Diskusijom završen program Gender trouble

Jučer je u organizaciji Internacionalnog teatarskog festivala MESS u okviru projekta Undiplomatic ART u Sarajevu održana panel-diskusija Patrijarhat u tranziciji. Kao dio programa Gender Trouble – Nevolje s rodom, u panel-diskusiji su učestvovali prof.dr. Svetlana Slapšak, prof.dr. Magdalena Sztandara, mr. Goran Injac i Nebojša Jovanović. Panel-diskusija je otvorila pitanje repatrijarhalizacije društva te je dala doprinos u rasvjetljavanju nekih od ključnih stereotipa i problema koje tranzicija projektuje na pitanje roda.

Izložbom Majke počeo program Gender trouble

U historijskoj presjeku patrijarhata na balkanskom području kroz više vijekova, prof. dr. Svetlana Slapšak, je posebno podcrtala da je jedina i osnovna misija patrijarhata kontrolirati žensku seksualnost. Kao takav, on je sposoban da opstane i prilagodi se mnogim društveno-političkim uređenjima. «Balkanski patrijarhat, sjedinjuje antički, hrišćanski, islamski, komunistički ideološki koncept, jer on sam po sebi ima odsustvo ideološke naracije», zaključila je prof. Slapšak ističući dugi kontinuitet patrijarhata na Balkanu.

Gošća sa poljskog filološkog instituta, prof.dr. Magdalena Sztandara istakla je da se kroz umjetnost sreće kritika tri osnovna koncepta sistema vrijednosti, a riječ je o pojmu materinstva, braka, te opštoj percepciji žene. «Umjetnice najčešće kroz svoje radove kritiziraju ove koncepte u kojima je uloga žene definirana stereotipnom ulogom majke koja učestvuje u reprodukciji naroda», istakla je Sztandara naglašavajući da upravo takva subverzivna umjetnost može biti agens promjena.

Goran Injac, doktorant na poljskom filološkom institutu govoreći o patrijarhatu u jeziku, kulturi i javnom diskursu, napomenuo je koliko je važno izboriti se za slobodu nazivanja, odnosno imenovanja određenih pojmova i na taj način legitimizirati simbolički poredak stvarnosti. «Naši identiteti opisi su nas samih, u njih vjerujemo sa njima se identificiramo i prema njima imamo određen emotivni odnos», istakao je Injac.

Na primjeru filma Gluvi barut, u režiji Bate Čengića, nastao kao adaptacija romana Branka Ćopića, teoretičar Nebojša Jovanović je pokazao razliku u čitanju knjige i gledanja filma u odnosu prema ženskim likovima. «Kod Ćopića su ženski likovi pokretni, nosioci modernosti, pokretači promjena, dok Čengić jedinu partizanku u filmu ubije, što se temelji na suštinskoj razlici između odnosa prema ženama Ćopića i Čengića», uporedio je Jovanović naglašavajući da je upravo Ćopić jedan od muškaraca u književnosti koji su pokazali poseban senzibilitet za žensko pitanje.

Kroz diskusiju je zaključeno kako umjetnost može djelovati u pravcu podizanja svijesti o fenomenu patrijarhata i u procesu razbijanja predrasuda i stereotipna, ali da može da bude i kontraproduktivna afirmirajući kroz svoja djela patrijarhalnu matricu. «Potrebno nam je mnogo čitanja, znanja i preuzimanja odgovornosti te razvijanja svijesti kod žena da budu aktivne učesnice ovih procesa», jedan je od zaključaka diskusije. Uz finansijsku podršku FIGAP programa bit će štampana publikacija sa transkriptom ove diskusije.