"ORPHEUS – vrati se u svoj pakao čovječe "

U okviru 12. Teatarfesta, u Slozi će se 21. maja u 20:00h prikazati predstava iz Bugarske.

Autor i režiser: Nikolai Georgiev; Koreografija: Petia Iosifova; Učesnici: Zornica Antonova, Elena GEorgieva, Nadežda Dicheva, Felicite Zueh, Vasia Popova, Boris Krastev, Rodrigue de Ferluc, Konstantin Kuchev
Trajanje/Duration : 75min

Teatar:
Teatar Univerziteta Sofije, nacionalni Bugarski univerzitet, je osnovan 1968, te je nešto kasnije zatvoren zbog ideoloških previranja. 2000. ga ponovo otvara njegov osnivač, Nikolay Georgiev, koji je uvijek bio u avangardi bugarskog eksperimentalog teatra, ovaj put pod imenom @lma @lter.

@lma @lter je sinkretski, kreativan, snažno nekonvencionalan, otvoren i hrabar te poseže za primarnim, esencijalnim teatarskim izrazom. Filozofija i metodologija @lma @lter je bazirana na estetici, teoriji i praksi bugarskog teatarskog reformatora Geo Mileva, te je vjerovatno najbliža principima Grotowskovog "siromašnog teatra“. @lma @lter umjetnost je izuzetno interaktivna – publika je aktivan sudionik u svim predstavama, i svaka bi predstava trebala biti drukčija od prethodne, jer se @lma @lter vodi principima "dešava se ovdje i sada, sa ovim ljudima“.

Režiser:
Nikolay Georgiev, osnivač @lma @lter teatra laboratorije u 2000, diplomirao je pravo na Univerzitetu Sofije, te na Varšavskoj scenskoj akademiji. Radio je u brojnim pozorištima kao režiser, sa svojim je predstavama učestvovao na brojnim festivalima i forumima i ostvario veliki uspjeh.

Predstava:
Ljudsko biće je jedino biće koje može stvoriti i riješiti svoje ljudske probleme.
U kontrastu sa biljkama i životinjama, čovjek ima šansu da postane ono što je odlučio. Njegovo postojanje je u smislu njegovog samouspostavljanja. Njemu je data mogućnost da prevaziđe vlastite granice. On izvodi skok – ka božanskom, ka kosmosu – onaj izvan njega samoga – ka svijetu, ka samome sebi, ka slobodi. Stoga se on prerasta, probijajuči obruč svojih mogućnosti. Ne psotoji ljudsko biće bez svijeta, ne postojim ja bez drugih.

Moć čovjeka kao primjer za njegov vlastiti razvoj i razvoj drugih. To je poruka. Uzdignuti se do vrha svojih mogućnosti, i sa užetom svoga iskustva dati šansu drugima da dosegnu vlastiti vrh. Zato što samo oni koji su dosegli vrhove predstavljaju put vječnog čovjekovog stremljenja ka sanjanom svijetu, ka gornjem svijetu, ka svijetu umjetnosti – gdje smo mi, ljudska bića, ono što želimo i možemo da budemo.

Pokret ove predstave, koji bježi od narativnog polja i ima aspiraciju da trči, skače i pada u polje sugestije, spontanosti, određenih emocija i događaja, slobodno od okolnosti, samo u mogućnosti da osvijetli tamu naše podsvijesti i da je ispuni svjetlom našeg Duha.
Oko gledaoca putuje nesmetano i dugo da dosegne što je moguće dublje u ono što je lično u licima glumaca, do suštine njihovih ljudskih bića. Do magije upoznavanja među ljudima. Oni, koji kreiraju svijet umjetnosti i oni, koji osjećaju potrebu tog svijeta. Bez obzira da li oni shvataju ovu potrebu ili ne. Muzika, taj inicijalni zvuk "govor“, kojim smo prirodno obdareni, je nezamjenjiv. I nepobitan. Zato jer je unutar svakoga od nas.

Dinamični konstruktivni osjećaj ne bi dozvolio predstavi da ostane u zarobljeništvu "kulturnoga“ – čak i pod cijenu prelaska svojih granica. Radiće sa granicama, u granicama, da dosegne potrebnu vitalnost. Skok i let. "Moment“ mora da osigura simpatije gledaoca, ne logiku njegove erudicije. Ne njegovu spremnost ili nespremnost.

radiosarajevo.ba