Balet kao sudbina: Priča Nataše Gaponko pred povratak "Giselle" u Narodno pozorište Sarajevo

Iza lakoće baletskog pokreta često stoje godine discipline, boli, odricanja i ogromne ljubavi prema sceni. Publika vidi eleganciju, ali rijetko trenutke iscrpljenosti, tremu pred izlazak na pozornicu ili emocije koje ostaju skrivene iza osmijeha i savršeno izvedenog pokreta.

Upravo o toj nevidljivoj strani baleta govorila je za portal Radiosarajevo.ba balerina Nataša Gaponko, uoči obnove kultnog baleta Giselle, koji se nakon tri godine vraća na scenu Narodnog pozorišta Sarajevo. Jedan od najljepših i najemotivnijih klasika baletnog repertoara ponovo će oživjeti 16. maja uz orkestar Sarajevske filharmonije i ansambl Baleta NPS.

Za Natašu Gaponko, koja je već dvije decenije dio Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo, Giselle nije samo predstava, već spoj emocije, muzike i pokreta koji publiku svaki put iznova vraća magiji teatra.

Trending

Pokušao ući u Hrvatsku s majicom kojom se veličaju velikosrpske ideje: Uhapšen, kažnjen pa protjeran

Čuveno 'plivanje' Vila

"Najveća snaga baleta Giselle je u spoju vrhunske tehnike, delikatnog stila, snažne emocije, priče i muzike. Sve mora biti potpuno povezano — igrač ne prenosi samo pokret, već i emociju prateći muziku koja nosi snažan dramski i emotivni naboj, kao i sam libreto baleta. Upravo ta kombinacija čini Giselle bezvremenim djelom koje publiku istovremeno fascinira estetikom i duboko emotivno dotiče", govori na početku razgovora Gaponko koja će u baletu igrati Vilisu, ali i Pas de Deux, pa dodaje:

"Svaki klasični balet je izuzetno zahtjevan, ali Giselle zauzima posebno mjesto jer, pored tehničke složenosti, nosi i vrlo specifičan stil. To je naročito naglašeno u drugom činu, koji meni lično donosi daleko više emocije i plesne dubine u odnosu na prvi čin."

Publika često vidi eleganciju i lakoću pokreta, ali ne i koliko fizičke i emocionalne discipline stoji iza toga. Sagovornicu pitamo koliko je zahtjevno igrati u predstavi poput Giselle i postoji li neka scena ili trenutak koji ju posebno emotivno dotiče svaki put kada ga izvodite:

Prije 4 dana

Bijeli balet "Giselle" nakon tri godine ponovo na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo

"Posebno uživam u samom ulasku Vila, duhova mladih djevojaka, jer je ta scena izuzetno moćna i vizuelno i muzički. Koreografija u kombinaciji sa muzikom koja nosi ogromnu snagu i emociju. Varijacija Dvije male Vilise, čitav taj početak drugog čina, kao i čuveno "plivanje" Vila, za mene su među najljepšim trenucima ovog baleta. To je ujedno i jedna od najljepših muzičkih tema napisanih za balet i svaki put kada je izvodim, ponovo osjetim istu magiju i snagu te scene."

Kako izgleda priprema pred ovako veliku predstavu?

"Kada su u pitanju ovakve velike predstave i zahtjevni klasični baleti, sama priprema obično traje nešto duže, posebno u slučajevima kao što je sada, kada se predstava izvodi nakon nekoliko sezona pauze. Kada se neko djelo nije izvodilo određeno vrijeme, potrebno ga je ponovo uigrati i vratiti na repertoar, što svakako zahtijeva dodatni rad i vrijeme. Što se tiče samog procesa pripreme i načina rada na predstavi, on uglavnom teče po ustaljenom principu. Svakodnevno imamo vježbe, zagrijavanje pred probe. U početku su probe individualne, solističke ili ansambl probe, a nakon toga se sve postepeno spaja u cjelinu — prvi i drugi čin. Ovakve produkcije obično prate i scenske probe, kao i probe sa orkestrom i svjetlom, kako bi na kraju čitav taj proces doveo do toga da završni proizvod u punom sjaju izađe pred publiku na sceni."

Zamolili smo je i da nam opiše trenutak neposredno prije izlaska na scenu. Kako to izgleda i šta se dešava: tišina, adrenalin, strah?

Ogoljeni kroz emociju i pokret

"Neposredno prije izlaska na scenu prisutno je sve — i tišina, i adrenalin, i strah, i ogromna koncentracija. To su trenuci u kojima osjećate koliko vam je zapravo stalo. Ali mislim da je upravo u tome snaga svakog igrača: da uprkos svim tim emocijama izađe na scenu i prevlada ih. A najljepše je to što već sa prvim koracima sve nestane — i strah, i trema, i nemir. Tada ostanete potpuno ogoljeni kroz emociju i pokret, samo vi, scena i publika. I upravo taj osjećaj povezanosti i slobode je ono zbog čega se uvijek iznova vraćamo sceni."

Ova sjajna balerina dio je baleta sarajevskog Pozorišta već dvije decenije. Pitamo ju kako danas gleda na vlastiti umjetnički put?

"Ove dvije decenije provedene u Baletu Narodnog pozorišta Sarajevo bile su jedno zaista lijepo i dragocjeno putovanje. Mogu da kažem da sam imala mnogo sreće, prije svega jer sam bila pošteđena velikih i ozbiljnih povreda, što mi je omogućilo kontinuitet u radu i napredovanju. Posebno sam zahvalna što sam tokom svih ovih godina imala priliku da sarađujem sa vrhunskim koreografima i pedagozima, od kojih sam mnogo učila. I danas, unatoč velikom iskustvu koje nosim, trudim se da i dalje otkrivam nove metode, usvajam nova znanja i neprestano se nadograđujem i napredujem. Kada pogledam unazad, mogu da kažem da je to bio jedan lijep, ispunjen i dragocjen put, na kojem je bilo mnogo rada, nešto odricanja, ali prije svega ljubavi prema sceni i ovom pozivu", odgovara Gaponko.

Balet je umjetnost bez riječi, ali puna emocija. Da li publika danas možda još snažnije reaguje na takvu vrstu izraza?

"Da, možda čak i snažnije nego ranije. U vremenu prepunom riječi i informacija, balet djeluje direktno i iskreno na emocije kroz pokret, muziku i tišinu. Upravo zato publika često veoma lično i duboko doživljava takvu umjetnost", priča nam Gaponko, koju pitamo i nešto ličnija pitanja, poput šta je i dalje najviše inspiriše i da li je ikada poželjela odustati?

"Fizički i psihički, balet je izuzetno zahtjevan i vjerujem da je svako od nas makar jednom imao trenutak kada je pomislio da odustane. Kod mene je to bio jedan prijelomni period u pubertetu. Međutim, upravo tada smo kao srednjoškolci intenzivnije bili uključeni u repertoar Narodnog pozorišta u Beogradu i ta ljubav prema plesu, kao i osjećaj na sceni, koji je mnogo više od pukog vježbanja, prevagnuli su da ostanem na tom putu", iskreno će balerina, pa nastavlja:

"Danas me najviše inspiriše upravo ta neiscrpna mogućnost usavršavanja. Velika je razlika između mladog igrača u punoj snazi i igrača u zrelijim godinama. Sada mnogo više 'radim glavom' nego tijelom, odnosno onoliko koliko me tijelo služi. Upravo to stalno otkrivanje novih načina rada i beskonačnih mogućnosti daje mi svakodnevnu motivaciju i  drži i dalje u baletskoj sali."

Put do lakoće pokreta

Ljudi često balet doživljavaju kao nešto nježno i elegantno. No, koliko je, zapravo, iza te ljepote boli i odricanja?

"Balet sa sobom nosi mnogo ljepote i elegancije, ali iza svega toga stoje ogromna disciplina, odricanje i svakodnevni rad. Kako ste i sami na samom početku rekli publika najčešće vidi lakoću pokreta, a zapravo iza te lakoće stoje godine fizičkog i psihičkog napora, često povreda, odricanja i stalnog pomjeranja sopstvenih granica. Ipak, upravo ljubav prema ovom pozivu i osjećaj koji scena pruža daju snagu da sve to ima smisla."

Pitamo je i, kada bi morala opisati balet jednom emocijom ili jednom riječju: šta bi to bilo?, na što Gaponko odgovara: "Za mene balet bih opisala jednom riječju — sudbina. Ne kao izbor ili hobi, nego kao nešto što te pronađe i ostane dio tebe. Koliko god bio težak, iscrpljujući i zahtjevan, postoji osjećaj da bez njega ne možeš slobodno disati ni izražavati sebe."