Andrej Đerković i izložba "Srebrenicaekspres": 31. godišnjica genocida obilježit će se i na Kosovu

Povodom 31. godišnjice genocida u Srebrenici, jedan od najprepoznatljivijih radova sarajevskog umjetnika Andreja Ðerkovića "Srebrenicaekspres", postavljen je pod komisarijatom Antona Lorencija na autobusnim stanicama  magistralnog puta N25 na Kosovu.

Ovaj dugogodišnji rad koji je od 2017.godine, bio postavljen na autobusnih stanica u Sarajevu (Bosna i Hercegovina), Tbilisiju (Gruzija), Centre Georges Pompidou u Parizu (Francuska), Place des Nations u Ženevi (Švicarska), Eleftheria square u Solunu (Grčka), Wondall Road u Brisbejnu (Australija), Veesterbros Torv u Kopenhagenu (Danska), Rathaus u Kasselu (Njemačka), Piramida u Tirani (Albanija), Piazza IV Novembre u Anconi (Italija), Avenida Félix Cuevas u Ciudad de México (Meksiko), te galerijama The Anteroom Gallery u Port Chalmersu (Novi Zeland) i Galeri artist u Ankari (Turska).

Od marta do juna ove godine, rad je bio dio kolektivnog rada jednog od najvećih švicarskih umjetnika Thomasa Hirschorrna "Pavillon Simone Weil" u Ženevi.

Trending

Civilna zaštita izdala upozorenje građanima Mostara: U zraku pronađene opasne materije

"Iako sam želio izbjeći prefiks Srebrenica u imenu postava, u vremenu kada se (ne)savjesno gubi sam smisao tog imena koja predstavlja našu osobnu i kolektivnu tragediju, rad se jednim dijelom zasniva na imenu lokalne prevozne kompanije "Srebrenicaekspres".

Sam izraz izvorne riječi "express" se može dvojako tumačiti, u oba slučaja krajnje tragično. Može se gledati kroz prevod riječi "express" koji znači: brz, hitan, određen, što se može ogledati kroz nezamislivu brzinu uništenja velikog broja ljudi, dok se taj isti izraz može gledati i cinično, pa i beznadežno gledajući na "brzinu" pronalaska ostataka nevinih stanovnika Srebrenice, kao rezultat opet nezamislive nakane da se takav zločin sakrije.

Tokom mog tridesetogodišnjeg rada vezanog kroz osobno iskustvo većinom za opsadu Sarajeva, dva rada su vezana za Srebrenicu i urađena su zajedno sa majkama, pa tako i ovaj treći rad ne odstupa od dosadašnje linije. Životi majki se odvijaju u autobusima.

U autobusima su odvojene od svojih najmilijih, u autobusima su istjerane iz Srebrenice, u autobusima su kada idu svakog 11.jula u Srebrenicu, u autobusima su kada idu u Međunarodni sud za ratne zločine u Den Haagu, tako da je prilikom premijerne sarajevske postavke 2007.godine, moje autobusno stajalište 31e (express) kod Vijećnice bilo pretvoreno u stajalište majki koje čekaju autobus... u svojevrsni abribus njihovih života.

Rad je bio dobio još veći kredibilitet u trenutku kada je kolona identificiranih tijela ubijenih Srebreničana iz Visokog u pravcu Srebrenice, koja prolazi kroz Sarajevo, prošla u kontra smjeru pored navedenog autobusnog stajališta, simbolizirajući zadnju želju majki koje na tom stajalištu kroz moj rad simbolično čekaju da se njihovi sinovi, braća i muževi nađu i da jednom kada oni napokon prođu tim istim putem, zajedno sa njima pođu kući", kazao je Đerković o dugogodišnjoj izložbi.