Filmska kritika: Chantal Akerman - 'Ovo nije kućni video'

Belgijska redateljica Chantal Akerman sa svojim je filmom  No Home Movie (Ovo nije kućni video) trebala biti jedna od učesnica ovogodišnjeg Pravo Ljudski Film Festivala, ali ju je u tome spriječila smrt - Ackerman je preminula 5. oktobra 2015 u Parizu. U spomen na nju, Festival Pravo Ljudski upriličio je specijalnu projekciju njenog posljednjeg dokumentarnog filma - No Home Movie (Ovo nije kućni video) kojeg je predstavila na festivalu Locarno, neposredno prije no što je preminula u 65. godini. U filmu autorica govori o majci koja je preživjela Auschwitz. 

U nastavku pročitajte kritiku na ovaj film koju je napisao suradnik festivala Pravo Ljudski Kaya Erdinc 

U društvu smrtnika

Da li zaboravljamo kako usporiti? Šta stvarno radimo kada gledamo film? Da li propuštamo onu jednu ključnu pomisao ili je upravo izazivamo činom gledanja?

Ovakva su me pitanja proganjala prije par godina kada me neko potaknuo da se udubim u opus Chantal Akerman. Iako nas sve naučeno ustvari poučava koliko malo znamo u odnosu na samu činjenicu  sveukupnog postojanja, uvijek dođe jedan trenutak  u  životu koji pokazuje koliko je nemoguće ubiti  vrijeme; ono, ustvari, ubija nas.  Naprimjer,  nakon  prvog gledanja,  film  Hôtel Monterey sam  pogledao još 14  puta.  Ne  samo  što me svako novo gledanje osvještavalo  o odnosu vremena i mojih svakodnevnih aktivnosti, već su, što je i važnije, naizgled prazni hodnici urlali o nesposobnosti njihovih stanovika da cijene ono što već imaju. 

Sredovječni čovjek čeka dolazak  hotelskog  lifta. Da ga odvede na mjesto u  kojem  nije  opterećen  smrću svog oca sa kojim je prestao pričati godinama  prije  –  sve  do  trenutka  kada  ga  je  posljednji  put  vidio u mrtvačkom kovčegu. Tada su suze prvi puta krenule. Kako ulazi u sobu dan nakon sahrane, on se  lomi  pod  pritiskom.  Ovo  mjesto  konačno  i  bolno  otkriva  svoju  jedinu  i  primarnu  svrhu  – intimno,  usamljeničko žalovanje. 

Tek je sa produciranjem filma Ovo nije kućni video Chantal Akerman došla do one tačke u životu  kada  je  konačno skupila  hrabrosti  da  učini ono što je sredovječni  čovjek – i veći dio čovječanstva – pokušavao  da izbjegne:  priznanje  mogućnosti gubitka voljenih osoba.