Giallo filmovi na Otvorenoj sceni Obala

Akademija scenskih umjetnosti, zajedno sa SAE filmskim institutom iz Milana, organizira projekcije talijanskih filmova giallo žanra. Projekcije će se održavati na Otvorenoj sceni Obala, a ulaz je besplatan.

Ovo je drugi dio saradnje između ove dvije umjetničke škole. Prvi dio realiziran je u Milanu u junu 2010. godine, kada su studenti SAE instituta snimili kratki film pod mentorstvom profesora sa Akademija scenskih umjetnosti u Sarajevu. Gostojući profesori u Milanu bili su Srđan Vuletić, Elma Tataragić, Danis Tanović, Faruk Lončarević i Ermin Bravo. U Milanu su također predstavljeni i filmovi profesora ASU kao najznačaniji predstavnici savremenog bh. filma.

Od 2. do 7. marta na ASU će za studente režije i dramaturgije biti organizirane scenaristička i postprodukcijska radionica u cilju finalizacije filma studenata ASU koji je nastao u sklopu ove saradnje, a gosti profesori će ovaj put biti sa SAE Instituta.

Profesori SAE instituta predstavit će i nekoliko talijanskih filmova:

2. mart; 20:00h

Crna nedjelja (La maschera del demonio, 1960), Mario Bava
Uvodničarka: Emina Gegić

3. mart; 20:00h

Planeta vampira (Terrore nello spazio, 1965), Mario Bava
Uvodničar: Federico Lorenzo Mattioli

4. mart; 20:00h

Twitch of the Death Nerve (Reazione a catena, 1971), Mario Bava
Uvodničar: Vincenzo Cuccia

5. mart; 20:00h

Suspiria / Uzdasi, Dario Argento
Uvodničar: Guido Tattoni

6. mart; 20:00h

Projekcije dva kratka studentska filma nastala tokom saradnje ASU i SAE.

Giallo žanr

Giallo (žuti) žanr je jedan od najpoznatijih talijanskih umjetničkih proizvoda XX vijeka, koji je uz neorealizam, historijski spektakl i ljubavnu melodramu postao zaštitni znak talijanske kinematografije. Giallo potiče od serije pulp romana sa kriminalističkim i miseterioznim zapletima, ali u filmskoj verziji sadržavao je mnogo više eksplicitne strave i erotike tako da se najviše približava eksploatacijskim filmovima 60-tih i 70-tih, gdje se autori poput Daria Argenta i, posebno, Mario Bava smatraju uzorima za mnogo evropske i američke reditelje.

Usmjeravanje na dugačke i vizuelno visoko stilizirane scene nasilja i ubistva, sa litrama krvi i glasnim krikovima patnje, a potpuno zanemarivanje narativa i kauzalnosti, čini ove filmove, u najgorem slučaju, jeftinim potrošačkim proizvodima. U najboljim primjerima, u koje svakako spadaju filmovi koji će se naći na repertoaru, su novotalasna autorska djela u kojima su rušenje narativne strukture i eksploatacija tijela, seksa, vizuelnog stila analogne nasilnom i bezrazložnom uništenju života na, ali i van ekrana.