Promovisana knjiga Dolje ti rijeka, dolje ti je pruga

Žene nisu u krivu ako se ne žele povinovati propisima koji su uvedeni u svijet. Jer su ih muškarci pisali, ne pitajući žene. Michael de Montagne

Ovim citatom počinje knjiga Dolje ti rijeka, dolje ti je pruga/Žene u Bosni i Hercegovini, koja je sinoć promovisana u Ateljeu Figure. Nakon pet godina rada na njoj, naporima Saše Gavrića i Hane Stojić, publikacija koja za cilj ima sačuvati od zaborava žene iz BiH koje se usuđuju misliti svojom glavom i same krojiti svoj život, izašla je uz pomoć Goethe Instituta u  izdanju Buybooka.

Ideju je pokrenula mlada njemačka fotografkinja bosanskohercegovačko-hrvatskog porijekla, Božica Babić, koja je 2005., kad je prvi put nakon rata došla u Bosnu, željela napraviti drugačiju sliku Bosne i Hercegovine od one koju su imali njeni sunarodnjaci Nijemci, a koja je obavezno podrazumijevala rat, neimaštinu, nerazvijenost. Bosanke i Hercegovke koje je sretala tada pomogle su joj da izabere konačnu ideju: predstaviće BiH kroz generacije samosvjesnih žena koje se bore za sebe i bolje stanje kompletnog društva. Iz prvobitne ideje o izložbi Božicinih fotografija rodila se publikacija Dolje ti rijeka, dolje ti je pruga.

Saša Gavrić i Hana Stojić su potom izabrali autorke i autore koji će svojim tekstovima nadopuniti fotomonografiju.

Dunja Blažević je napravila osvrt na genezu ženskog pitanja na našim prostorima, od sedamdesetih do danas, Besima Borić se pozabavila politikom i ženama kojih tamo nema, Vildana Selimbegović i Svetlana Cenić podcrtale su nezaštićenost novinarki na koje se okome lokalni moćnici (svi se još uvijek sjećamo slučaja Duške Jurišić, zatim slučajeva navedenih dviju autorica). Danijela Dugandžić-Živanović pisala je o svom dugogodišnjem feminističkom aktivizmu i Udruženju za kulturu i umjetnost Crvena, koje je osnovala, a Haris Pašović se dotaknuo činjenice da nam uspješne žene predstavljaju trn u oku i da nikad ne stojimo iza njih. Tu su još i tekstovi Nade Ler-Sofronić, Tanje Miletić-Oručević, Azre Džajić-Weber, Martine Mlinarević-Sopta, Zlatiborke Popov-Momčilović, Tanje Stupar-Trifunović i Andreja Nikolaidisa.

Sam neobični naziv knjige, Dolje ti rijeka, dolje ti je pruga, došao je od rečenice koju je majka urednika knjige, Saše Gavrića, čula od svoje majke kad se udavala: dakle, povratka nazad nema, ako ti se ne bude sviđalo kod muža, rješenje ti je samoubistvo (ili u najboljem slučaju odlazak niz prugu). Mnoge žene u još uvijek izrazito patrijarhalnoj, tradicionalnoj i većim dijelom ruralnoj Bosni i Hercegovini su čule istu ovu rečenicu, ali je nisu i poslušale. O tim ženama je ovdje riječ. O ženama koje nisu tihe, šutljive, čedne, moralne, kako glasi opis savršenog ženskog bića u patrijarhalnim društvima, kojima muž, predsjednik stranke ili šef nije gospodar, te koje svoju sudbinu uzimaju u vlastite ruke.

Na sinoćnjoj promociji govorile su autorke tekstova iz knjige, Svetlana Cenić, Vildana Selimbegović, Danijela Dugandžić-Živanović, te fotografkinja Božica Babić.

Kao najveći problem današnjeg položaja žena u bh. društvu, učesnice su navele nepostojanje žena u vlasti, gdje rijetke postojeće žene najčešće djeluju kao glasnogovornice vođa, propagirajući politiku stranke, a vrlo rijetko razmišljaju svojom glavom i bave se ženskim pitanjima. Danijela Dugandžić-Živanović podsjetila je da nametnute kvote žena u vlasti nisu donijele mnogo koristi ženama u BiH upravo zato što one funkcionišu kao poslušnici vođama.

Gorućim problemom prisutne autorke su ocijenile nerad gender centara u BiH, koji nikad ili vrlo rijetko, kao i različite ženske organizacije, reaguju na nepravde, osude, prijetnje s kojima se susreću javnosti izložene žene na osnovu toga što su žene, poput spomenutih Duške Jurišić, Vildane Selimbegović i Svetlane Cenić.

„Gender centri su na budžetu, a ne rade svoj posao.“, podsjetila je Svetlana Cenić. Ženska udruženja i gender centri reaguju na seksističke reklame, ali ne reaguju na nepravde, otkaze, 'crne liste' i prijetnje koje se dešavaju važnim ženama iz BiH:

„Najčešće žene ne stoje iza žena.“, dodala je.

Nadati se da će publikacija Dolje ti rijeka, dolje ti je pruga svojim primjerima samosvjesnih i neposlušnih žena uticati na jačanje svijesti o mogućnostima koje se ženama pružaju čak i u našoj zemlji, a na koje često zaboravljaju, o važnosti postojanja ženskog glasa u vlasti, te podršci koju trebaju davati jedne drugima kad je u pitanju borba protiv kršenja njihovih prava.