Knjiga "Sarajevo u ritmu modernizacije" otkriva kako su 70-e i 80-e oblikovale današnji grad

Aida Ličina Ramić autorica je knjige Sarajevo u ritmu modernizacije koja govori o urbanoj transformaciji Sarajeva 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, ali je samo istraživanje obuhvatilo i period od početka socijalističkog razdoblja pa do početka 90-ih godina. Knjiga je predstavljena danas u Rektoratu Univerziteta u Sarajevu, a promotori su Amir Duranović i Lejla Kreševljaković. 

Prema riječima autorice, to razdoblje je interesantno za istraživanje iz više razloga. Prije svega, Sarajevo u tom periodu doživljava najveću transformaciju u smislu izgradnje početkom 70-ih godina, kad su pokrenute prve inicijative prije svega za organizaciju Zimskih olimpijskih igara. Naglašava da ta knjiga nije posvećena samo olimpijskom Sarajevu, već Sarajevu uopšte, razvoju grada i njegovom stanovništvu. 

"Urbanizacija u toj knjizi se posmatra ne samo kao puko širenje grada ili samo porast broja gradskog stanovništva, već je to zapravo jedna složena problematika u kojoj posmatram urbanizaciju kao proces koji djeluje ne samo na prostor već i na ljude, na društvo, kako se transformira društvena struktura stanovništva pod utjecajem tih procesa, ali i njihov svakodnevni način života. Fokus je na periodu od početka 70-ih godina do sredine 80-ih godina. Olimpijada jeste predstavljala vrhunac razvoja Sarajeva u socijalizmu, ali svi ti procesi skupa su doprinijeli da Sarajevo doživi potpunu urbanu i društvenu transformaciju u tim godinama, koja će zapravo definisati izgled grada kakav je praktično i danas", kazala je.

Trending

Sarajevo dobija muzej svjetskog značaja: Ars Aevi proglašen prioritetom Vlade KS

Za socijalističko razdoblje vezuje se prije svega modernizacija, urbanizacija i industrijalizacija. To su odvojeni procesi, ali se međusobno prožimaju. Skupa su proizveli niz posljedica koje su se prije svega manifestovale u snažnoj migraciji stanovništva. Unutar Bosne i Hercegovine stanovništvo se, intenzivno od 1945. godine, kreće prema velikim gradovima zahvaljujući razvoju industrije koja se smještala uglavnom u većim urbanim centrima. To je zapravo moment koji najviše oblikuje bh. društvo, a Sarajevo posebno jer je glavni grad i zapravo ekonomsko, obrazovno, političko, društveno sjedište. 

U tom smislu je Sarajevo specifičan primjer a, prema riječima dr. Ličina Ramić, može se komparirati i sa drugim gradovima u BiH, ali i drugim centrima da bi se pratili procesi socijalističke urbanizacije u cijeloj Jugoslaviji. Historičarka Aida Ličina Ramić intenzivno je istraživala to razdoblje, a o savremenom kontekstu govori iz perspektive ličnog doživljaja. 

"Možemo da posmatramo danas Sarajevo iz perspektive socijalističkog razvoja jer tad je recimo formirana trolejbuska mreža u Sarajevu, renovirana je tramvajska pruga u okvirima kakvim danas poznajemo, ali su tada recimo u idejnom smislu postavljeni neki projekti koji se danas realizuju poput recimo tramvajske pruge do Hrasnice, obnavljanja trolejbuske linije do Vogošće i slično. Grad je u tom periodu imao dosta problema poput bespravne izgradnje, pitanje koje je i danas aktuelno, a s kojim se i u tom periodu vlast teško nosila. Rekla bih da su to posljedice koje mi danas donekle u našem društvu, odnosno u prostoru koji nas okružuje osjetimo", naglasila je u izjavi novinarima Ličina Ramić. Ta knjiga je rezultat rada na doktorskoj disertaciji, ali i njenog rada nakon toga jer je doktorsku disertaciju odbranila 2020. godine. Bilo je to višegodišnje istraživanje.

Docentica na Arhitektonskom fakultetu Lejla Kreševljaković ističe da je važnost te knjige u tome što obrađuje period koji jeste mnogima blizak, ali naučno nije toliko obrađen.

"Iz perspektive arhitekture i zaštite modernog naslijeđa, nama je to neophodno zato što svakodnevno svjedočimo uništavanju tog vrijednog naslijeđa. Zapravo nismo svjesni tih vrijednosti ali jedini način kako možemo toga postati svjesni jeste ovakav naučni pristup, u nekom smislu valorizacije te vrste naslijeđa", kaže Kreševljaković, promotorica te knjige.

Promotor profesor Amir Duranović također ističe značaj te knjige, iz više različitih perspektiva. On se osvrnuo na historiografsku perspektivu, u smislu istraživanja urbanih transformacija i svega onog što podrazumijevaju. 

Knjiga, kao takva, uklapa se u model koji već postoji u susjednim historiografijama. Tako se piše u Sloveniji,  Hrvatskoj i u Srbiji već godinama unazad. To bh. historiografiju onda situira u taj regionalni kontekst na nekim ravnopravnim pozicijama da sa kolegama u regionu u kvalitativnom smislu mogu ravnopravno razgovarati. To je, kako je kazao prof. Duranović, našoj historiografiji jako potrebno jer se mora razvijeti, a može se razvijeti samo ukoliko se upoređuje sa nekim drugima prvenstveno je to susjedstvo potom i širi kontekst.