O predstavi 'Teško je biti Bog'

Piše:  Vesna Andree Zaimović, Radiosarajevo.ba

Drugi dan festivala Mess je kroz predstave 'Teško je biti Bog' i 'Macadamia' punim  kapacitetom ispitivao  granice tolerancije i spremnosti publike da prihvati najbrutalnije teatarske izazove. Sadizam, ubistva, tjelesne izlučevine, gay seks u troje, nesnošljiva buka... sve u svrhu angažiranog teatra koji na najpotresniji i najdirektniji način govori o ključnim problemima današnjice. 

Jesmo li i mi saučesnici globalnog sadizma

Mađarski redatelj Kornel Mundruczo i sjajna mađarska trupa Proton Cinema + Theater predstavu 'Teško je biti Bog' izveli su u dva kamiona šlepera. Gabariti ove neobične realističke scenografije su i razlog zašto je ova predstava morala da se odigra u dvorani Zetra, uz savršenu produkciju i  razrađenost tehničkih detalja.

Mundruczo tematizira probleme traffickinga i bijelog roblja, ubojitosti društvenih mreža u širenju pedofilije i sadizma, dvostrukog morala evropskih zvaničnika i na kraju – svačiju potrebu za ljubavlju i prihvaćenosti.

No Mundruczo propituje i nas same – koliko smo u stanju postaviti se u ulogu Boga i zaustaviti ili makar ublažiti zlo. Zašto i sami zatvaramo oči pred najbrutalnijim ugrožavanjem prava i integriteta onih drugih, slabijih, obespravljenih? Zašto mislimo da su oni briga nekog drugog?

Kada mađarski glumac, sav u očaju i umazan krvlju, vapi za pomoć  nekoga od nas iz publike, pitajući da li iko govori engleski, sa ove strane dobija muk i ćutanje utopleno u masu. Baš kao i u stvarnosti.

Do u detalje savršeno razrađena predstava koja kroz čitav niz izražajnih sredstava teatra, filma i televizije iznosti realnu priču od koje vam je muka u stomaku.  A sve to, onako brehtovski, isprekidano nevinim pop  songovima koje glumci uživo pjevaju i sviraju na sceni, onako blatnjavi, krvavi i polunagi, silovatelji i žrtve zajedno u precizno harmoniziranom horu.  
Priče o trafikingu, pedofilskim lancima, brutalnoj porno industriji, koja, razvijajući se na plodnom tlu interneta konstantno pomiče granice sadizma, obično doživljavamo samo i jedino kao uznemirjuću vijest, ne sagledavajući zapleteno klupko uzroka i posljedica ovog društvenog zla. U sjajnoj predstavi Kornela Mundrucza  postajemo svjedoci nasilja i očevici zločina, a time i saučesnici u nijemom prihvaćanju režima okrutnosti.