Crveno: O slobodi i drugim zločinima (PRIKAZ)

Piše: Semir M. Dedeić za radiosarajevo.ba

Već smo to vidjeli, osjetili, bili dio toga, sve to jesmo i bićemo, borci za slobodu, baš kao i predstava Martina Kočovskog, Crveno. Roman, turskog pisca, Orhana Pamuka Zovem se Crveno poslužio je kao inspiracija i radnja ove predstave, jer i na sceni i u romanu protagonisti se suočavaju sa pitanjima slobode, prevazilaženjem tabua, preispitivanjem morala i sukobljavanjem sa starijim generacijama, kako teatra i njegovih saučesnika tako i društva uopšte.

Radnja predstave polako se razvija, upoznajemo likove, zaplet, njihove pokrete, sve se čini skladno, sa svojim početkom i krajem. I onda niotkuda na scenu stupaju ubistvo Franza Ferdinanda, seksualna revolucija ’68. i podjela Jugoslavije devedesetih godina. Od Otomanskog carstva do tragičnih devedesetih godina protagonisti i publika suočeni su sa borbama za ljudsku slobodu izražavanja i dilemom šta je to nova sloboda?

Glumci su psi, konji, ljudi, pjevaju, plešu, žene su muškarci, muškarci su žene, pokazuju intimne dijelove tijela, psuju i vole se, repaju. Postavljajući tako preduslov za ključno pitanje kojim se oni bave: ’’Da li ćemo ikada biti stvarno slobodni?’’ Današnja sloboda je velika, slobodni smo da uradimo mnogo stvari, ali nekako, kao da ta sloboda predugo traje i da nam je svima dosadila, da trebamo nešto sasvim novo, nikada viđeno, jedno novo masovno iskustvo koje bi nam omogućilo da proširimo svoje vidike i živimo potpuno novim načinom života, oslobođeni od naslijeđenog morala i normi ponašanja.

Crveno kao strast, kao ljubav, kao snaga, kao nevjerovatna hrabrost, crveno kao umjetnost i put prema apsolutnoj slobodi pojedinca i društva. Ostaje samo pitanje, šta bi ljudi uradili kada bi posjedovali apsolutnu slobodu, mogućnost da urade sve što požele? I da li bi se u toj apsolutnoj slobodi zvali ljudima?

radiosarajevo.ba