslavenske književnosti.

Unutarnji prijevod antologija je koju su priredili profesor književnosti na sarajevskom Univerzitetu Enver Kazaz i profesor slavistike u Beču Davor Beganović, a izdavači su zagrebačka Naklada Ljevak i podgoričkaSibila (Knjižara Karver).

Antologiju su jučer na Sajmu knjiga u Sarajevu promovirali urednik Naklade Ljevak Nenad Rizvanović, vlasnica izdavačke kuće Sibila i crnogorska glumica Varja Đukić, te priređivač Enver Kazaz.

Rizvanović je kazao da se ovom knjigom nastoji potaći književno-kritički dijalog i rasprava o savremenim tokovima u jugoslavenskim književnostima.

„Ovi pisci pišu istim jezikom. Uprkos raspadu Jugoslavije, uprkos stvaranju zatvorenih nacionalnih kanona, postoje i književne i jezičke osnove za drugačije kanone“, kazao je Rizvanović.

Kazaz ističe da je ovo zbirka tekstova književnih nomada iz regije, te da predstavlja „slobodnu zonu književnosti na južnoslavenskom govornom području“.

„Ex-yu književnost postoji samo u virtuelnom prostoru. Ovo je knjiga o književnim putnicima i putovanjima, ovi pisci-nomadi, sa svojom višepripadnošću i višejezičnošću izazov su nacionalnim književnim kanonima. Ova je knjiga, nadalje, šamar akademskim zajednicama koje književne kanone formiraju na simbolici imena i prezimena autora i autorica“, ističe Kazaz.

U antologiju su uvršteni prozni, dramski i poetski tekstovi Aleksandra Hemona, Miljenka Jergovića, Semezdina Mehmedinovića, Vladimira Pištala, Biljane Srbljanović, Otta Tolnaija i Tomaža Šalamuna.