Ekstremisti: Predstava o nasilju, kontroli i moći

Piše: Lejla Čolak, radiosarajevo.ba
Foto: Filip Đurić, radiosarajevo.ba

Sinoć je u Kamernom Teatru u Sarajevu premijerno prikazana predstava 'Ekstremisti', režisera Roberta Krajinovića, inače glumca BNP-a Zenica, u kojoj su glavne uloge odigrali Snežana Vidović, Robert Krajinović, Lana Delić, te Merima Lepić.

Mary, glavna glumica, koju igra Snežana Vidović, biva napadnuta u vlastitom domu od strane nasilnika kojeg igra Robert Krajinović. Nakon neuspjelog pokušaja silovanja, dešava se ekstremni preokret situacije – nasilnik biva vezan i prepušten na milost i nemilost svoje žrtve. Ovo je ključni trenutak u kojem dolazi do izmjene uloga – žrtva sada postaje nasilnik, mučeći svog mučitelja u cilju 'da i on vrišti pod zemljom kao što je i ona vrištala pod jastukom' kojim ju je gušio dok je pokušao da je siluje.

U predstavi se pojavljuju i njene dvije cimerke, od kojih je Meg (Lana Delić) tipični primjer realiste, osobe koja stoji čvrsto na zemlji, pokušavajući novonastalu situaciju riješiti na najracionalniji mogući način, dok je druga, Tery (Merima Lepić) izuzetno sugestivna i podložna manipulacijama (tek pred kraj predstave saznajemo da je baš ona ta koja je zaista prošla iskustvo pravog silovanja.)

Psihološka previranja se dešavaju tokom čitave predstave; u jednom se trenutku Mary, sada transformisana u izuzetno agresivnog nasilnika, kako prema svom mučitelju, pa tako i prema cimerkama, ostavlja po strani sve posljedice sopstvenog  šoka, pa čak i patetične agresivnosti koja proizlazi iz doživljene traume, odlučuje na to da poštedi nasilnika muka. No, ovo ipak nije kraj – igre moći se i dalje nastavljaju, gdje likovi u agoniji neizvjesnosti i ekstremno napetoj atmosferi  reaguju i na najsitinije provokacije.

'Sama si to tražila – svojim provokativnim ponašanjem i odjećom' – optužuje Mary u jednom trenutku silovatelj, kome se pridružuju i njene cimerke, koje ne znaju kome ustvari da vjeruju.

Kroz čitavu predstavu se provlači mučan osjećaj agonije koja se samo nastavlja i produžava, da bi se tek na kraju predstave desila tačka lomljenja. Predstava završava pasivnim mirenjem kroz samosažaljenje i kajanje napadača, te određen vid oprosta od strane žrtve.

Originalni tekst 'Extremities' Williama Mastrosimonea, premijerno je prikazan u Westside Theatre u New Yorku 1982. godine, te se od tada izvodi na brojnim pozorišnim daskama širom svijeta.

Tema o kojoj predstava govori je izuzetno aktuelna i u današnje vrijeme, te ne gubi na svojoj univerzalnosti. Prepuna eksplicitnih scena, stoga i zabranjena za mlađe od 16 godina, priča je ovo o nasilju, osjećajima kontrole i moći, te želji za osvetom koju rađa osjećaj slabosti i nemoći.