Protest protiv nasilja u gradu: Prazni tabut Sarajeva

Protestnom vožnjom kroz Sarajevo, članovi Udruženja Zelene beretke iskazali su svoje nezadovoljstvo sigurnosnom situacijom u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.

Izrevoltirani ubistvom Harisa Žige, njihovog bivšeg saborca koji je tokom vikenda ubijen u sarajevskom naselju Bistrik, nakon što je pokušao odbraniti starijeg trgovca od dvojice mlađih zlostavljača, Zelene beretke su, u nekoliko desetina vozila, kružili gradom te su ostavili (prazan) tabut [mrtvački sanduk u islamskoj tradiciji] ispred svake od tri sarajevske institucije koje smatraju glavnim krivcima za stanje u gradu.

Riječ je o Tužilaštvu Kantona Sarajevo, Ministarstvu unutrašnjih poslova KS i Vladi Kantona Sarajevo.

Prazni tabut Sarajeva

Po dolasku ispred tri sarajevske institucije, predsjednik Udruženja Zelene beretke Muhamed Švrakić poručio je da su donijeli 'prazni tabut Sarajeva'.

Najavio je Švrakić i kako će njegovo udruženje, u ime građana i građanki Sarajeva, podnijeti tužbu protiv Kantona Sarajevo i Federacije BiH jer su „i zakonodavna i izvršna vlast dale zakletvu da će građanima osigurati mir i sigurnost: mi nemamo ni jedno, ni drugo“.

Predložili su i da se policiji „povećaju ovlasti, kao i ono što zarade, a smanje plate političarima, njihovim zamjenicima, sekretaricama, tjelohraniteljima...“.

Iz Udruženja su podvukli da im je žao što ministar (Muhamed Budimlić, op.a) ne prepoznaje nesigurnost u Sarajevu. „Ja bih mu predložio da skine rotacije i ostavi svoje tjelohranitelje, pa da prošeta po gradu“, poručio je Švrakić.

Ispred zgrade Vlade, istovremeno se sa 'Beretkama' pojavio i kantonalni premijer Fikret Musić. Iako je u početku djelovao raspoloženo za izjavu, pa čak i za susret sa Švrakićem (sa novinarima u tampon zoni), nakon povika iz mase 'odmah ostavke nek daju', premijer Musić je ipak bez komentara samo ušao u zgradu.

Slučajna prolaznica, građanka Sarajeva, Latifa Pajić također je ljuta na vlast.

„Sutra se ovo možda desi meni, prekosutra možda vama, a niko ništa ne reaguje. Pa vidite li vi šta se dešava? Jedan dan je neko ubije, drugi dan se neko zapali... Ljudski život ne vrijedi ama baš ništa, a niko na to ne obraća pažnju. Živimo ispod svakog dostojanstva: građani ovoga grad tiho umiru. A najgore je što ni sad niko neće reagovati.“