Briljantin: Sandy i Danny među sarajevskim studentima

FOTOGALERIJA

Kultni američki musical Grease dospio je i na daske Narodnog pozorišta u Sarajevu, kroz projekat realiziran u suradnji sa Muzičkom akademijom u Sarajevu. 

Riječ je o jednom od najpoznatijij i najomiljenijih mjuzikala na svijetu, možda upravo zahvaljujući filmskoj verziji snimljenoj 1978., sa sa Johnom Travoltom i Oliviom Newton John u glavnim ulogama. 

Originalni Grase potpisuju autori Jim Jacobs i Warren Casey, a nastao je 1971. Kroz ljubavnu priču o Sandy i Danny, smještenu 1959. godine u izmišljenu srednju školu u SAD, provlače se neke od univerzalnih tema vezanih za mlade - ljubav, prijateljstvo, vršnjačko nasilje, tinejdžerska trudnoća, problemi kroz školovanje, ali i rađanje rock'n'rolla. 

Naslov Grease odnosno Briljantin potiče od termina skovanog pedesetih godina koji je označavao omladinu radničke klase - greasere. Briljantin (grease)  je ulje za kosu koje su u to vrijeme momci  koristili kako bi ukrotili svoje frizure. 

Sarajevski Sandy i Danny

Sarajevsko uprizorenje, koje smo imali prilku čuti i vidjeti na njegovoj prvoj reprizi 11. juna, skraćena je verzija originala. Predstava je zadržala osnovne poteze fabule, kao i najpoznatije melodije iz mjuzikla, uključujući Summer Nights, We Go Together, Greased Lightnin, ali i najveći hit koji se, zapravo,  ne nalazi u originalnoj verziji, već je nastao za potrebe filma Grease - You're the One That I Want.

Oko četrdeset učesnika - među kojima je najviše polaznika izbornog predmeta 'Muzičko-scenski projekti' na Muzičkoj akademiji, te nekoliko iskusnijih muzičara, stvorili su simpatičnu predstavu koja bi, uz nekoliko preinaka, mogla postati i repertoarski hit Narodnog pozorišta u Sarajevu. 

Najveći kvalitet predstave Briljantin njeni su solisti - izvrsni Tarik Mulaomerović (Danny), elegantna Nikolina Vujić (Sandy), te upečatljiva i vokalno suverena Ajsela Zoronjić (Betty Rizzo). Takođe, treba istaći i snažnu pozitivnu energiju kojom zrači kompletan tim na sceni i prenosi je na publiku. 

Treba pohvaliti dobro uigran bend pod vodstvom muzičkog direktora Nenada Tešića, koji je cjelokupnoj predstavi davao dobar 'drive'.  

Zamjerke se odnose, prije svega, na lošu tonsku režiju koja je kriva da se određene dionice hora uopće nisu čule. Muzičari iz orkestra takođe su bili neujednačeno ozvučeni, pa nismo imali prilku čuti gudačku sekciju koja se nalazila na sceni. 

Jasno je da Narodno pozorište u Sarajevu nema tehničke kapacitete da kvalitetno ozvuči četrdeset muzičara na sceni, ali ovakvoj objektivnoj poteškoći moralo se doskočiti kroz drugačiju režijsku postavku. Nije neophodno da svi izvođači plešu i pjevaju u isto vrijeme, ako zato ne postoje kvalitetni tehnički uvjeti. Lijepo postavljene masovne scene ne bi time izgubile na svojoj atraktivnosti, a predstava bi dobila na kvaliteti.  

Za očekivati je da će se tonski problemi riješiti, te da će Briljantin dobiti svoje mjesto na redovnom repertoaru Narodnog pozorišta u Sarajevu, jer predstavlja idalnu formu koja bi u ovu ustanovu dovodila mladu publiku, a pritom im ponudila nešto kvalitetno. 

Takođe, slobodni smo predložiti i Sarajevskoj filharmoniji da u nekom od svojih budućih koncerata na temu mjuzikla, svakako uzme u obzir troje mladih pjevača koji su ovom predstavom skrenuli pažnju na svoje muzičke i scenske potencijale. 

Ono što ohrabruje su dva događaja na temu mjuzikla u posljednjih nekoliko mjeseci  - onaj Sarajevska filharmonije, te ovaj Muzičke akademije. Znači li ovo i konačni ulazak ovog  muzičko-scenskog žanra u kulturni život BiH - vidjet ćemo.