Radio Mujezin ili priča o kakofoniji (FOTO)

Predstava 'Radio mujezin' u produkciji znamenitog teatarskog laboratorija Rimini Protokoll, još znamenitijeg redatelja Stefana Kaegija opravdala je visoka očekivanja.

Tretirajući jednu naizgled bizarnu odluku Egipatskog ministarstva vjerskih pitanja (iz vremena Mubaraka), Kaegi kroz dokumentarni teatar govori o nekoliko globalnih pitanja.

Na prvom mjestu to je sve prisutniji problem zagađenja bukom u velikim gradovima, sa milionima stanovnika koji se prevoze, razgovaraju, slušaju muziku, imaju uključene električne naprave. Tu je i problem viška radne snage i masovnih otkaza, te u tom smislu posljedice koje gubitak profesije ostavljaju na gubitak identiteta. Kaegi otvara i veoma osjetljivo pitanje anahronosti višestoljetnih vjerskih praksi u savremenom tehnološkom okruženju, kao i sveprisutne pojave bogaćenja povlaštenog sloja vjerskih službenika koji su bliski političkim strukturama.   

S obzirom da Kairo ima nekoliko hiljada džamija sa kojih se pet puta dnevno čuo ezan, to je stvaralo specifičnu zvučnu sliku istovremenog okuisanja brojnih mujezina koji su svak u svom tempu i intonaciji zvali na molitvu. Problem je bio što je u toj zvučnoj masi bilo svega, pa je među lijepim i školovanim glasovima mujezina bilo i kreštavih, sirovih, čak i dječijih. Tu 'kakofoniju' Ministarstvo vjerskih pitanja je nastojalo prekinuti, pa su odabrali samo trideset mujezina u cijelom višemilionskom Kairu radi izvođenja tzv. centraliziranog ezana koji će sve džamije primati putem radio valova. 

"Ne možemo govoriti o buci ako govorimo o ezanu" glasi jedna od rečenica koju smo moglu čuti u predstavi kroz koju je ispričana ispovijest četvorice mujezina i jednog radio tehničara. Zaista, u prenapučenom gradu koji živi 24 sata dnevno, ima 7 miliona stanovnika i prostire se na 450 kvadratnih kilometara, za zagađenje bukom najmanje su krivi mujezini. 

Jedan od aktera u predstavi, slijepi učač Kur'ana, kaže kako bi mnogo bolje bilo, "za vjeru i muslimane" da su 'loše mujezine' podučili kako treba izvoditi ezan, pa da svi zajedno, u isto vrijeme pozivaju na molitvu.

No mnogozvučje znali i pluralizam, a to je očito bilo na umu Mubarakovoj vladi kada je donosila odluku da ga ukine.

Akteri predstave sa publikom su podijelilli zadovoljstvo što igraju u Sarajevu, gdje je uobičajeno čuti ezan. Nakon izvođenja u evropskim gradovima u kojima džamije ne smiju imati minarete, Sarajevo je za njih bilo neponovljivo iskustvo. 

Njihovi lični iskazi i učenje Kur'ana povezani u vrhunski dokumentaristički teatar Stefana Kaegija ispraćeni su sa entuzijazmom i odobravanjem.