Nebojša Šurlan o monodrami o Andriću za Radiosarajevo.ba: "Publika u Sarajevu ima poseban dar"
U Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, u subotu, 14. juna s početkom u 21 sat, publika je imala priliku da pogleda monodramu Andrić: Moram da progovorim, autorski projekat glumca, reditelja i istraživača Nebojše Šurlana.
Riječ je o snažnoj pozorišnoj ispovijesti u kojoj Ivo Andrić, zamišljeno i simbolično, progovara o sebi, vremenu u kojem je živio i o kulturnom prostoru koji ga je oblikovao i koji je on, svojim djelom, obilježio.
Monodrama je već izvedena pred oduševljenom publikom u Višegradu, a nakon Sarajeva, Šurlan nastavlja svoju turneju otvaranjem Andrićevih dana u Herceg-Novom 19. juna, te potom i na Princip festu u Bijeljini, gdje će 29. juna zatvoriti ovogodišnju sezonu.
Agencija tvrdi: Iranski predsjednik Masoud Pezeshkian povrijeđen tokom rata sa Izraelom
Za portal Radiosarajevo.ba, Šurlan je istakao da je upravo Sarajevo poslužilo kao emocionalno uporište za predstavu.
"Andrić je svoje srednjoškolske dane proveo upravo ovdje, u Sarajevu, a gotovo cijeli njegov književni opus duboko je ukorijenjen u Bosnu. Pisao je o ljudima, vremenu i slojevitim sudbinama ovog prostora, posebno u kontekstu osmanskog perioda.
Opera "Attila" Guiseppea Verdija na repertoaru NPS: Glumačka i muzička čarolija na sceni
Važno je naglasiti da je Nobelovu nagradu, u iznosu od milion dolara, u potpunosti donirao za razvoj biblioteka širom Bosne, što je čin bez presedana. Osim toga, nakon smrti svojih najbližih, odlučio je da svoju rodnu kuću u Višegradu pokloni narodu. Sve te geste govore o njegovoj vezanosti za ovaj prostor, a posebno za Sarajevo, koje za mene ima izuzetno emotivno značenje", rekao je Šurlan.
Sarajevska publika zauzima posebno mjesto u karijeri Šurlana, ne samo zbog duboke lične povezanosti s gradom, već i zato što je upravo u Sarajevu započeo svoj profesionalni put u svijetu teatra.
"U Sarajevu sam završio Akademiju scenskih umjetnosti, a prve ozbiljne profesionalne korake načinio sam upravo na ovoj sceni. Još tokom studija, zajedno s kolegama, osnovali smo Teatar Obala, u kojem su nastale predstave poput Audicije i Plesa osamdesetih.
Bilo je to vrijeme nevjerovatne energije i vjere u ono što radimo. Ljudi su stajali u redovima da bi pogledali naše predstave, a mnogi su uz njih odrasli", prisjeća se Šurlan.
Sarajevo, kako kaže, ima rijedak i dragocjen dar. Sposobnost da prepozna, osjeti i iskreno nagradi pravu umjetnost.
"Ovdje publika ima srce. Ona ne traži spektakl, nego istinu. Kad je osjeti na sceni, nagradi je bez zadrške, aplauzom koji se pamti i koji dopire do duše. I danas, toliko godina kasnije, vidim da u Sarajevu još uvijek postoje predstave koje pune sale, koje ljudi prepoznaju kao vrijedne. To me duboko raduje, jer znači da duh pozorišta ovdje nije izblijedio", dodao je Šurlan.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Komentari
/ Povezano
/ Najnovije
