Otvaranje izložbe akvarela starog Sarajeva: 'Priče o Sarajevu, priče o ljudima'

Jedinstvena zbirka akvarela starog Sarajeva bit će izložena u Historijskom muzeju BiH, pod nazivom "Priče o Sarajevu, priče o ljudima". 

Riječ je o akvarelima Zvonimira Dvornikovića koji su objedinjeni u monografiji "Priče o Sarajevu, priče o ljudima", čiji je urednik njegov unuk Damir Dvorniković. 

Ovo reprezentativno izdanje štampano je zasebno na bosanskom i engleskom jeziku. U suvenirnici Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine i nekim sarajevskim knjižarama mogu se naći i razglednice Dvornikovićevih divnih akvarela, a sada ćemo ih moći vidjeti i u većim formatima. 

O ovim slikama, Damir Dvorniković piše: 

"Oduvijek su bile tu, oko mene. Te slike. Šarenilo pred mojim očima, paleta umrljana bojama, filđan sa vodom na kojem se kist „odmara“.  Zdjela sa kriškama oguljenih jabuka i štafelaj pored prozora na spratu jedne stare kuće u Podtekiji. Deda strpljivo i polako nabacuje boje na papir i prizori nastaju. Volio sam njihovo šarenilo, živost i sjaj. Dopadao mi se kao malom dječarcu sav taj ambijent, jako. Sviđale su mi se sličice i dok sam odrastao, ali sa glavom punom misli koje idu uz tinejđerske prioritete, gledao sam ih 'nako, usput.

Tek puno godina kasnije, postao sam svjestan dubine u tim živim tragovima kista. Toliko malih figurica, stvarnih likova iz nekog drugog, ne tako davno prohujalog vremena, što „plivaju“ u moru boje. Podstaklo me sve to da danas stvari oko sebe gledam vedrijim očima, da se počnem prisjećati dragih lica i trenutaka iz dana koje ja pamtim. Lijep je miris snijega u zraku i topli dah sarajevskih ljetnih noći i nije ih  tako teško prizvati. Ali poželio sam da knjiga na svojim stranicama osim slika nekako sačuva, pored mojih i uspomene meni bliskih i dragih ljudi. I da na taj način svjedoči o lijepim danima na ulicama Sarajeva. Prijatelji su mi pomogli i knjižica je tu.

Ova knjiga je jedna topla priča koja traje i spaja neke davne i ove naše dane. Puna je slika iz prošlih vremena koje bude sjećanja. Ona je posveta dragim ljudima i stvarima i onom lijepom što je ovaj mali grad utkao u nas, naše uspomene i živote koje živimo danas.

Akvareli i storije uz njih slikaju svakodnevnicu i detalje iz života „običnog“ gradskog svijeta. Naš grad, mjesto gdje pripadamo, stalno se mijenja, ali neke stvari ostaju iste i uvijek će biti. Zime su toplije, ljudi baš i nisu, ali ipak otvore širom vrata svojih domova, idu jedni drugima, paze se, druže i nađu se tu da pruže ruku kad treba. Kad je teško i kad je vrijeme radosti. Čvrst je taj stisak.

Eho dalekih godina, bezbroj ljudskih emocija i doživljaja, more sudbina koje se dešavaju, prepliću, danas, sutra i uvijek će. Ta iskra ljudske topline će uprkos sjeni vremena ostati zapisana kao vrlina svijeta iz ove naše doline. A kad se magla iznad grada digne prizor je lijep."