Predstava o manipulacijama i emotivnom kriminalu

Sinoć je u sarajevskom Narodnom pozorištu premijerno održana predstava Zločin na kozjem otoku (Ugo Betti), u režiji Damira Zlatara Freya.

Po mišljenju kritike, Ugo Betti je vodeći je italijanski dramatičar u generaciji nakon Pirandella. U mnogim svojim dramama Betti je uspješno usvojio utjecaje Freudove psihoanalize, Pirandellovog dramskog pozorišta i kafkijanskog svijeta. Bavio se pisanjem, istovremeno obavljajući posao sudije. Radeći kao sudija u Rimu, često je u svoje drame transponirao iskustva iz sudnice baveći se temama zločina, pada morala, odnosima krivice i kazne.

Potraga za ljubavlju kroz ponižavanje
Ugo Betti kroz svoje drame nastoji ispitati tamna područja, jasne ili mračne motivacije likova. Glavni sadržaj tog dramskog pisma je ljudska slabost, odnosno čovjekova želja za sudom o vlastitim djelima. Bettijevo djelo je potraga za pravdom i ljubavlju u svijetu ponižavanja, koja se manifestuje kroz dramu svijesti koja je zauvijek rastrgnuta.

Zločin na kozjem otoku (1950.) je njegova najizvođenija drama. Pruža različite perspektive tumačenja, od duhovnog plana (borba između dobra i zla), psihoanalitičkog (oslobađanje nagona kod likova), ili egzistencijalističkog (u poetici talijanskog neorealizma).
Novi ključevi tumačenja iz naknadnog čitanja u svjetlu psihoanalize ili rodnih studija, danas počinju bacati novo svjetlo na ovo djelo.

Nasilje i emotivni sadizam
Razlog za samo bavljenje ovom tematikom jeste, kako ističe režiser Damir Zlatar Frey, poniranje u vječnu i univerzalnu temu muško-ženskih odnosa, i to kroz nekontrolisane emocije, te, ono što je najvažnije, manipulaciju ljubavlju koja dostiže nevjerovatne razmjere, što sam režiser naziva 'emotivnim kriminalom'.

'Ono što me prvestveno intrigira jeste tema ljubavi koja se koristi kao sredstvo za uništavanje, raslojavanje ličnosti, razaranje nečijeg života. Problem emotivnog kriminala uopće nije detektiran. Niko se ne bavi zločinima koji proizilaze iz emotivnih manipulacija. Nakon takvih manipulacija ljudi ostaju emotivni invalidi, potpuno razorenog duhovnog svijeta i kao takvi  prepušteni su sebi samima i borbi sa sobom. Emocijama je moguće manipulirati i zbog materijalne dobiti, o čemu se govori u ovoj drami. Neko je u stanju razrušiti cijeli jedan svijet drugoj osobi, a da nikada zbog toga neće odgovarati. Da je srušio kuće, odmah bi ga prijavili i osudili, a to što je srušio čovjeka i njegov duhovni svijet - zbog toga nikada niko, nigdje, nije odgovarao i  iz toga proizilazi  da mi uopće nemamo svijest o tome da duhovno postojimo. Dobro je da se bar u teatru o tome govori.', govori Damir Frey o svojoj predstavi.

Drama Uga Bettija Zločin na kozjem otoku nastala je prije šezdeset dvije godine. Kako ističe režiser, trebalo je u potpunosti izvršiti rekonstrukciju teksta – cijeli tekst srušiti i stvoriti neku novu arhitekturu koja bi odgovarala današnjem vremenu. To podrazumijeva čišćenje teksta, što je najizraženije upravo u sarajevskoj postavci.

Glumački izazov
'Moje iskustvo sa sarajevskim glumcima je izvanredno. Prošli su cijeli proces rada, od početka pa do kraja, kako treba. Niko od njih nije navlačio već gotove uzorke. Sarajevska predstava je drukčija od one u Rijeci ili Ljubljani u smislu artikulacije prizora, drugih tempa, što je u skladu sa glumcima drugačijeg mentalnog sklopa formiranog od drugačijih životnih iskustava, drukčijeg kulturnog naslijeđa ili društvenog miljea, što određuje i genetski kod predstave. Bilo je teško i meni i glumcima. Konstrukcija teksta je takva da zalazi u područje fragmentarne dramaturgije, pa je igrom trebalo slijediti taj put. Rad na ovoj predstavi je za mene i za sve nas izuzetno stvaralačko razdoblje – glumci su se susretali sa novom materijom i u jednoj izuzetno kreativnoj interakciji nastao je optimalni okvir ove predstave. ', izjavio je Damir Frey.

Pročitajte više o samom radu na predstavi i dojmovima naših glumaca, a donosimo vam i galeriju fotografija sa premijere.

Predstava Zločin na kozjem otoku

Atmosfera sa premijere Zločina na kozjem otoku