Volim mamu, al' više volim Bosnu

Piše: Vesna Andree Zaimović

Volim mamu, volim seku, volim svoga brata
Al' najviše volim Bosnu dok je čuva tata...

Tako glase stihovi jedne pjesmice koju je moj tada četverogodišnji sin naučio u vrtiću povodom prošlogodišnjeg Dana državnosti...

Ove godine taj isti dječak učestvovat će u kolektivnom recitalu, a dva stiha koje treba da izgovori glase doslovno ovako: "Mi smo za nju život dali, djeca treba da je vole..."

Ako govorimo o konceptu patriotizma u predškolskim ustanovama, očigledno je da forma njegovog predstavljanja nije puno evoluirala od vremena socijalizma. Samo su se ključne imenice promijenile, ali su ključni glagoli i atributi ostali isti. 

Nikada neću zaboraviti grižu savjesti jedne osmogodišnjakinje kojoj je imputirano mjerilo dječije hrabrosti kroz priče o Bošku Buhi. Očigledno je da još uvijek važe ista pravila - nisi hrabro, čestito i dobro dijete ako nisi spremno život dati za domovinu, i ako nisi u glavi raščistilo s tim da svoju Bosnu voliš više od sopstvene majke, sestre i brata... 

Zbog čega ovako razmišljaju kreatori plana i programa u predškolskim ustanovama? Da li je epsko samožrtvovanje jedini mogući obrazac iskazivanja poštovanja prema domovini? Može li se država voljeti na neki drugi način? 

Za početak, ako te tvoji roditelji uče kako je čestito štedjeti i čuvati prirodne resurse tvoje domovine. Kako je časno ne bacati kesicu od čipsa na ulicu, nego u kantu za smeće.    

Ili te uče kako je moralno uredno plaćati porez?

Kako je hrabro pomoći ljudima u nevolji, čak i ako im drugi okrenu leđa. 

Ili te tjeraju da zagriješ stolicu i kažu da je pošteno stečeno znanje - tvoj put u  svijetlu budućnost. 

Ili te pohvale što znaš da nabrojiš kulturne ustanove u tvom gradu i znaš kako izgledaju iznutra.

Ili te uče da svim ljudima govoriš 'Vi', a susjede pozdravljaš sa 'Dobar dan'? 

Na kraju, što te uče da postoje razne pripadnosti i da nije samo pripadnost 'svom plemenu' razlog da se neko osjeća potpunim. I to da ako neko pripada 'drugima' ne znači da nije čestit i dobar.   

Ideolozi iz javnih vrtića očito nisu spoznali mnoge od ovih 'alternativnih' vidova patriotizma. Dokaze da je tako pronalazimo u nizu aktivnosti kojima smo svjedočili prethodnih godina, a slavile su diskriminaciju, površnost ili uništavanje prirodne okoline.

Majka koja piše ovaj tekst svečano se zaklinje da voli svoju BiH i sve ljude koji žive u njoj, uključujući i tete u vrtiću u kojem će uskoro biti izveden pomenuti recital. Upravo ta ljubav prema domovini je i razlog pisanja ovog teksta.