Kako se sjećati Sarajeva?

Asocijacija Alumni Centra za interdisciplinarne postdiplomske studije (ACIPS) je u srijedu, 25.04.2012. godine u Sarajevu organizovala javnu diskusiju na temu Kako se sjećati Sarajeva?, s ciljem da se doprinese javnom dijalogu o sjećanju na opsadu Sarajeva, kao važnom društvenom pitanju.

Iako je tema fokusirana na grad Sarajevo i time odaje dojam lokalne priče, ona nesumnjivo propituje univerzalne vrijednosti, kao i pitanja individualnog i društvenog sjećanja i pamćenja na rat. Uvodničari su, uglavnom, iz aspekta svog angažmana i projekata na ovu temu dali svoje viđenje o važnosti procesa sjećanja na Sarajevo.

Nihad Kreševljaković, umjetnički direktor Modula memorije, programa koji se realizuje u okviru Internacionalnog teatarskog festivala MESS i direktor Sarajevskog ratnog teatra je u svom uvodu rekao da je pitanje Kako se sjećati Sarajeva? suštinsko pitanje te da je vrlo važno voditi računa o tome kako će to sjećanje uticati ne samo na nas, već i na buduće generacije. Kao historičar, podsjetio je na važnost sjećanja u kontekstu sprečavanja da žrtve nakon nekog vremena postanu izvršioci zločina. Na kraju svog uvodnog izlaganja je napomenuo da se historijom treba baviti dalje od onog što je naša boljka imajući u vidu da i dobre stvari, ali i problemi sa kojima se trenutno suočavamo imaju dužu tradiciju nego naš dvevnopolitički odnos prema njima.

Osnivačica i direktorica FAMA International, Suada Kapić je iskazala svoje zadovoljstvo što je ogromna građa koja je prikupljena u posljednjih 20 godina o ratnim dešavanjima na području bivše Jugoslavije, a naročito BiH, nazvana FAMA kolekcija, napokon prebačena u virtuelni format i tako zauvijek sačuvana. Govoreći o budućem Muzeju opsade Sarajeva – Umijeće življenja 1992-1996 – FAMA kolekcija, naglasila je značaj edukacijske forme, odnosno korištenja materijala iz FAMA kolekcije. Tom prilikom je istakla da je naredna faza rada FAMA tima upravo ozbiljan i strateški pristup edukaciji i spomennula planove o formiranju stručnog tima edukatora, profesora i nastavnika, koji bi na osnovu materijala pripremali predavanja u obrazovnim instutucijama na različitim nivoima, a koja bi se oslanjala na kolekciju, odnosno Muzej opsade. 

Boro Kontić, direktor Mediacentra, prisjetio se svog novinarskog rada u godina dok je Sarajevo bilo pod opsadom i naglasio važnost čuvanja svih dokumentarnih materijala iz tog perioda. Posebno je istakao značaj zgrade RTV BiH, kao javnog servisa u kojem je pohranjeno javno dobro, kao i potrebu da se podrže ljudi koji tamo rade. Također je prisutne upoznao s programom Mediacentra na temu obilježavanja godišnjice početka rata u BiH kroz serijal tekstova domaćih i međunarodnih novinara, ratnih reportera, medijskih radnika i svih onih koji su se našli u poziciji da učestvuju u medijskom izvještavanju.

Autor projekta i knjige Djetinjstvo u Sarajevu 92-95 koja uskoro treba biti objavljena, autor monografije Sarajevo – moj grad, mjesto susreta i predsje

dnik Udruženja URBAN, Jasminko Halilović je, kao najmlađi učesnik ovog panela, angažiran na očuvanju sjećanja na djecu Sarajeva u ratu, s prisutnima podijelio svoje iskustvo pokušaja transfera sjećanja o ratu na generacije mladih koji su rođeni na kraju rata. Govorio je i o Muzeju holokausta u Washingtonu kao primjeru strateškog i institucionalnog bavljenja sjećanjem, te prisutnima uputio pitanje: "Želimo li sjećanje upotrijebiti kao polugu razvoja društva, npr. kroz ratni turizam ili se baviti sjećanjem radi samog sjećanja?"

Institucionalno bavljenje pitanjem sjećanja je tema koja se provlačila kroz sva izlaganja i diskusiju. Nihad Kreševljaković je rekao da je važno da postoji institucionalni okvir za obilježavanje značajnih datuma, te da je to MESS prepoznao. Boro Kontić je rekao da se svima nama postavlja pitanje kako da nešto što bi trebalo biti javno dobro bude prepoznato kao javni interes i pređe iz privatne u javnu sferu. Suada Kapić je podvukla da nama nedostaje strategija odozgo, ali je i upozorila: "Nemojte da se zanosite da mislite da će institucije nešto uraditi."

Nakon uvodnih izlaganja, posjetioci su iskoristili priliku da se uključe u diskusiju koju je moderirala članica ACIPS-a Una Bejtović. U raspravu su se uključili prisutni koji se kroz svoje javno djelovanje bave pitanjima sjećanja i procesima memorijalizacije: Dušan Šehovac iz Demokratske inicijative sarajevskih Srba, Mirsad Tokača iz Istraživačko dokumentacionog centra i penzionisani general Armije BiH Jovan Divjak, koji  su  podijelili iskustva iz svog dugogodišnjeg angažmana i adresirali pitanja koja su otvorila vrlo živu i interaktivnu diskusiju koja je pokazala da je pitanje sjećanja u bh. društvu vrlo osjetljivo pitanje koje nije dovoljno iskomunicirano i da su ratne rane i sjećanja na ratna iskustva još uvijek svježa.

 Drugačija viđenja i razmišljanja o sjećanju na Sarajevo, koja su se artikulirala tokom diskusije, doprinijela su adresiranju i otvaranju vrlo važnih pitanja koja traže odgovore. Prisutni su se složili da od iznimnog značaja upoznavati ljude koji se bave pitnajima sjećanja, kao i njihov rad,  razmjenjivati iskustva i upostavljati saradnju. Važnost i potrebu za javnim dijalogom na temu sjećanja na Sarajevo najbolje ilustrira zaključak Bore Kontića koji je rekao da je prije dolaska na ovu diskusiju smatrao da je opsada Sarajeva važna tema, ali da sada, nakon ove diskusije smatra da je to najvažnija tema kojom se trebamo baviti.

Podsjetimo, ova javna diskusija je nastavak ACIPS-ovih aktivnosti u oblasti istraživanja politika sjećanja i memorijalizacije koje su pokrenute u maju 2011. godine u okviru ACIPS-ovog regionalnog istraživačkog foruma.