20 godina od opsade: Kako danas vidimo jedni druge?

Dokumentarni film ''Sarajevske crvene ruže - teror u 12 slika'' prikazan je u Beogradu, a projekcija se održala u sklopu festivala Dani Sarajeva u beogradskom Centru za kulturnu dekontaminaciju u četvrtak navečer.

Film, pored prikaza stradanja na ulicama Sarajeva, prenosi iskustva onih koji su preživjeli opsadu u periodu od 1992. do 1995. god., te o kojima svjedoče pred sucima Haškog tribunala.

Sarajevska premijera filma ''Sarajevske crvene ruže - teror u 12 slika'' održat će se u petak u Mediacentru, a više o tome možete pročitati ovdje.

Također, u okviru trećeg dana festivala Dani Sarajeva, u CZKD-u je prikazana i izložba Moda pod opsadom autorice Amne Kunovac Zekić koju je predstavio Nihad Kreševljaković.

Nakon prikazivanja filma, u prostoru Centra za kulturnu dekontaminaciju održana je panel diskusija na temu: ''20 godina poslije od početka rata u BiH – kako vidimo prošlost, a kako jedni druge''.

Dvadeset godina nakon početka rata u BiH, odnosi u regionu se još uvijek prelamaju kroz prizmu različitih verzija istine i reakcija na tuđe istine. Pored političkih elita, mediji imaju značajnu ulogu u kreiranju stavova o ratu, naročito mladih generacija, a tu je i problem generacija roditelja koji određene stavove prenose na svoju djecu.

Moderatorica diskusije Maja Mičić je ispred Organizacije mladih za ljudska prava predstavila goste i učesnike diskusije: Nemanja Stjepanović ispred agencije Sense, Dženana Karup Druško, Dinko Gruhonjić, predsjednik nezavisnog društva novinara Vojvodine, Amer Tikveša, izvršni direktor Mirovne akademije, Melina Sadiković, koordinatorica projekta Kultura sjećanja i Dragan Jamić, potpredsjednik nezavisnog udruženja novinara Srbije.

Kako su to mediji u Srbiji izvjestili o godišnjici opsade? Kako se pisalo o Sarajevskoj crvenoj liniji? Ko danas sve govori o ratu u BiH u oba društva i sa kojim motivima? Kako to nove generacije uče o ratu, te kako ga doživljavaju?

Kakva će biti budućnost regiona ako ne dođe do razumijevanja i prihvatanja činjenica? Kako doći do zajedničke istine, te da li je to uopšte moguće? - bila su samo neka od pitanja koja su postavljena na diskusiji.

Nemanja Stjepanović, koji je učestvovao u radu na filmu ''Sarajevske crvene ruže - teror u 12 slika'' istakao je da film govori o tome koliko je arhiva Haškog tribunala od neprocjenjive važnosti, a malo tog materijala se ustvari koristi i javno prezentuje.

Sense Tribunal je specijalizovana agencija koja javnosti i zainteresovanim institucijama u zemljama jugoistočne Evrope obezbjeđuje cjelovite i pouzdane informacije o svim relevantnim zbivanjima u Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). U produkciji SENSE-TV proizvedeno je šest dokumentarnih filmova: Trijumf zla- posvećen sudjenju za genocid u Srebrenici (2001), Uprkos svemu – o prvih deset godina MKSJ (2003), Begunci – o slučaju dr. Radovana Karadžića i generala Ratka Mladića (2004), Život i priključenija Radovana Karadžića (2005), Uspon i pad Ratka Mladića (2005) i Izvan razumne sumnje poricanja i dokazi o masakru u Srebrenici deset godina od počinjenog zločina (2005).

''Da li je zaista moguće da ovaj film bude pušten na RTS-u? Možda uz pomoć lobiranja. No, ono što je još značajnije od toga jeste da se ovakvi filmovi ne trebaju puštati jednom godišnje, već svako veče zadnjih 20 godina. Gde smo dvadeset godina nakon rata? Tamo gde smo bili i prije 19, verovatno. Čini mi se da se šansa da živimo u normalnim odnosima nije povećala, čak štoviše – mržnja je i dalje prisutna.'', kazao je Nemanja Stjepanović.

Srbijanski mediji o Sarajevskoj crvenoj liniji

Na panel diskusiji se razgovaralo o načinu na koji su srbijanski mediji izvijestili o događaju Sarajevska crvena linija kojim je obilježena 20 godišnjica opsade.

''Mediji u Srbiji nisu napredovali kada je u pitanju izveštavanje o Sarajevu. Istina, tu postoji činjenično izveštavanje, no ipak nedostaje ključna stvar – background i čitava pozadina priče. Dakle, pročitali smo sve o Crvenoj liniji, osim jedne činjenice – koja je to država okupirala Sarajevo?'', kazao je Dinko Gruhonjić.

Gruhonjić je zaključio da će se čitava priča o opsadi Sarajeva još dugo gurati pod tepih, gdje isključivo imaoci (ekonomske) moći imaju jedinu korist od svega u cjelini, istakavši da je činjenica da Srbijom vladaju ljudi koji su se obogatili u ratu.

Potenciranje kulture sjećanja

''Rat nastaje isključivo iz političkih i ekonomskih razloga, a tadašnja je politika otvorila ogroman prostor za zločine'', kazao je Dragan Jamić, ističući da se, kada je u pitanju novinarski diskurs i moć medija, ne ide dalje od pukog bilježenja činjenica.

Jamić je također istakao i nedostatak konkretne, suštinske, društvene rasprave na ovu temu, navodeći da se u samoj kulturi sjećanja na zločine i opsadu ne radi o tome da neko ''bježi od teških tema'', već da je u ljudskoj prirodi usađen nesvjesni odmak od ''ružnih stvari i bolnih tema'', stoga je kulturu sjećanja bitno vraćati i na druge načine, primjerice dodavanjem podataka o prošlosti koji su prešućeni u udžbenike.

Također, istaknuta je važnost transgeneracijske razmjene, te samog koncipiranja toga na koji način cijelu kulturu sjećanja iskomunicirati, te artikulirati kroz složene psihološke procese, gdje je svakako bitan jedan kritički osvrt na postojeće stanje i pitanje prošlosti.