Fotodokument opsade Sarajeva: Kako je automobil spasio život Strašnom

Na svečanoj ceremoniji u Vijećnici, umjetniku fotografije i svojevrsnoj legendi Sarajeva - Milomiru Kovačeviću Strašnom dodijeljena je Nagrada za doprinos kulturi sjećanja. 

Hor od 900 mališana i nagrada Milomiru Strašnom otvorili Modul Memorije

“Milomir Kovačević Strašni je Bašeskija savremenog Sarajeva”, rečeno je, između ostalog, povodom dodjele nagrade. Njegov pristup fotografije je ljudski, dijaloški. On je porastao do jednostavnosti, u njegovom radu susreću se estetsko i etičko, a njegove umjetničke, profesionalne i ljudske osobine isprepliću se, rečeno je.

Nagrade ko nagrade su uvijek drage. Naravno, drago mi je da su mi je dodijelile kolege i prijatelji sa kojima dugo radim i sarađujem. MESS je za mene oduvijek bio inspiracija, sa njima sam dugo radio, rekao je za Radiosarajevo.ba Milomir Kovačević Strašni.

Izložba koja će večeras biti otvorena u Zvonu dio je autorovog doprinosa kulturi sjećanja i podrazumijeva još jedan vrijedan dokument iz perioda opsade Sarajeva, kada su uz svakodnevna stradanja ljudi, stradala i vozila kao jedan od ključnih saveznika u preživljavanju u službi prevoženja ranjenika do bolnice, nabavke humanitarne pomoći za javne kuhinje ili transporta toliko nedostajuće vode.

„Ne zna se tačan broj stradalih vozila u ratu, vjerovatno je riječ o desetinama hiljada. A stradala su sva vozila, od običnih putničkih preko kamiona, tamića, cisterni, vozila hitne pomoći, tramvaja, pa do vojnih kamiona, transportera, raznih oklopnih vozila i tenkova. Imati auto u ratu bila je velika stvar ali je i korištenje auta podrazumijevalo veliki rizik“, kaže Milomir Kovačević Strašni sjećajući se opsade i činjenice da su auto i putnici u njemu tokom vožnje vrlo lako mogli biti pogođeni granatom ili snajperskim metkom. 

Grad je podsjećao na groblje automobila, posebno na početku opsade, kaže Strašni kojem je posebno važna priča o jednom automobilu, za koji nije siguran da li je lada ili golf, ali mu je sasvim sigurno spasio život.

„Vraćajući se u ljeto 1992. u podnevnim satima sa Ajanove izložbe karikatura, preko puta Čeke u Šipadu, samo sam čuo prasak, jedan pa drugi, i više se ničega ne sjećam. Ne znam ni kako sam se vratio ni gdje sam otišao. Samo znam da sam bio pored tog auta, okrenut prema fasadi.

Kada sam sutradan trebao ponovo snimati našao sam film u aparatu, nisam se sjećao kad sam ga stavio niti šta sam snimio na njemu. Kada sam razvio film sledio sam se od užasa koji se nalazio na fotografijama koje sam nesvjesno snimio zahvaljujući autu koji mi je spasio život“, kaže na kraju Milomir Kovačević Strašni dodajući da je to samo jedna od brojnih priča vezanih za lične doživljaje tokom opsade Sarajeva. 

"Pamtim taj događaj po slikama. Ne sjećam se ničega zbog šoka, ali sam nesvjesno snimio fotografije", rekao je Strašni za Radiosarajevo.ba.

Sve ijednu fotografiju koju ima zna u dušu, rekao je Strašni, navodeći kako je ova izložba nastala sticajem okolnosti zbog nagrade i kako je ova izložba samo za Sarajevo, te kako se sve fotografije čuvaju u Parizu.