Emina Kujundžić: «ab.anime» izložba

 

Prva samostalna izložba mlade autorice Emine Kujundžić «ab.anime» biće otvorena u utorak, 21. decembra u Galeriji Novi Hram. Ne samo da će izložba biti otvorena jednom, već će biti otvorena tri puta, odnosno u utorak, srijedu i četvrtak.  Osim što je 2010. godina po numerologiji, godina trojke, broj tri definitivno obilježava Emininu izložbu. Dakle, tri otvaranja Emininog dosadašnjeg slikarskog rada podijeljenog u tri cjeline  «PinkIt RedIt BlueIt BlackIt», «Sc...reen», «Sweet Violence». Svaka serija se bavi određenom temom koje kroz kreativnu permutaciju dobijaju novo značenje na idejnom i vizuelnom nivou.

Emina je sitno i slatko stvorenje, rođena Kairu, slučajno, ali živi i djeluje u Sarajevu. Veoma je talentovana i svestrana, i bavi se slikanjem, kreira različite multimedijalne priče, te se bavi videom, kostimografijom i ilustracijom. Srednju školu primjenjenih umjetnosti završila je u Sarajevu 1999. nakon koje nastavlja školovanje na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, odsjek slikarstvo. Diplomu je stekla 2003., kada započinje sudjelovati na različitim multimedijalnim i produkcijskim projektima u produkcijskoj kući pro.ba. Izlagala je u BiH, Holandiji, Italiji, dobitnica je nekoliko nagrada između ostalog za film My hero Valentina Mindoljević (2007) na My Hero festivalu u Los Angelesu (CA), te specijalne nagrade žirija za The Wake, na SFF. Bez obzira na sva priznanja ili pohvale, Eminu je najlakše opisati kao “princezu jakih i intenzivnih boja”, što se često odražavalo i bojama njene kose (trenutno se ipak odlučila za prirodnu boju svoje kose). Sama za sebe kaže “da za nju crno-bijelo ne postoji”

 

 

RadioSarajevo:Koliko dugo te privlači anime estetika?

EK: Kao i mnoge druge priče, i moja anime priča počela je u podrumu nekad '92. godine. Dakle, ima tome dosta vremena, ali prvobitni izvor inspiracije uopšte nije bio Japan, već Disney crtani filmovi. U ratu smo dobijali neke kasete, uz pomoć kojih sam  naučila i engleski, jer nije bilo prevoda. Ustvari, baš 90ih godina i Disney junakinje su postale anime sa velikim očima. Anime je ustvari vrsta japanskog stripa ili crtanog u kojem likovi izgledaju po nekim kanonima, a anime također znači duša.  Ja ustvari dosta dugo nisam ni bila svjesna da me zanimaju ili da radim anime, jer ne mogu reći da je to nešto čime sam naprimjer bila zaluđena u srednjoj školi. Teško je pričati kako dolaziš na neke ideje, ili kako se nešto iskristališe, to se jednostavno desi. Zanimljivo je to da je anime anagram mog imena, koje naravno vrlo često koristim, a svakako jako volim da se igram sa riječima.

RadioSarajevo: Otkud ideja da napraviš tri otvaranja?

EK: Obično svi dođu na otvaranja, bude krcato jedan dan i onda galerije ostanu poluprazne. Barem je tako kod nas, mada sam ja u nekim drugim gradovima čekala u redovima da uđem na izložbu. Selma Hadžić, Dragana Nožica i ja smo pomislile da bi bilo interesantno da umjesto da rastegnemo izložbu na dvije sedmice, to bude skoncetrisano u tri dana i da se miješaju različite grupe ljudi, znaš kako to već biva na otvaranjima. Ja lično nisam tip za otvaranja, ja više volim otići i u miru pogledati izložbu,  ali mislim da će biti zanimljivo što izložba neće biti u prvom planu, koliko druženje ljudi uz dobru muziku.

RadioSarajevo: Izložba je također podijeljena u tri segmenta,  «PinkIt RedIt BlueIt BlackIt», «Sc...reen», «Sweet Violence». Koliko dugo radiš na tim serijalima?

EK: Mi smo se smijali neki dan jer smo rekli da je to moja retrospektiva. Ali, pošto sam ja premlada da radim retrospektivu, onda smo skontali da radim futrospektivu. Međutim, to svakako jeste neki moj razvoj.  Kada sam završila sa akademijom počela sam raditi seriju «PinkIt RedIt BlueIt BlackIt»,  koja se i dalje nastavlja jer povremeno dobijem narudžbe, pa uradim ponešto iz te serije slika.

«Sc...reen» je počeo kao istraživački rad za moj diplomski rad. U jednom trenutku shvatila sad da sam strašno opsjednuta svojim laptopom, pa sam pomislila da mora da su svi oko mene opsjednuti svojim laptopom i onda sma krenula da posmatram. Uvidjela sam da su ljudi okruženi ekranima. Počela sam da preispitujem značenje ekrana. U tom trenutku, čitala sam dosta Umberta Eka koji je i sam istraživao hiperrealnost. Screen je ustvari  naša hiperrealnost, i nešto što nas u mnogočemu oblikuje, i o čemu smo ovisni u svakodnevnom životu. Svuda oko nas su ekrani koji nam nešto poručuju, prikazuju i uvode nas. Da nam ukinu ekrane mislim da bismo bili pogubljeni. Serija «Sc...reen» je neki surveillance u moj život kroz moje oči, ali u isto vrijeme, postoje neke stvari koje su univerzalne i koje su na neki način subliminarne poruke koje nas okružuju i koje nam ekrani daju.  

 «Sweet Violence» je nastao u, nazovimo, malo težem periodu mog života, odnosno iz mog ličnog razvoja i posmatranja nasilja oko sebe, kojem su mnogi od nas bili svjedoci četiri godine. Često negiramo to u sebi, ali to na neki način uvijek izađe. Mediji dosta puta estetiziraju nasilje, upravo kao i moj serijal  «Sweet Violence». Slikala sam prekrasne djevojčice i onda sam ih stavljala u kontekst kao da su tek izašle iz tuče i  ne znamo da li su pobjednice ili nisu, ali uvijek imaju  prkos u sebi. Sam naziv serijala  je oksimoron. Zanimljiva je i tehnika, a to je akvarel, koji  kada staviš na bijelo platno dobije totalno fluffy dimenziju i samim tim se proturiječi modricama koje djevojčice nose na sebi.

RadioSarajevo: Da li je akvarel jedina tehnika koju koristiš kada slikaš?

EK:Inače koristim akrilik i akvarel. Jako volim akrilik zbog  čistoće boje koju daje, jer meni je sve u boji. Crno-bijelo za mene ne postoji.

 

U utorak i srijedu izložba se otvara u 17 časova, dok je u četvrtak otvaranje u 20 časova. Tri dana «ab.anime» donose i četiri muzička performansa: Mr. Mehikano, Deepstoned Selectah i DJ Sorriso, te DJ Ahmaad.

Izložba «anime.ba» odvija se u sklopu aktivnosti koncepta KONTAKT.

KONTAKT je kreativni i inovativni koncept druženja, koji želi potaknuti i razviti afinitete pojedinaca. KONTAKT ima za cilj da inicira komunikaciju zabavom kroz kombinaciju audio-vizualne umjetnosti, street art-a, grafičkog, produkt i modnog dizajna, te na taj način stvori stanje povezanosti, pozitivnog osjećaja te ostavi otisak nove, svježe i dinamične inicijative.

Prijatelji izložbe su: Vinarija Gentille, BlackBOX, Igepa group, Communis, Fondacija Kriterion, Campari, Orangina, Limona, Delikatesna Radnja i Merceria Design&Print Studio.