Post festum: Kosa i Čekaonica Ateljea 212

Scena iz predstave na sceni Ateljea 212; foto - arhiv

Na sceni Narodnog pozorišta u Sarajevu, publika je u subotu imala priliku vidjeti dva izvođenja predstave Kosa, u izvedbi beogradskog teatra Atelje 212. Predstava Kosa izvedena je na matičnoj sceni već 33 puta, a ovo je njeno prvo gostovanje u regiji. Dosad ju je vidjelo preko 10. 000 ljudi. Ovo je ujedno i prvi projekt na kojem su zajedno radili braća Trifunović, velike zvijezde srbijanske glumačke scene.

Atelje 212 danas je u Srbiji jedan od vodećih teatarskih kuća, kvalitetne i velike produkcije. Također, to je prvi teatar koji je iz Srbije ušao u opkoljeno Sarajevo.

Na po posjeti skromnoj pres konferenciji, organiziranoj dva sata prije prve izvedbe, govorili su ministar kulture i sporta KS Emir Hadžihafizbegović, direktor Narodnog pozorišta Gradimir Gojer, reditelj predstave Kokan Mladenović i glumci Tatjana Bošković, Sergej i Branislav Trifunović, i Gordan Kičić.

Tatjana Bošković je naglasila da, bez obzira na političke i državne granice današnjih bivših država Jugoslavije, teatarski radnici, prije svega glumci, trebaju djelovati zajedno, u ime umjetnosti i ljubavi, i da Kosa, kao predstava, govori upravo o tome, jer se radi o temi koja može da bude svjetska, ali mi možemo u okviru nje da ispričamo i svoje vlastite male priče. „Ja ovo shvaćam kao pobunu protiv onoga što nam se nudi kao političko rešenje za sve naše lične probleme.“, rekla je Bošković.

U sezoni koja dolazi, a koju Atelje 212 naziva N(ex)t Jugoslavija, ovaj će teatar intenzivirati saradnju sa teatrima bivše Jugoslavije, osobito sa onima u Sarajevu i Zagrebu.

Devijacije ovog vremena
„U našoj Kosi ima samo 27 rečenica iz originala. U New Yorku sam imao ozbiljne pregovore sa vlasnicima autorskih prava. U razgovoru sa glumcima i dramaturzima, probali smo da detektujemo koji su to problemi sveta u kojem mi danas živimo. Umjesto ondašnjeg rata u Vijetnamu i hipika, napravili smo predstavu o našim problemima, o onome o čemu bi se današnji mladi trebali brinuti, protiv čega bi se trebali buniti u svetu. Pa smo istraživali da li su današnji ratovi ideološki ratovi ili su to tužna finala mutnih korporativnih interesa, šta se dešava sa fenomenom školstva, sudstva, sa tužnom i ružnom razlikom između religije i crkve, šta je sa zagađenjem planete, da li ćemo jednoga dana svi živeti u tim šoping-molovima ... U krupnim potezima smo hteli da zahvatimo sve devijacije ovog vremena, neke uspešno, neke manje uspešno“, rekao je Kokan Mladenović.

Predstava nije klasični mjuzikl, već se radi o svojevrsnoj „rok operi“, kako je naziva Mladenović. Predstava je nastala u improvizaciji radnje i teksta, koji je dopisivan kako se predstava kreirala. Grupa „Vrooom“ je orkestar koji izvodi muziku uživo na sceni, stvara atmosferu koncerta, a ne mjuzikla. Uprkos sjajnim pojedinačnim izvedbama, oni koji muzički očekuju mnogo od predstave, mogli bi biti razočarani.

Komercijalna i provokativna predstava
Atelje 212 je obećao i ostvario spektakl: predstava je komercijalna, provokativna i izaziva reakcije publike, često na prvu loptu.

Ovu, u svakom slučaju zanimljivu predstavu, treba posmatrati kao pokušaj definiranja pravog objekta pobune u današnjem svijetu, koji mnogo manje liči na onaj u koji je smještena radnja originalne Kose.

Prije 40 godina, 19. Maja 1969. godine, na velikoj sceni Ateljea, izvedena je prva Kosa u nekoj socijalističkoj zemlji, a poslije originalne brodvejske predstave, bila je to četvrta izvedba Kose u svijetu uopće. Odigrana je 210 puta. Na dočeku Nove godine, 1970., „pleme“ iz beogradske kose otpjevalo je numeru „Daj nam sunca“ za Josipa Broza Tita.

U sjeni svih tih događaja, kao i vječne brodvejske Kose (ali i istoimenog filma Miloša Formana), Mladenovićeva Kosa pokušava komunicirati sa današnjim gledateljem neposrednije, opuštenije. Iako u namjeri da bude angažirana, ova je predstava prije svega jedna zabavna improvizacija.

Prepjev songova i režiju radio je Kokan Mladenović, koreografiju Mojca Horvat, aranžmane kompozicija Marko Grubić, vokalne aranžmane Milan Nedeljković, a glavne uloge tumače Sergej i Branislav Trifunović, Gordan Kičić, Ivan Jevtović i Jelena Gavrilović.

Čekaonica
Osim sa ovom predstavom, Atelje 212 u Sarajevu je gostovao i sa predstavom Čekaonica, reditelja Borisa Liješevića, koja je izvedena u petak, 4. 6. u Kamernom teatru 55, s kojim Atelje ima već godinama jaku i redovnu saradnju.

Predstava je inspirirana komadom njemačkoga autora Clausa Paula, „Waiting room – Germany“. Originalni komad je nastao iz ispovijesti ljudi koji su se nakon ujedinjenja Njemačke igubili, u novim sistemima i novoj državi. Liješević je u predstavi analizirao načine na koji su promjene utjecale na ljude u Srbiji, na početku dvadeset i prvog stojeća.
Predstava Čekaonica rađena je u stilu takozvanog verbatim teatra. To je vrsta teatra u kojem, umjesto da se iskustva ili opservacije prepakuju u okviru zamišljene dramske situacije, riječi pravih ljudi bivaju zabilježene, aranžirane i sređene tako da tvore dramsku prezentaciju, u kojoj glumci glume te ljude.

Dijala Hasanbegović, radiosarajevo.ba