Intervju | Andrea Lešić-Thomas: Književnost je danas potrebnija nego što je ikada bila (II)

U drugom dijelu opsežnog intervjua za portal Radiosarajevo.ba, prof. dr. Andrea Lešić-Thomas, predsjednica P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine, govori o ulozi književnosti i intelektualaca u vremenu ratova, političkih polarizacija i rastućih pritisaka na slobodu izražavanja.

Razgovarao: Faruk Vele, za Radiosarajevo.ba

Razgovarali smo o misiji Međunarodnog PEN-a, odgovornosti medija, ratu u Gazi, položaju pisaca u savremenom svijetu, utjecaju digitalnih tehnologija i umjetne inteligencije na kulturu, ali i o tome može li književnost i danas biti prostor dijaloga, otpora i zamišljanja pravednijeg društva.

Trending

Intervju | Andrea Lešić-Thomas: Književnost je danas potrebnija nego što je ikada bila (II)

Profesorica Lešić-Thomas otvoreno govori i o globalnim krizama koje oblikuju savremeni svijet, upozorava na posljedice neoliberalnog poretka, kritički promišlja ulogu tehnoloških korporacija i medija, te poručuje da Bosna i Hercegovina ne smije odustati od ulaganja u kulturu, obrazovanje i zajedničko dobro.

Radiosarajevo.ba: Međunarodni PEN nastao je kao organizacija posvećena slobodi izražavanja, dijalogu i zaštiti ugroženih autora. Koliko je ta misija danas relevantna u svijetu obilježenom političkim polarizacijama, ratovima i rastućim pritiscima na slobodu govora?

Lešić-Thomas: Međunarodni PEN je jedina svjetska organizacija specifično posvećena književnosti i pisanoj riječi. Njena se osnovna misija, izražena Poveljom Međunarodnog PEN-a, ostvaruje kroz djelovanje odbora koji su posvećeni piscima u zatvoru, prevođenju i jezičkim pravima, borbi za mir, te izazovima s kojima se suočavaju spisateljice i mladi autori i autorice. Najvidljiviji (i često najučinkovitiji u praktičnom smislu) dio tog djelovanja su kampanje za zaštitu ugroženih pisaca i borba protiv mehanizama cenzure i ućutkivanja.

Prije 1 dan

Prof. dr. Andrea Lešić-Thomas: Vratite Biblioteku u Vijećnicu, nije moguće da je to tako teško (I)

Ali tu su i djelatnosti koje su mnogo manje vidljive u javnoj sferi, kod nas pogotovo, i koje više predstavljaju neku vrstu imaginativnog skoka u drugačiju i  bolju budućnost nego što imaju trenutni vidljivi efekat. Postoji čitav niz dokumenata Međunarodnog PEN-a (njegovi manifesti i rezolucije) koji su zamišljeni kao temelj na osnovu koga nam književnost može pomoći da zamislimo pravedniji i mirniji svijet, te da iskažemo uslove pod kojima bi se on mogao uspostaviti. Navešću samo jedan primjer: Bledski manifest Odbora pisaca za mir, usvojen na kongresu 2013. godine, koji je jedan od temelja Rezolucije Ujedinjenih nacija iz 2016., kojom je pravo na mir prepoznato kao jedno od osnovnih ljudskih prava. To postoji. Koliko ljudi kod nas zna da to postoji? I kome je u interesu da zna malo ko, te da je osnovna reakcija na tu spoznaju najvjerovatnije cinično odbijanje mogućnosti da bismo jednog dana taj dokument mogli uzeti u ruke i njime tresnuti o sto, i zahtijevati da nam se i to osnovno ljudsko pravo, uz sva druga od kojih smo odustali, počne poštovati.

Radiosarajevo.ba: Živimo u vremenu obilježenom ratom u Ukrajini, tragedijom u Gazi i brojnim drugim globalnim krizama. Kakva je danas uloga pisaca i intelektualaca? Mogu li književnost i javna riječ još uvijek utjecati na društvenu svijest ili je njihov glas potisnut dominacijom medija i digitalnih platformi?

Lešić-Thomas: Mislim da sam na to pitanje već odgovorila. Dodaću još i ovo (i neka moja unutrašnja marksistkinja progovori do kraja): kompletni neoliberalni korporativni poredak, zasnovan na maksimalnoj eksploataciji prirode i ljudi, te proizvodnji socijalnih i političkih podjela i izmišljanju neprijatelja, kako bi se omogućilo dodatno besprizorno bogaćenje nekolicine svjetskih oligarha, od Elona Muska do Vladimira Putina, i radikalno obespravljivanje i osiromašivanje ogromne većine svjetskog stanovništva, dovelo nas je do ovog nepodnošljivog stanja permanentne krize koja dolazi sa svih strana istovremeno.

Na ovo se više ne može odgovarati tako što ćemo kritikovati pojedine fenomene. Moramo biti u stanju sagledati uništavanje prirode, ljudi, ljudskih zajednica i svakog oblika nade kao jedinstven problem kojem treba jedinstveno rješenje. Stara pravila više ne važe. Povratka na staro nema. Moramo biti u stanju zamisliti novi svijet, inače ćemo ostati osiromašeni i beznadni taoci ovoga kojeg nam kroje Musk i Putin i Trump.

Ursula le Guin, moja najstarija književna ljubav, rekla je u govoru naslovljenom O slobodi da nam se, ovakvim naviknutim na globalni kapitalistički poredak, čini da je on prirodno stanje stvari, te da je promjena nemoguća. Ali (i tako volim tu njenu formulaciju!) isto su ljudi nekada vjerovali i za božanske ovlasti kraljeva. Po njoj, književnost (i primarno ona, od svih umjetnosti), osnovni je prostor koji omogućava zamišljanje novog svijeta. Tako gledano, književnost je sada potrebnija nego što je ikada bila.

Radiosarajevo.ba: U javnosti su se često mogle čuti kritike na račun načina na koji su pojedini zapadni mediji izvještavali o ratu u Gazi. Kako gledate na odgovornost medija, ali i na reakcije književne i intelektualne zajednice na ovu humanitarnu katastrofu?

Lešić-Thomas: Većina medija su dio istog korporativnog mehanizma, čiji je dio i vojnoindustrijski kompleks. Oružje koje se proizvede mora se upotrijebiti, municija potrošiti. Bilo bi dobro da javnost ne pita previše koja je svrha svega toga.

Mediji su jedno; mnogo je važnije da je, uprkos njima i moćnoj političkoj kampanji, ogroman broj ljudi zauzeo stav suprotan onome koji im se servira. Koliko znam, većina stanovništva Zapadnih zemalja, posebno mlađih ljudi, stoji uz Palestinu. Naša PEN zajednica nalazi se na toj istoj strani. Genocid (ne samo humanitarna katastrofa) nad stanovnicima Gaze je imenovan, optužnice već postoje, od pravde nikad ne treba odustati. Da upotrijebim formulaciju Omara El Akkada: jednog dana će svi oduvijek biti protiv ovoga. Užasno je što će potrajati, što traje zapravo već decenijama, i što se kraj ne nazire; ali struja se mijenja, i to dobrim dijelom zato što su obični ljudi odbacili dehumanizirajuće medijske narative, i što je među piscima i intelektualcima bilo dovoljno glasova koji su im u tome pomogli.

Radiosarajevo.ba: Bosna i Hercegovina je zemlja složenih identiteta i često suprotstavljenih narativa o prošlosti. Može li književnost biti prostor susreta i dijaloga tamo gdje politika uglavnom proizvodi podjele?

Lešić-Thomas: Da. Imamo puno više zajedničkog nego onoga što nas dijeli. Jedina smislena budućnost je ona za koju ćemo se boriti skupa. Mislim da je iz prethodnih odgovora jasno zašto to mislim.

Radiosarajevo.ba: Svjedočimo vremenu u kojem digitalne tehnologije i društvene mreže sve više oblikuju način na koji čitamo, pamtimo i komuniciramo. Kako te promjene utiču na književnost, kulturu i samo poimanje kulturnog pamćenja?

Lešić-Thomas: Sad već postoji dovoljno naučnih studija koje dokazuju da nam društvene mreže sistemski kradu pažnju, hrane se našim bijesovima i stvaraju podjele koje nisu samo ideološke, već i spoznajne: mi živimo u različitim svjetovima oko čijih se osnovnih temelja ne znamo sporazumjeti. Takozvana "vještačka inteligencija" (odnosno, veliki jezički modeli) dodatno je pogoršala stvari: veliki broj ljudi delegira sopstveno razmišljanje (i sopstveno mentalno zdravlje) mašini koja oblikuje rečenice na osnovu statističke vjerovatnoće mogućeg jezičkog niza, i koja pritom guta prirodne i finansijske resurse intenzitetom koji nema presedana. Internet je izvorno uspostavljen kao prostor slobodne komunikacije i otvorenog pristupa; njega je u međuvremenu privatizovala šačica tehnoloških kompanija koja se ponaša kao da je digitalni prostor njihov feudalni posjed, i kao da je naše stvaralaštvo unutar njega njihovo vlasništvo sa kojim mogu raditi šta god žele. I sve se to dešava vrtoglavom brzinom bez ikakve javne rasprave i našeg eksplicitnog pristanka. Još zadugo nećemo znati razmjere katastrofe kojoj smo izloženi.

Pokret otpora ovakvom stanju stvari postoji, i ljudi kao što su Karen Hao, Cory Doctorow i Ed Zitron jasno su postavili temelje i kritike i drugačijeg modela digitalnog svijeta. Mnoge zemlje, uključujući i Evropsku uniju, napokon počinju zakonodavno djelovati protiv štetnih efekata digitalnih alata.

Što se mene lično tiče, trudim se da maksimalno ograničim sopstvenu izloženost svemu tome. Imam privatni profil na jednoj od društvenih mreža koji dijelim sa kćerkom i koji služi tome da ona mene zafrkava; a svaka digitalna platforma koju koristim, a ona mi pokušava poturiti AI alatku, dobije verziju mene koja se ne razlikuje puno od starca koji štapom rastjeruje djecu čija je lopta upala u njegovo dvorište.

I ako nije jasno: nijedno slovo ovih mojih odgovora nije proizvela "vještačka inteligencija"; ovo je sve moja izvorna organska pamet, pa kakva-takva.

Radiosarajevo.ba: Kada biste danas morali izdvojiti jedan kulturni ili društveni izazov koji Bosna i Hercegovina ne smije ignorirati, šta biste naveli kao pitanje od presudne važnosti za njenu budućnost?

Lešić-Thomas: Zaštita prirode, poljoprivredna samoodrživost, razvoj integrisanog javnog prevoza koji maksimalno izbjegava upotrebu fosilnih goriva, te ozbiljno suočavanje sa klimatskim promjenama. Ulaganje u institucije kulture koje nije zasnovano na projektnim prijavama i privremenim rješenjima, nego na poštovanju stvaralačkog procesa i njegovog trajanja. Izgradnja međusobnog povjerenja i poštovanja. Odbijanje svakog oblika dehumanizacije.

Ukratko: zemlja iz koje mladi ljudi neće imati razloga da odu. Mislim da to svi želimo.

(Kraj)