Dubravka Ugrešić u Sarajevu: Književnici su danas 'content provideri'

Sarajevska promocija njenog novog romana Lisica u izdanju Buybooka desila se nedugo nakon što je Dubravka Ugrešić  za ovu knjigu nagrađena  u Hrvatskoj nagradom Tportala.  Neki se nadaju i da će ova nagrada značiti svojevrsni come-back autorice na Hrvatsku scenu, s obzirom na njeno dugo izbivanje. Razlozi koji su 1993 potaknuli njen odlazak iz domovine je bio rastući nacionalizam u kojem je sve manje mjesta bilo za autoricu koja je sebe smatrala Jugoslovenskom.  

Razgovoru s Dubravkom  Ugrešić koji je vodila Kristina Ljevak, prisustvovao je veliki broj posjetitelja u galeriji Akademije likovnih umjetnosti u  Sarajevu. Tražilo se mjesto više, uprkos što je bio  "fudbalski dan" na kojem je igrala reprezentacija Hrvatske.

Tako je i razgovor započeo na temu nogometa, na što je cijenjena književnica citirala izjavu Davora Šukera iz 1998. godine kada je Hrvatska osvojila 3. mjesto 

„Mi, hrvatski nogometaši, ispisali smo najljepšu bajku hrvatske književnosti - rekao je tada Šuker. Tada sam shvatila da nema šansi da pripadam književnosti koja ispisuje bajke nogama" u svom karakterističnom ironičnom stilu našalila se književnica. 

Razgovor je nastavljen na temu poznatog djela Forsiranje romana reke za koji je autorica te 1988. godine nagrađena NIN-ovom nagradom, a to je bilo prvi put da se ova jugoslovenska nagrada dodijeli ženi.

"Žene i dalje pripadaju kanonu,  svrstavaju ih u posebne grupe. Iako su, tradicionalno, žene vršile ogroman posao u književnosti, one su prije svega bile čitateljice, arhivistice, prevoditeljice, organizatorice, prevoditeljice, bile su uglavnom laštilice muških bista. I danas imate primjere koje čuvaju svetu vatru na olimpu na kojem piše neko muško ime. To je psihološki ozbiljna stvar, perverzija. Rijetko kada imate obratan slučaj. U knjizi Lilsica, na primjer,  ja govorim o tome kroz lik Udovice, o jednoj takvoj književnoj udovici. Ako tako gledamo, možda je za spisateljica i dobro biti u kanonu, jer jedino tu mogu dobiti slobodu", konstatirala je Dubravka Ugrešić.

Prisjetila se dodjele NIN-ove nagrade: 

"Ja je zapravo,  nikada nisam ni primila jer sam bila u Americi. Uslijedili su telefonski pozivi uzbuđenih novinara, a možda su bili uzbuđeniji  jer su razgovarali s Amerikom, nego što su razgovorali sa mnom. Pravim se da ne vidim, ali ako počnete brojati sve prikriveno mizogene reakcije koje dobijete tokom života, možete završiti na psihijatrijskoj klinici. Zanimljivo je da su te reakcije u našoj kulturi  toliko prirodne da je to postao čak dio naše svakodnevice.

Ja ne poznajem ni jednu drugu kulturu u kojoj bi se mogao pričati vic sljedeće sadržine:  Ješčito Gospođicu? Šta čito!?! Nigdje nisam srela tu vrstu humora osim kod nas, tu vrstu destruiranja".

Novi roman Dubravke Ugrešuć Lisica je, između ostalog, priča o ljubavi. Zašto je ljubavi se manje u savremenoj književnosti.

"Kad pođete od sebe, naša kultura nije ta u kojoj se ljubav izražava. Nemate onaj američki pedagoški pristup u kojem se stalno govori 'I love you'. Mi nismo familijarizirali taj stil. Moji roditelji su me obožavali ali nikada nisu to rekli. Kod nas je prvi impuls da ne kažete glasno ime voljene osobe. Ili da ne smijete hvaliti djete, jer to privlači uroke. Bolje pljucnuti na dijete, protiv uroka. Kod pisanja o ljubavi ja imam jednu, kako bih rekla... vrstu opreza ili skromnosti ili čak praznovjerja. Nisam sigurna da bih ikada bila u stanju napisati ljubavni roman kakvim ga ljudi razumiju. To bi bilo u prigušenim tonovima u kojima se riječ ljubav ne spominje. Osim toga, prirodu ljubavi koju nalazimo u romanima ne možemo sresti u stvarnosti", tvrdi spisateljica. 

Lisica je, između ostalog, knjiga o piscima i pisanju. A kada je u pitanju savremeni svijet književnosti, tu vladaju potpuno nova pravila: 

"Mi rijetko uzimamo u obzir lokalnu scenum već smo uvijek okrenuti prema centrima iz kojih se šire utjeaji, kodovi ponašanja, vrednovanja, estetske mode, snobizam, socijalni kontakti, sve što čini književni život. Naziv Kreativna industrija je najodvratnija kovanica koju sam čula jer u toj industriji ja nisam književnica već se zovem content provider. Dobavljač sadržaja! To sam ja, to je moje mjesto. U tom novom kontekstu gdje postoji književna industrija, gdje postoje agenti, menadžeri, cijeli niz zanimanja unutar mjreže koja služi za distribuciju ideja i misli, treba dodati i i digitalno doba u kojem mi živimo.

Gutenbergovo doba je mrtvo. Protiv nas, protiv književnosti radi jako puno jačih, uzbudljiviji, medija – počevši od filma, fotografije, netflixa koji danas zamjenjuje roman reku, do toga da  sve svoje možete staviti na Facebook i fanovi vas počnu lajkati. Ne trebaju vam više ni korektori, ni lektori, ni prodavači... to su sve radikalne promjene. Da li to mijenja suštinu stvari, to se moramo svi zapitati. Ja ne znam odgovor", konstatira uvažena književnica. 

Može se reći da je tema nacionalizma usmjerila njen književni put, o čemu kaže 

"Malo koji autor je uspio da prođe kroz filter nacionalizma, ako i jesu to su incident. Miroslav Krleža je incident, Ivo Andrić je incident. To nije kultura kontinuiteta, jer kod nas ne postoji kontinuitet. Za razliku od Rusije,  u kojoj je, čak uprkos Staljinizmu, kontinuitet očuvan, Takve su velike kulture. One i jesu velike zato što nisu tako brutalno diskriminatorne kao naše".

I na kraju, osvrt na Jugoslaviju,  zemlju iz koje je potekla a o kojoj danas vladaju oprečni stavovi.

"Moj ekosistem je isprva bila Jugoslavija u kojoj je vladao jedan književni sistem. Trebao bi se napraviti neki raport da kažemo kako je uistinu tada bilo.  Je li bilo cenzure ili ne. Danas mislim da je dobra stvar u tadašnjoj Jugoslaviji bio porez na šund. Čim je nestao, eto nas u problemima, estetskim i drugim. Pa čak i na fizičkoj razini, moje uho je baždareno na slavenske jezike. Znali smo i makedonski i slovenski, bili smo otvoreni prema svim jezičkim varijantama. Zato me danas nervira uštogljenost u jezičke standarde. Na primjer, moji nećaci danas ne znaju ćirilicu, ne razumiju riječ mleko, čak nemaju ni tu vrstu prijemčivosti. Nama se dešava vrsta kulturnog populizma, a optužuju komunizam da je bio doba populizma" prisjetila se autorica prilikom gostavanja na festivalu Bookstan.