Ismarova izbjeglička akademija u Zvonu

Ljudima koji nisu svojom voljom napustili vlastite domove, a posebno najmlađim članovima/icama njihovih porodica, nije važno pružiti samo humanost već i znanje.

Upravo tim se rukovodio jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih slikara Ismar Mujezinović, vrsni likovni pedagog koji je svojevremeno predavao na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu.

Naime, tokom ''našeg'' posljednjeg rata, Ismar Mujezinović, Vjekoslav Andree, Marina Andree i Josip Osti vodili/e su likovnu, muzičku, filmsku i literarnu sekciju namijenjenu djeci, bosanskohercegovačkim ratnim izbjeglicama u Ljubljani.

Namjera je bila da  se djeci omogući obrazovanje prekinuto tokom rata, da se zabave i djelomično distanciraju od izbjegličke svakodnevice.

Odluka Ismara Mujezinovića podrazumijevala je da se djeci, osim igre uz crtanje, pruži i znanje, kako bi kasnije lakše upisali srednje škole i fakultete ukoliko izbor bude vezan za umjetničke i njima srodne oblasti. Danas su mnogi od njh s diplomama dizajna, arhitekture, građevine...

Otvaranje izložbe najavljeno je za četvrtak 27. oktobar u 21.00 sat u Zvonu.

Odlučio se i za svojevrstan eksperiment, na jednak način je predavao i polaznicima/ama od 8 i 14 godina, istom terminologijom govoreći im o anatomiji i drugim važnim oblastima kao temelju likovnog znanja.

I to je, kako uz osmijeh kaže, ''za živo čudo išlo dobro''.

Ovo eksperimentalno iskustvo pokazalo mu je da mlađa djeca, na osnovu elemenata znanja koje im mentor ponudi, postignu individualni umjetnički izraz. Stariji/e, od 13 ili 14 godina, preuzmu mentorov šablon.

Tokom dvogodišnje edukacije nastalo je preko 500 dječijih crteža. Skoro 60 Ismar Mujezinović izabrao je da izlaže u Zvonu, poštujući po vlastitom priznanju dječiji crtež jednako kao i onaj što je izložen u MoMA-i.

Ovo nije privi put da se, umjesto za svoje, odlučuje na predstavljanje radova njegovih nekadašnjih učenika/ca osnovnoškolskog uzrasta.

Izložbom u Zvonu želimo skrenuti pažnju na nužnost podrške u okviru vlastitih kapaciteta onima kojima je podrška neophodna. Ako ona podrazumijeva prenošenje vlastitog znanja, onda je to i najbolji izbor.