Emiru Suljagiću uručena nagrada 'Zdravko Grebo': "Postavio je standarde globalnog razgovora"

Sarajevo Fest tradicionalno dodjeljuje nagradu 'Zdravko Grebo' za kritički diskurs, a žiri u sastavu Aida Čerkez, Dino Mustafić i Haris Pašović jednoglasno je odlučio da nagradu za 2026. godinu dodijeli Emiru Suljagiću, direktoru Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari.

Nagrada 'Zdravko Grebo' dodijeljena je u utorak, 1. septembra, u Narodnom pozorištu Sarajevo, u okviru programa 8. Sarajevo Festa. Dosadašnji laureati bili su Dragan Markovina, Arijana Saračević Helać, Robert Botteri i Tarik Haverić.

Zdravko Grebo (1947–2019) bio je profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, gdje je predavao više od 40 godina, ali i jedan od najznačajnijih javnih intelektualaca u novijoj historiji Bosne i Hercegovine.  Bio je takođe osnivač Fonda otvoreno društvo Bosna i Hercegovina, Helsinškog parlamenta građana i gradskog radija ZID, i dugogodišnji borac za ljudska prava, demokratiju . Bio je podjednako uvažen u naučnim krugovima i voljen kao "naš Profesor" među običnim građanima, koji su ga zaustavljali na ulici da razgovaraju o problemima društva.

Trending

Cure detalji: Putin se nije sreo s šefom CIA-e zbog tajne poruke iz Washingtona?

Nagrada koja nosi njegovo ime dodijeljuje se svake godine u okviru Sarajevo Festa autorima, novinarima i javnim intelektualcima koji se, u duhu Grebinog nasljeđa, kritički, hrabro i principijelno bave društvenim i političkim temama iz bliske prošlosti i sadašnjosti regiona.

Nagrada 'Zdravko Grebo' za kritički diskurs ustanovljena je u okviru Sarajevo Festa, u čast profesora Zdravka Grebe i njegove akademske i javne borbe za slobodu misli i izražavanja koja je inspirisala generacije intelektualaca u regionu. Dodjeljuje se svake godine tokom festivala, u svečanom okruženju Narodnog pozorišta Sarajevo, autorima, novinarima i javnim intelektualcima koji se kritički, hrabro i principijelno bave društvenim i političkim temama iz bliske prošlosti i sadašnjosti regiona.

Obrazloženje žirija

Žiri u sastavu Aida Čerkez, Dino Mustafić i Haris Pašović jednoglasno je odlučio da ovogodišnju nagradu "Zdravko Grebo" za kritički diskurs dodijeli Emiru Suljagiću, direktoru Memorijalnog centra Srebrenica, Potočari.

Emir Suljagić je svoju javnu i intelektualnu biografiju izgradio na najtežem mogućem temelju: kao dvadesetogodišnjak je preživio genocid nad Bošnjacima u Srebrenici 1995., o čemu je 2005. godine napisao knjigu 'Razglednica iz groba'. To je prvo svjedočanstvo Bošnjaka, preživjelog u genocidu, objavljeno na engleskom jeziku, i prevedeno na devet jezika. Tu posvećenost istini iskazao je i kao novinar:  od 2002. do 2004. izvještavao je iz Haga sa suđenja pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, gdje je bio prvi novinar koji je objavio dokaze o direktnom učešću Miloševićevog režima u genocidu u Srebrenici. Tu ličnu, moralnu legitimnost pretočio je u decenijski rad novinara i intelektualca i, od 2019. godine, direktora institucije koja čuva sjećanje na više od 8.000 ubijenih Bošnjaka.

Od spomen-obilježja do svjetske institucije.

Pod njegovim vodstvom, Memorijalni centar Srebrenica je prestao biti samo mjesto podsjećanja na juli 1995. i postao institucija koja svakodnevno proizvodi znanje, dokumentuje istinu i gradi partnerstva širom svijeta. Suljagić je postavio razvojnu strategiju Centra, uz institucionalizaciju istraživačkog rada, kroz zakonski utemeljen Odjel za istraživanje i edukaciju o genocidu (2023); i izgradio mrežu od gotovo pedeset partnerstava na svim kontinentima. Među njima se izdvajaju odnosi od istorijske i političke težine: sa United States Holocaust Memorial Museum u Washingtonu, čija je direktorica lično posjetila Potočare; sa Međunarodnom komisijom za nestale osobe (ICMP) sa sjedištem u Hagu, čiji je forenzički rad temelj samog mezarja u Potočarima i s kojom Centar dijeli i naučnu i moralnu misiju; a prije svega, sa samim Ujedinjenim nacijama. Suljagić je, zajedno sa Majkama Srebrenice, predvodio zagovaračku kampanju koja je 2024. godine rezultirala usvajanjem Rezolucije Generalne skupštine UN-a kojom je 11. juli proglašen Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Time je Srebrenica trajno ugrađena u zvanični kalendar svjetske zajednice - najviši oblik institucionalnog priznanja koji jedan zločin i njegove žrtve mogu dobiti.

Borbe koje vodi

Ovaj uspjeh nije došao lako, niti dolazi bez cijene. Suljagić istovremeno vodi bitku na dva fronta. Prema van, suočava se s organizovanim kampanjama negiranja i relativizacije genocida od strane političkih zvaničnika Republike Srpske; i bori se protiv političkih, intelektualističkih i medijskih negacija srebreničkog genocida u Srbiji; i takozvanih "mobilnih izložbi," kojima se proizvodi antihistorija Srebrenice. Emir Suljagić uvijek na sve to odgovara sudski utvrđenim činjenicama, objavljenim kroz godišnji Izvještaj o negiranju genocida koji je postao referentni izvor u zemlji i svijetu.

Prema unutra, vodi upornu borbu za institucionalni opstanak same institucije - od pritisaka i saslušanja saradnika pred tužilaštvima u Republici Srpskoj, do krivične prijave koju je podnio protiv ministra finansija BiH, zbog opstrukcije provođenja zakonom propisanog proširenja mandata Centra. Da Centar u tim trenucima nije sam, potvrđuje i javna podrška međunarodnih partnera, poput ICMP-a, saradnicima Centra suočenim sa saslušanjima. To je znak da je institucija koju je Suljagić izgradio prepoznata i branjena kao dio šire međunarodne zajednice savjesti.

Suljagića nisu štedjeli ni mnogi Bošnjaci. Kao mladi ministar obrazovanja Kantona Sarajevo, 2011. godine donio je odluku da ocjena iz vjeronauke ne ulazi u opći uspjeh učenika, čime je htio ukinuti diskriminaciju djece koja taj predmet ne pohađaju - odluka zbog koje je, nakon mjeseci javnih prijetnji i pritisaka dijela vjerskog establišmenta, na kućnu adresu dobio kovertu s mecima, te potom podnio ostavku. Godinama kasnije, kao direktor Memorijalnog centra, izložio se kritikama dijela bošnjačke javnosti zbog odbijanja da rad institucije politizira povezujući je sa sukobom u Gazi. Suljagić je odbio da na taj način žrtvuje misiju Centra, čiji je predmet bio, jeste i biće genocid u Srebrenici. A kada je javnost to najmanje očekivala, sam je, u Potočarima, pred predstavnicima Svjetskog jevrejskog kongresa, izgovorio javno izvinjenje za zločine koje su tokom Drugog svjetskog rata počinili pripadnici Handžar divizije - bošnjačke jedinice u službi nacističke Njemačke. Ova tri primjera pokazuju isti obrazac: Suljagić svoj integritet ne gradi na udovoljavanju vlastitoj zajednici, nego na hrabrim, principijelnim stavovima koji nikada nisu jednostrani niti pristrasni, čak i kada ga to lično košta.

Zašto je taj rad monumentalan

Žiri smatra da je Suljagićev doprinos monumentalan, i na domaćem i na internacionalnom planu, upravo zato što nadilazi okvire lokalne institucije koja čuva sjećanje na tragediju jednog naroda. Suljagić je dokazao da je moguće, iz same tačke krajnjeg civilizacijskog sloma, izgraditi instituciju koja postavlja standarde globalnog razgovora o prevenciji genocida; koja se ravnopravno umrežava s najvažnijim svjetskim institucijama sjećanja i pravde; i koja uspijeva da tragediju jedne zajednice pretvori u trajnu, obavezujuću tačku u savjesti cijelog čovječanstva. To je istovremeno akt istorijske pravde, politički podvig i intelektualno postignuće. Upravo takav kritički, hrabar i principijelan angažman, koji spaja ličnu žrtvu sa institucionalnom i diplomatskom vještinom, u duhu je i nasljeđu profesora Zdravka Grebe, čije je ime ova nagrada ponijela.