And So It Goes: Film za dobro raspoloženje (VIDEO)

Ima nešto u pisanju Marka Andrusa, scenariste filma And So It Goes, što vas tjera da se zapitate što taj čovjek nije traženiji u Hollywoodu.

Piše: Sead Vegara za Filmofil.ba

Baš poput za Oscara nominovanog scenarija filma As Good As It Gets koji je potpisao sa Jamesom L. Brooksom (na osnovu njegove priče), i scenario filma And So It Goes je odmjeren, precizan, pomalo razdragan i čangrizav u jednom, ali ne u dosadnom smislu (poput glavnog protagoniste Orena Littlea), sastavljen od predivno napisanih dijaloga i replika, a sve to reditelj Rob Reiner je upakovao u lijepu i simpatičnu feel good movie varijantu. Baš da nakon lošeg dana i svih silnih sitničavosti ljudi sa kojima radite upriličite sebi sat i po vremena opuštanja pred kino platnom i zaboravite na nealgodnosti svakodnevnice. Film za dobro raspoloženje.

Priča je to o čangrizavom udovcu, prodavaču nekretnina, Orenu Littleu (Michael Douglas) koji pokušava da završi posljednju prodaju i povuče se u mirovinu. Nimalo nije drag svojim komšijama u Little Shangri-La zdanju od kojih posebno zanimanje ima za udovicu (Diane Keaton) koja u lokalnom kafiću nastoji da uspije kao pjevačica. Stvari se za Orena okrenu naopačke kada mu sin, bivši narkoman, dovede svoju kćerku, njegovu unuku za koju nije ni znao da postoji, na čuvanje.

Neko će reći da je to odveć sladunjavo ili da je plošna režija, ali jednostavno nema razloga da kada ste već upoznati sa filmografijom reditelja Reinera (When Harry Met Sally, The Bucket List) i scenarističkim radom Andrusa (As Good As It Gets, Life As A House) imate očekivanja da ćete doživjeti neko transcendentalno iskustvo gledajući film And So It Goes.

Film ne pretenduje ni na što takvo već je upravo sav u toj feel good movie varijanti u kojoj ćete moći pronaći i neke korisne i poučne situacije. Dvoje glavnih glumaca, Douglas i Keatonova, su na izvjestan način u svojim performansama slični Jacku Nicholsonu i Helen Hunt iz filma As Good As It Gets, jer je i posatavka same priče do neke mjere identična.

Slobodno možemo reći da čine odličan glumački par i da svojim prepucavanjima i nadmudrivanjima u filmu daju razloga za smijeh. Možda će nekome i zasmetati što u isti koš stavljam takav jedan film kao As Good As It Gets (jedan od mojih najdražih), koji je dokazano ostavio traga u filmskoj historiji (Nicholson i Huntova su osvojili Oscare za svoje uloge) sa fimom And So It Goes koji baš i nije najbolje prošao (kod kritike), ali nešto je tu tako simpatično da jednostavno treba imati obzira.

Istina je u tome da je Andrus od 1991. i svog prvog scenarija za filma Late For Dinner, o dvojici zgubidana koji u šezdesetima budu zaleđeni i nakon 30 godina pokušavaju da, nakon odleđivanja, uđu u korak sa svijetom, preko već pomenutog As Good As It Gets (1997.) pisao originalne scenarije samo sa (velikim) vremenskim razmacima; Life As A House je snimljen 2001., a pitanje je koliko se dugo scenario "kuhao" dok nije bio gotov. Očigledno je da Andrus ima svoj ritam rada i da ga holivudski moćnici ostavljaju na miru da sprema i piše sceanrije za filmove koji će uvijek imati publiku i kojima će se ta publika vraćati ponovo i iznova.

Film "Tako to ide" reditelja Roba Reinera možete pogledati u Multipleks kinu Cinema city.