400 godina od rođenja Evlije Čelebije

U Turskom kulturnom centru Yunus Emre 7. oktobra će biti održana svečana proslava 400. godišnjice rođenja Evlije Čelebije, najvećeg turskog i svjetskog putopisca XVII stoljeća.

Tim povodom planiran je je i niz drugih aktivnosti tim povodom u organizaciji Turskog kulturnog centra i Turskog jezičkog društva.

U okviru aktivnosti Tragom Evlije Čelebije u Bošnjačkom institutu  bit će održan otvoreni panel, gdje će rad Evlije Čelebije iz svoje perspektive ocjenjivati putopisci i spisatelji današnjeg doba.

Na skupu će se obratiti pažnja i na vrijednost i važnost učenja o kulturi putovanja Evlije Čelebije, a bit će prikazan i kratkometražni film.

Planirano je i otvaranje izložbe Put sa Evlijom Čelebijem u Turskom kulturnom centru, koju će otvoriti  turski ministar za odnose s EU i glavni pregovarač za pristupne razgovore s EU Egemen Bagis.

Također, u organizaciji Ministarstva za kulturu i turizam te Državnog ansambla iz Istanbula bit će upriličen i koncert izabrane muzike iz vremena Evlije Čelebije, najavljeno je iz Turskog kulturnog centra Yunus Emre.

Ko je bio Evlija Čelebija
Evlija Čelebija, putopisac, ili kako je sam sebe nazivao Evlija Muhamed Zilli sin Dervišev (sejjahi alem) rodio se u Istanbulu 1611, a umro 1679. godine. U toku od 40 godina (1631.-1670.) poduzeo je više velikih putovanja po tadašnjem Osmanskom carstvu i izvan njega te učestvovao i u ratovima pod sultanima Ibrahimom i Muhamedom IV.

O svima svojim opažanjima i doživljajima u miru i ratu napisao je opsežno djelo u 10 knjiga pod imenom Sejahatnama (Putopis) ili Tarihi sejjah.

Putopis daje opširne opise brojnih gradova na Balkanu, uključujući tu i bosanske. Smatra se da su prvi izdavači ovog djela vršili određena korigovanja stila i jezika originalnog teksta, a po zapažanju prevodilaca, na mnogim mjestima je Evlijin pomalo arhaičan način izražavanja izmijenjen i modernizovan prema ukusu izdavača. Također, tu je i dosta štamparskih grešaka, a pojavljuju se i oblici riječi i izrazi koji ne postoje i sl.

Evlija je bio i hafiz - znao je cijeli Kur`an napamet, a školovao se na dvoru sultana Murata IV. 1640. godine pošao je na svoje prvo putovanje izvan Istanbula i do kraja života putovao je širom Osmanskog carastva, postavši neka vrsta svjetskog putnika koji cijelo vrijeme vodi svoj dnevnik i marljivo bilježi sve zanimljivo što opazi. Putovao je sam ili u pratnji znamenitih državnika, a najviše kao pouzdanik i pratilac svog rođaka Melek Ahmed-Paše, koji je i odgovoran za najveći dio Evlijinih putovanja po Balkanu.

Bosna i Sarajevo u Putopisu
Prvo takvo putovanje poduzeo je 1660., a krajem avgusta iste godine prvi put dolazi u Bosnu. Vrlo opširan dio njegovog Putopisa odnosi se upravo na Bosnu i Bošnjake:

"Narod se u ovim krajevima u pučkom govoru zove Bošnjaci (Bošnjak).Samo draže im je kad se kaže 'Bosanci' (Bosnevi). Kao što je čist njihov jezik, tako su, zaista, i oni bistri ljudi koji sve ispravno prosuđuju. Jezik im je blizak latinskom", pisao je Evlija kada je opisivao Sarajevo (Putopis, preveo Hazim Šabanović, Sarajevo-Publishing,1996, str. 121.)

Iz ovog putopisa vidi se da su se u Evlijino vrijeme u Sarajevu, pored domicilnog bosanskog govorili i mnogi strani jezici: "Narod govori bosanski, turski, srpski, latinski, hrvatski i bugarski." (Putopis, str. 116.).

"Učenjaci i pjesnici šeher-Sarajeva napisali su jedan rječnik na bosanskom jeziku u stihovima, po uzoru na perzijsku knjigu Šahidi, iz koga su ovdje prenesena dva metruma." pisao je Evlija o prvom Rječniku bosanskoga jezika, iz 1631. (Putopis, str. 121.)