Sandy Lopičić sprema jedinstveni doživljaj za Sarajlije: "Muzika ima moć da nas ujedini"

Kao uvod u novu koncertnu sezonu, Sarajevska filharomonija 29. augusta (20 sati - Narodno pozorište Sarajevo) predstavlja drugačiji koncert uz jedinstven i nezaboravan doživljaj.

Četrnaest muzičara iz raznih zemalja i simfonijski orkestar pod dirigentskom palicom Nenada Tešića, na sceni će ujediniti sevdah, romsku muziku i narodne motive iz različitih krajeva Balkana u izvedbe raskošnih orkestarskih aranžmana.

Povratak klasici

Autor projekta je Sandy Lopičić, austrijski muzičar i pozorišni reditelj bosanskohercegovačkog porijekla, poznat po spajanju različitih muzičkih tradicija, koji je ovim povodom govorio za portal Radiosarajevo.ba.

Trending

In memoriam | Preminuo Tonči Matić, legendarni prvi golman Hokejaškog kluba Bosna Sarajevo

Radiosarajevo.ba: Šta je zapravo Spektaklook - kako biste ga opisali nekome ko još nije bio na vašem koncertu?

Lopičić: Za mene je to bio neki zadnji izazov da te aranžmane koji su već na neki način crossover - balkanski motivi koji imaju elemente jazza, popa, funka - jednom preradim i dovedem na neki akademski stupanj, da se vratim toj klasici jer sam studirao klasiku, a svirao svašta u životu.

29.07.26. 15:08

Spektaklook: Sarajevska filharmonija zatvara ljeto uz Sandyja Lopičića i Balkan Symphonics

Bio mi je izazov da čujem sve te aranžmane s velikim orkestrom. To se prvi put dogodilo 2015. u operi u Grazu, kada je dirigent Dirk Kaftan imao tu ideju i omogućio da se to prvi put izvede. Onda smo 2018. još jednom svirali i 2019. s velikim Beethoven orkestrom u Bonnu. Između je bila korona, tako da je to izostalo.

Sad nas je Vedran Tuce pozvao da sviramo taj projekat sa Sarajevskom filharmonijom što je za mene jedan emotivni vrh, pošto se na neki način vraćam u Sarajevo s jednim proizvodom koji stvarno vrijedi pokazati.

Radiosarajevo.ba: Odakle ideja za Spektaklook i šta je bio prvi impuls da napravite ovakav koncert?

Lopičić: Projekat kao takav, ako ga sviramo u drugim gradovima, zove se Balkan Symphonics, ali Vedran je imao tu spektakularnu ideju da ga nazovemo Spektaklook, što se meni jako svidjelo.

Na kraju krajeva, taj look implicira da se ima šta i vidjeti. Ipak je to 14-očlani bend plus veliki simfonijski orkestar sa 60-70 članova.

Radiosarajevo.ba: Da li danas publika više traži spektakl nego muziku?

Lopičić: Ovo veče živi samo od muzike. Ne radimo mi neki video ili light show spektakl u nekom scenskom smislu. Ovdje čovjek može sjesti u dvoranu, zatvoriti oči i slušati.

Ovo je ipak najviše audio doživljaj. Pored svih lijepih ljudi na sceni, ovdje se ipak radi o muzici. Glavni cilj je da oduševimo slušaoce zvukom i muzikom.

Radiosarajevo.ba: Vaša muzika često spaja različite žanrove i uticaje. Kako danas definišete svoj muzički izraz?

Lopičić: Sebe kroz sve ove godine vidim kao neki most. Rođen sam u Njemačkoj, živio sam u Sarajevu tokom srednje škole, sad sam preko 30 godina u Austriji, tako da sam čisto i geografski morao da premostim neke stvari, bilo to u mentalitetima, jeziku, kulturi ili muzici.

Uvijek sam tražio te neke zajedničke imenice, da napravim slušljivu muziku za ljude u drugim zemljama koje nemaju veze s balkanskom muzikom, tako da sam počeo miješati jazz, klasične elemente, pop, rock...

Rekao bih da je nastala ta neka mješavina koja je jako slušljiva za ljude širom svijeta. Ne živi sad od autentičnog zvuka koji su specifični na Balkanu nego se počinje miješati sa klasičnim ukrasima, klasičnim zvukom, klasičnom orkestarskom instrumentacijom ali i električnom gitarom, električnim basom, orguljama i tako tim nekim elementima iz rock i jazz scene.

Radiosarajevo.ba: Da li danas muziku stvarate iz drugačije potrebe nego ranije?

Lopičić: U jednu ruku je tu ljubav prema muzici koja nikad nije prestala i radoznalost u otkrivanju nekih novih motiva, tema i pjesama s Balkana.

U drugu ruku je to isto neka vrsta reklame za balkanske zemlje - Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Hrvatsku, Makedoniju... sve zemlje koje imaju nevjerovatan fundus muzike i strašno diverzan i raznolik fundus melodija, ritmova, harmonija, načina pjevanja, sviranja. To je za mene tako fascinantno da želim da što više ljudi sazna za to, čuje i vidi koliko se toga dešava na vrlo malom prostoru koji je krcat raznoraznim traidicijama.

Muzički vrhunac

Radiosarajevo.ba: Kada pogledate sve što ste do sada radili i stvarali, da li se ovaj koncert može nazvati vašim vrhucem?

Lopičić: Ovo je na neki način dosadašnji vrhunac ili superlativ svih mojih projekata. Ovaj projekat je pak čisto muzički, a ja se već 30 godina bavim i scenskom umjetnošću.

Tako da ovaj put nije povezivanje scene, teatra i muzike, ali je bez obzira na to za mene neki vrhunac ili neka najviša dimenzija zvuka i doživljava dosad od svih stvari koje sam radio.

Radiosarajevo.ba: Spektaklook vas dovodi nazad u Sarajevo, iz kojeg ste otišli prije 35 godina. Šta je Sarajevo danas za vas – mjesto kojem se vraćate ili mjesto koje cijelo vrijeme nosite sa sobom?

Lopičić: Uvijek ga nosim sa sobom. To je sasvim jasno i o tom odgovoru ne trebam razmišljati. Ako ste jednom živjeli u Sarajevu, Sarajlija ste na neki način. Tu nema pitanja. Svaki put taj povrtak malo i boli, pošto ne živim tu, a volio bih.

U smislu, najradije bih ovdje i negdje drugo istovremeno, ali pošto to nije moguće, volim se vraćati barem zbog svirke i da vidim raju. Svaki put se osjećam kao da vrijeme ne prolazi. Kao da sam otišao samo na tren i eto me tu. Imam taj lični osjećaj da je vrijeme stalo, ali u pozitivnom smislu, i da nisam nikad ni otišao.

Radiosarajevo.ba: Koliko vas inspiriše Sarajevo i njegovo muzičko nasljeđe?

Lopičić: Dok sam živio u Sarajevu za mene se desilo jedno otkriće. Išao sam u srednju školu i bavio se klavirom, klasičnom muzikom i pored toga slušao punk, rock and roll i sve to, a tada još nisam imao dodira s narodnom muzikom i tim starim blagom koje ova drržava ima. Tek za vrijeme studiranja u Grazu 1993. sam ustvari spoznao blago tih narodnih melodija, samim tim što mi je cimer bio sadašnji harmonikaš Rusmir Piknjač, uz kojeg sam prvi put na harmonici čuo te melodije i pjesme, s kojima prije toga nisam imao nikakvog dodira. Onda sam počeo to nekom radoznalošću i strašnom brzinom da nadoknađujem, ono što sam propustio tih prvih 20 godina mog života.

Počeo sam isto da tražim i otkrivam tu muziku i shvatio da je ona toliko bogata i toliko inspirativna da sam morao da uzmem, prožvačem i počnem da aranžiram, sviram s kolegama i pjevam. Tako je ustvari nastao moj prvi orkestar, nakon što sam te motive i pjesme ubacivao sve više u svoj pozoršni rad, pozorišnu muziku, dok nisam u jednom trenutku imao veliki bend od 10 ljudi i dvije ili tri pjevačice s kojima smo svirali jedan pozorišni komad.

Na kraju sezone smo odsvirali zadnji koncert i to je bio dan se rodio Sandy Lopičić orkestar, s kojim smo snimili dva-tri albuma.

Radiosarajevo.ba: Vi ste istovremeno muzičar i pozorišni reditelj. Koliko zapravo kombinujete  to dvoje. Da da li razmišljate kao reditelj dok spremate koncerte?

Lopičić: Apsolutno. Uvijek me zanimala neka dramaturgija, tempo i dinamika koncerta, tako da sam uvijek u sklapanju redoslijeda i programa gledao da se mijenjaju tonaliteti, da postoji neka dramaturgija koja vodi ka nekom vrhuncu večeri. To ide jedno uz drugo.

Mislim da je to možda čak i bilo prije nego što sam postao reditelj i to me je navelo da ideju da počnem da režiram pozorišne komade, ali i naravno uz taj silni rad koji sam imao kao muzičar i kompozitor dok nisam shvatio da bih to mogao postati.

Radiosarajevo.ba: Šta biste voljeli da publika ponese sa sobom nakon Spektaklooka?

Lopičić: Jako sam radoznao da vidim reakciju publike. Prvi koncert u Sarajevu smo imali 2001. u klubu Sloga. Nadam se da nas Sarajlije nisu zaboravile. Sad dolazimo s nekim napretkom, s tim da je orkestarska muzika u pitanju. Mislim da i ovdje u ovom slučaju gradimo most žanrova, muzičara, nacija. Imamo pjesme iz širih balkanskih regiona.

Mislim da taj kvalitet muzike i ljepota tih motiva i tekstova spaja ljude. Ima kvalitet da nas ujedini, spoji, pomiri i da u tome leži ključ za sve što će de se dešava na ovim prostorima u narednih 100, 200, 300 godina... Ako se opet ne počnemo svađati čija je koja pjesma, nego uzmemo tu muziku i prestanemo je etiketirati i imenovati, nego samo slušati i uživati u toj ljepoti, jer mislim da nema regije na svijetu koja se može porediti s ljepotom naših pjesama.

Više o koncertu možete pronaći OVDJE.

Ulaznice se mogu kupiti putem platforme www.kupikartu.ba kao i na svim njihovim prodajnim mjestima.